Hvala Allahu koji je osigurao za svako vrijeme dio onih koji nose šerijatsko znanje kojim se razjašnjava istina od zablude. Učeni su strpljivi noseći to znanje sa svim iskušenjima koja dolaze i s kojim se susreću. Osvježavaju Allahovom knjigom one koji su slijepi pored vida koji posjeduju. Koliko su ranjenika od strane Iblisa oporavili, i odvedenih u zabludu Allahovom dozvolom uputili?! Svjedočim da nema drugog Boga sem Allaha, dž. š., Jednog, Koji nema sudruga i svjedočim da je Muhammed, otac Kasimov, salalahu alejhi ve selem, Njegov rob i Njegov poslanik. Isti je podsticao na znanje, njegovo učenje i veliko uvažavanje onih koji ga nose, neka je još jednom salavat na njega, njegove ashabe i sve one koji ga budu slijedili do Sudnjega dana.
 

O vjernici, bojte se Allaha istinskom bogobojaznošću i ne umirite osim kao pravi muslimani. (Ali Imran, 102.) Morao bi svaki vjernik i vjernica imati na umu da je Allah, subhanehu ve teala, dao posebno mjesto među ljudima onim koji su učeni ili su na tom putu, rekavši u Svojoj knjizi: ...

Reci: «Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?» (Ez-Zumer, 9.) Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje. (El-Mudžadele, 11.)

 Rekao je Allahov Poslanik, salalahu alejhi ve selem: «Za učenjaka čini oprost (istigfar) sve što je na nebesima i Zemlji, čak i riba u vodi; razlika (dobrota) učenog nad pobožnim je kao puni mjesec u vedroj noći nad ostalim sazvježđima; učeni su nasljednici Allahovih poslanika, a Allahovi poslanici nisu ostavili dinare i dirheme nego su ostavili znanje, pa ko ga uzme uzeo je za najčvršću stvar.» (Tirmizi) Mnogo je kur'anskih ajeta koji spominju znanje i nosioce znanja na čelu sa Allahovim poslanicima, a takođe sunnet našeg Poslanika, salalahu alejhi ve selem, i mnoga kapitalna dijela iz oblasti islama.

Međutim, pored jasnih načela u šerijatskim izvorima i velikih kapitalnih dijela muslimani današnjice kao nikad do sada su potrebni za ovom temom. Kriza autoriteta je epidemija koja je pogodila naš ummet, nažalost, to je sve zbog toga što muslimani ne poznaju svoju vjeru kako je naređeno, a s druge strane misle da znaju i tako često idu iz krajnosti u krajnost. U jednom periodu muslimani su cijenili svakog ko se bavi znanjem bez obzira da li je ispravan ili ne, dok je danas na sceni druga krajnost ''niko ne valja''. Dakle, jedan veoma loš poremećaj u zauzimanju ispravne pozicije spram učenih ljudi.

Ne treba zaboraviti da neprijatelji islama će iskoristiti sva raspoloživa sredstva da unesu sumnju i metež među muslimane, da im ukaljaju učenjake, daije i autoritete. Muslimani uče još u dječijim godinama da moraju poštovati starije i znati prava učenih ljudi. Ashabi Allahova Poslanika, salalahu alejhi ve selem, osim onih beduina, iz poštovanja prema Allahovom Poslaniku, salalahu alejhi ve selem, nisu ga nikada nazvali po njegovom vlastitom imenu, jer su kodeks ponašanja crpili iz Kur'ana. Zbog nehotičnog podizanja glasova u prisustvu našeg Poslanika dolaze ajeti koji to oštro zabranjuju.
 
Rekao je Uzvišeni: O vjernici, ne dižite glasove svoje iznad Vjerovjesnikova glasa i ne raspravljajte da ne bi bila poništena vaša djela, a da vi i ne primjetite. (El-Hudžurat, 2.)

Neki islamski učenjaci na osnovu hadisa da su učeni nasljednici Allahovih poslanika analogno prenose ovaj ajet na učene i obične ljude. U pogledu ove problematike sebi i drugima preporučujemo da se bojimo Allaha u pogledu učenih. Ne ogovarajmo učene jer je njihovo meso otrovno, poštujmo ih jer na taj način poštujemo Allahove poslanike. Zadaća učenih je preuzimanje pozicije Poslanika, salalahu alejhi ve selem, u podučavanju znanja i prenošenja do ljudi. Sarađujte na najljepši način sa njima, uzimajte njihove savjete i od njihova znanja. Ne dozvolite sebi da se udaljite od učenih i da'ija nakon čega je neminovno da vas vreba neznanje i neznalice koji o znanju i učenim ne znaju ništa.

