"A onaj ko okrene glavu od knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživjeti. Gospodaru moj, reći će, zašto si me slijepa oživio kad sam vid imao? Evo zašto, reći će On, dokazi Naši su ti dolazili, ali si ih zaboravljao, pa ćeš danas tako biti zaboravljen. I tako ćemo Mi kazniti sve one koji se pohotama previše odaju...." (Prijevod značenja Ta-ha 125-127.)

Gorka svakodnevnica ...
Kao što bi rekao naš narod, adet je da uz večernju kahvu koja dođe nakon radnog dana ili ispoštenog dana pogleda i udarni dnevnik kako bi čovjek imao ukratko predstavu o onome što se dešava oko njega. Mada novinarima sve manje vjerujem i što prenose s rezervom uzimam, al' je adet da dnevnik pogledam. Često čujem izreku da ljudi vole gledati vijesti iz drugih zemalja, a ne iz svoje, jer ne mogu više slušati šta se dešava u njihovoj blizini. Iako se slažem, rješenje nije da bježimo. Obaveza nam je da upozorimo, a u Allahovim je rukama šta će poslije biti. U zadnjih nekoliko dana jednu noć slušamo kako je opljačkana banka, drugu noć isto tako samo na drugom mjestu, treću noć kako je silovana trinaestogodišnjakinja, četvrtu noć kako je neka starija žena ispred ulaza u svoju zgradu polivena benzinom i zapaljena i da su počinioci maloljetnici. Redovno slušamo o političarima kako potkradaju zemlju naveliko itd.

Šta drugo reći nego: jad i čemer! Ali ujedno i kažemo: tražili ste pa i gledajte! To je posljedica onog što je spomenuto u navedenom ajetu. Sve češće su udarne teme u političkim i društvenim emisijama  islam i islamisti. Naravno ne u realnom stanju, tj. onako kako to jeste nego uvijek u negativnom smislu, kao problem današnjice. Znači, za veliki dio našeg društva, naročito zapadnog, vjera je problem. Ono što danas živimo jeste baš obrnuto od onoga što se govori, a to je upravo udaljavanje  od islama. Niste željeli vjeru, pa vam je Allah dao da sami iskusite život bez nečega što ga čini prirodnim i stabilnim.

 Što posiješ to ćeš i požnjeti
Problemi koje živimo i gorčina životu koju svakodnevno kušamo samo su plod onoga što su zasijali naši prethodnici. To su plodovi pola vijeka bezvjerstva na ovim prostorima. Kad se korov sije, ne žanje se pšenica već korov. Nije ovo što gledamo i proživljavamo tek tako spalo sa nebesa, nego je to plod naših ruku. Ne treba pogrešno shvatiti da su svi tako željeli ili da i dan danas žele nego je to kako se kaže „uz suho gori i sirovo“. Ako se malo više zadubimo u propise islama možemo uočiti da nije ništa tek tako postavljeno, sve ima svoje mjesto. Čujemo žalopojke majki koje se žale kako se njihove kćerke seksualno iskorištavaju. Žalosno i jadno je to, ali u njihovom belaju ima udjela i ruku njihovih roditelja.
Da li je ta ista majka koja danas plače za svojim dijetetom, i treba da plače, ikada provjerila s kime se njena kćerka druži, gdje odlazi i kako se oblači? Većina tih majki podržava i sama čak praktikuje izazovno oblačenje. Sve pod izgovorom mode i napretka. Zar nikada nismo čuli za nešto što se naziva preventivom?! Kako shvatiti majku koja polu golo dijete ostavi vani na snijegu, pa potom se žalosti što joj se dijete razbolilo i što plače ili što mora da leži u bolnici. Djevojka i žena koja na ulicu izađe polu-gola i izazovno obučena je saučesnik u onome što joj se može desiti. Kako treba suditi počiniocu tako treba suditi i njoj samoj za izazivanje nereda.
Islam je to riješio na jednostavan način, „I što dalje od bluda....“ (Prijevod značenja El-Isra, 32.)  I ne samo to, nego je naredio pokrivanje žene, obaranje pogleda, zabranio bespotrebno osamljivanje muškarca i žene itd. To je ono što musliman i muslimanka posiju oko sebe, a plodovi su rahat život i sigurnost koju im nudi islam.

Zašto se islam predstvalja problemom?!
Očevidno je da pohlepa vlada ljudskim dušama. Sve se mjeri mjerilom, „koliko imaš“. Ako si imućniji,automatski si lijep, pametan, školovan i sve u superlativima. Neustrojenost i nered u društvu je izrazito povoljan za neke kategorije ljudi, od one najniže, tj. običnih lopova do „kulturnih lopova“ u kožnim foteljama itd. Nemoral, seksualna sloboda i razgolićenost odgovara svim moralno bolesnim dušama, a naročito onima koji od toga prave dobrostojeće biznise ili onim bogatijim koji za paru mogu kupiti i ljudsko tijelo kakvo mu srce poželi pa nadalje. 
 Kada se u svom ovom lažnom zanosu i šejtanskom žaru pojavi neko ko zagovara čast, poštenje, pravednost, moral itd., naravno da će odudarati i smetati onima koji su već duboko uplovili u vode prevare, otimačine i uživanja. Nikako se u njihove živote pune ljubavi za dunjalukom ne uklapa priča o smrti i ahiretu, jer će to pokazati da su oni obični smrtnici koji će vrlo brzo sa zemlje nestati i prašina postati. Kako da takav prizna da je obični rob koji će pred Allaha stati i za svaku riječ i djelo račun polagati?! Kako da uvede u svoj život disciplinu poštivanja ljudi pa makar bili najveća bijeda ovog svijeta i da nije dozvoljeno njihova prava zakidati?! Kako iz dragog imetka zekat izdvajati i siromasima ga davati jer su oni za njega „otpad“ ovog svijeta koji treba da samo služi njemu sličnima?! Problem islama je što zagovara moral, a neko baš na nemoralu zgrće ogromne novce.