Na žalost ova bolest danas hara u muslimanskom preporodu, pogotovo je to primjetno na Zapadu u kojem se sve gleda kroz prizmu materije, tako da se često narušava ugled i čast onih koji staju ispred muslimana u namazu i drugim obredima. Isto tako, ova bolest je zahvatila rubne dijelove naših krajeva gdje su oni koji se drže vjere stariji po stažu i godinama od studenata i daija koji im se vraćaju nakon studija. Ovo je bez sumnje opasno za naš preporod, našu vjeru i zajednice muslimana. 

Prve generacije (selefussalih) su govorili: «Ovo znanje je vjera pa pogledaj od koga ćeš uzeti sebi vjeru.» Od Ebu Umejeta Džemhija, r.a., se prenosi da je čovjek upitao Allahova Poslanika, salalahu alejhi ve selem, o Sudnjeme danu pa je rekao: «Od njegovih znakova je troje, a od to troje kada se nezreli ljudi budu bavili znanjem.» (Taberani) U jednom rivajetu se kaže: «Ljudi će biti na dobru dok im znanje bude dolazilo od učenih i iskusnih u tom znanju, a kada budu znanje uzimali od nezrelih i pokvarenih, biće uništeni.(Hadis)

Muslimani moraju imati na umu da su učeni, u stvari, duhovni doktori bez granica, to jest, speciajlisti za duhovne bolesti, pa ko ih bude vrijeđao ili izbjegavao uz obrazloženje da on može sam razumjeti Kuran i sunnet, čitati knjige, pratiti internet ili slušati kasete po ličnom odabiru – takav će otići u pravcu nekih beduina koji su vrijeđali našeg Poslanika i nisu znali da se lijepo ponašaju u njegovom prisustvu a nakon njegove smrti mnogi su se bili odmetnuli od vjere. Ne želimo novokomponovane beduine 21. vijeka već sljedbenike koji će oponašati Ebu Bekra, Omera, Osmana, Aliju, Bilala i druge ugledne i odgojene ashabe koji su naučili od alima iz Mekke i Medine koji se Mustafa, salalahu alejhi ve selem, zvao kako se postupa sa alimom i do njegovog dostojanstva drži. Praksa naših poslanika jeste da su dosta puta putovali i na koljenima od drugih učili, što je ostala utemeljena tradicija kod ashaba, tabiina i svih učenih u ovome ummetu.

Putovao je Ebu Ejub el-Ensari, r.a., iz Medine u Misr da bi sreo čovjeka od kojeg je čuo jedan hadis kojeg nije znao. Imam Ahmed je putovao iz Iraka u Jemen, a zatim u Hidžaz (Mekka, Medina) i druga mjesta da bi učio i sreo se sa ljudima od znanja. Tako je bilo sa Šafijom, Ebu Hanifom, Buharijom i drugima. Da se je moglo sam za sebe ispravno naučiti zbog čega bi ovi ljudi toliko putovali? Pitam te, dragi brate, kada se razboliš ideš li direktno u apoteku po bilo koji lijek ili je neophodno otići prvo doktoru da bi propisao odgovarajući lijek. Ovo je sve zbog toga da ne bi, ne dao Allah, uzeo pogrešan lijek pa se sam uhelaćio. Tako je i sa znanjem, da bi ostao na pravom putu ideš specijalisti u šerijatskom znanju kako bi bio podučen kako da se ponašaš i učiš, s druge strane da ne zalutaš ili ne otvoriš vrata sumnji (šubuhata) oko din-islama. Dok mi rješavamo status učenih i kako se ponašati prema njima, naš Gospodar potkuplja učene i tako se smanjuje znanje među ljudima.

Rekao ja Allahov Poslanik, salalahu alejhi ve selem: «Allah neće uzdići korisno znanje čupajući ga iz ljudskih prsa nego će nestajati učenih, pa kada nestane učenog ljudi će uzeti vođe neznanja, biće upitani pa će odgovarati bez znanja, zalutaće i druge u zabludu odvoditi.» (Buhari)

Molimo Allaha, dž.š., za sve nas da nam da korisnog znanja i lijep kodeks ponašanja spram učenih i onih koji su na tom putu, dobrih djela i ustrajnost na din-islamu. „Allah je vjernike milošću Svojom obasuo kad im je jednog između njih kao poslanika poslao, da im riječi Njegove kazuje, da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi.“ (Ali Imran, 164.) Naša zadnja dova je: Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova.