Vjerovjesnici - El-Enbija
Mekka - 112 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
 

1. Ludima se blizi cas polaganja racuna njihova, a oni, bezbrizni, ne mare za to.

2. I ne do|e im nijedna nova opomena od Gospodara njihova kojoj se, slusajuci je, ne
podsmjehuju

3. Srca rasijanih. A mnogobosci govore sapatom: "Da li je ovaj nesto drugo do covjek
kao i vi? Zar cete slijediti vredzinu, a vidite da jest?"

4. "Gospodar moj zna" - rece on - "sta se govori i na nebu i na Zemlji; On sve cuje i sve
zna!"

5. Oni, cak, govore: "To su samo smuseni snovi; on ga izmislja; on je pjesnik; neka nam
donese kakvo cudo kao i prijasnji poslanici!"

6. Nijedan grad koji smo Mi prije njih unistili nije u cudo povjerovao, pa zar ce ovi
vjerovati?

7. I prije tebe smo samo ljude slali kojima smo objavljivali, zato pitajte sljedbenike Knjige
ako ne znate vi!

8. Mi ih nismo stvarali kao bica koja zive bez hrane, ni oni nisu besmrtni bili.

9. Poslije smo im obecanje ispunjavali, i njih, i one koje smo htjeli, spasavali, a one koji
su nevaljali bili unistavali.

10. Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vasa, pa zasto se ne opametite?

11. A koliko je bilo nevjernickih sela i gradova koje smo unistili i poslije kojih smo druge
narode podigli!

12. I cim bi silu Nasu osjetili, kud koji bi se iz njih razbjezali.

13. "Ne bjezite, vratite se uzivanjima vasim i domovima vasim, mozda ce vas neko sto
upitati."

14. "Tesko nama," - oni bi govorili -, "mi smo, zaista, nevjernici bili!"

15. I kukali bi tako sve dok ih ne bismo ucinili, kao zito poznjeveno, nepomicnim.

16. Mi nismo stvorili nebo i Zemlju, i ono sto je izme|u njih, da se zabavljamo.

17. Da smo htjeli da se zabavljamo, zabavljali bismo se onako kako Nama dolikuje, ali
Mi to ne cinimo,

18. Nego isitnom suzbijamo laz, istina je ugusi i lazi nestane; a tesko vama zbog onoga
sto o Njemu iznosite!

19. Njegovo je ono sto je na nebesima i na Zemlji! A oni koji su kod njega ne zaziru da
mu se klanjaju, i ne zamaraju se,

20. Hvale ga nocu i danju, ne malaksavaju.

21. Zar ce kumiri koje oni od zemlje prave mrtve ozivjeti?

22. Da Zemljom i nebesima upravljaju drugi bogovi, a ne Allah, poremetili bi se. Pa nek je
uzvisen Allah, Gospodar svemira, od onoga sto Mu pripisuju!

23. On nece biti pitan za ono sto radi, a oni ce biti pitani.

24. Zar da pored Njega oni uzimaju bogove?! Reci; "Dokazite!" Ova Knjiga je pouka za
moje sljedbenike, a bilo je knjiga i za one koji su prije mene bili i nestali. Me|utim,
vecina njih ne zna istinu, pa zato glave okrecu.

25. Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: "Nema boga osim
Mene, zato se Meni klanjajte!"

26. Oni govore: "Milostivi ima dijete!" Hvaljen neka je On! A meleki su samo robovi
postovani.

27. Oni ne govore dok On ne odobri i postupaju onako kako On naredi.

28. On zna sta su radili i sta ce uraditi, i oni ce se samo za onoga kojim On bude
zadovoljan zauzimati, a oni su i sami, iz stahopostovanja prema Njemu, brizni.

29. A onoga od njih koji bi rekao: "Ja sam, doista, pored Njega, bog!" - kaznili bismo
dzehennemom, jer Mi tako kaznjavamo mnogobosce.

30. Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smi ih Mi
raskomadali, i da Mi od vode sve zivo stvaramo? I zar nece vjerovati?

31. Mi smo po Zemlji nepomicne planine razmjestili da ih ona ne potresa, i po njima smo
staze i bogaze stvorili da bi oni kuda zele stizali.

32. I to sto je nebeski svod osiguran Nase je djelo, a oni se ipak okrecu od znamenja
koja su na njemu.

33. I noc i dan Njegovo su djelo, i Sunce i Mjesec, i svi oni nebeskim svodom plove.

34. Nijedan covjek prije tebe nije bio besmrtan; ako ti umres, zar ce oni dovijeka
zivjeti?

35. Svako zivo bice smrt ce okusiti! Mi vas stavljamo na kusnju i u zlu i u dobru i
Nama cete se vratiti.

36. Kada te vide nevjernici, samo ti se rugaju: "Je li to onaj koji vase bogove huli?" A oni
sami ne vjeruju kada se spomene Milostivi.

37. covjek je stvoren od zurbe. Pokazacu Ja vama, doista, dokaze Svoje, zato Me ne
pozurujte!

38. Oni govore: "Kada ce vec jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?"

39. A da nevjernici znaju da tada nece moci da otklone vatru od lica svojih i le|a
svojih, i da im niko nece moci pruziti pomoc,

40. Nego ce im nenadano doci i zaprepastiti ih i da je nece moci nazad vratiti i da im
se nece vremena dati!

41. I prije tebe su poslanike ruglu izvrgavali, pa je one koji su im se rugali stiglo bas ono
cemu su se rugali.

42. Reci: "Ko ce vas od Milostivog nocu i danju stititi?" Niko! Pa ipak oni od Kur’ana
glave okrecu.

43. Zar ce ih njihova bozanstva, a ne Mi, odbraniti? Ta ona sama sebi ne mogu
pomoci, i niko nevjernike od Nase kazne ne moze pod okrilje uzeti!

44. Mi smo ovima, a i precima njihovim, dali da uzivaju, pa su im dani radosti dugi. A zar
oni ne vide da Mi u zemlju njihovu dolazimo i da je s krajeva njezinih umanjujemo, pa
kako bi oni bili pobjednici?!

45. Reci: "Ja vas opominjem Objavom!" - ali, gluhi ne cuju poziv kad se opominju.

46. A da ih samo dasak kazne Gospodara tvoga dotakne, sigurno bi povikali: "Tesko
nama, doista, smo sami sebi nepravdu ucinili!"

47. Mi cemo na Sudnjem danu ispravne terazije postaviti, pa se nikome krivo nece
uciniti; ako nesto bude tesko koliko zrno gorusice, Mi cemo za to kazniti ili nagraditi. A
dosta je to sto cemo Mi racune ispitivati.

48. Mi smo Musau i Harunu dali Tevrat, svjetlo i pouka za one koji se budu grijeha
klonili,

49. za one koji se Gospodara svoga budu bojali i kad ih niko ne vidi, i koji od casa
ozivljenja budu strepjeli.

50. A i ovaj Kur’an je blagoslovljena pouka koju objavljujemo, pa zar da ga vi poricete?

51. Mi smo jos prije Ibrahimu razboritost dali i dobro smo ga poznavali.

52. Kad on ocu svome i narodu svome rece; "Kakvi su ovo kumiri kojima se i dan i noc
klanjate?"

53. oni odgovorise; "I nasi preci su im se klanjali."

54. "I vi ste, a i preci vasi su bili u ocitoj zabludi" - rece.

55. "Govoris li ti to ozbiljno ili se samo salis?" - upitase oni.

56. "Ne", - rece - "Gospodar vas je Gospodar nebesa i Zemlje, On je njih stvorio, i ja
cu vam to dokazati.

57. Tako mi Allaha, ja cu, cim se udaljite, vase kumire udesiti!" -

58. I porazbija ih on u komade, osim onog najveceg, da bi se njemu obratili.

59. "Ko uradi ovo sa bogovima nasim?" - povikase oni -, "zaista je nasilnik".

60. "culi smo jednog momka kako im huli", - rekose -, "ime mu je Ibrahim."

61. "Dovedite ga da ga ljudi vide" - rekose - "da posvjedoce".

62. "Jesi li ti uradio ovo s bogovima nasim, o Ibrahime?" - upitase.

63. "To je ucinio ovaj najveci od njih, pitajte ih ako umiju da govore_ - rece on.

64. I oni se zamislise, pa sami sebi rekose; "Vi ste, zaista, nepravedni!’

65. Zatim glave oborise i rekose: "Ta ti znas da ovi ne govore!"

66. "Pa zasto se onda, umjesto Allahu, klanjate onima koji vam ne mogu ni korisitit niti od
vas kakvu stetu otkloniti?" - upita on.

67. "Tesko vama i onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate! Zasto se ne opametite?" -

68. "Spalite ga i bogove vase osvetite, ako hocete ista da ucinite!" - povikase.

69. "O vatro", - rekosmo Mi - "postani hladna, i spas Ibrahimu!"

70. I oni htjedose da mu postave zamku, ali ih Mi onemogucismo

71. i spasismo i njega i Luta u zemlju koju smo za ljude blagoslovili,

72. i poklonismo mu Ishaka, i Jakuba kao unuka, i sve ih ucinismo dobrim,

73. i ucinismo ih vjerovjesnicima da upucuju prema zapovijedi Nasoj, i objavismo im da
cine dobra djela, i da molitve obavljaju, i da milostinju udjeljuju, a samo su se Nama
klanjali.

74. I Lutu mudrost i znanje dadosmo i iz grada ga, u kom su stanovnici njegovi odvratne
stvari cinili, izbavismo - to, uistinu, bijase narod razvratan i zao -

75. i u milost Nasu ga uvedosmo; on je doista, od onih dobrih.

76. I Nuhu se, kad u davno vrjeme zavapi, odazvasmo i njega i celjad njegovu od jada
velikog spasismo

77. i od naroda ga, koji je smatra neistinitim dokaze Nase, zastitismo. To bijahu opaki
ljudi, pa ih sve potopismo.

78. I Davudu i Sulejmanu, kada su sudili o usjevu sto su ga nocu ovce necije opasle - i
Mi smo bili svjedoci su|enju njihovu -

79. i ucinismo da Sulejman pronikne u to, a obojici smo mudrost i znanje dali. I
potcinismo planine i ptice s Davudom Allaha hvale: to smo Mi bili kadri uciniti.

80. I naucismo ga da izra|uje pancire za vas da vas stite u borbi s neprijateljem, - pa
zasto niste zahvalni?

81. A Sulejmanu vjetar jaki poslusnim ucinismo - po zapovijedi njegovoj je puhao prema
zemlji koju smo blagoslovili; a Mi sve dobro znamo;

82. i sejtane neke da zbog njega rone, a radili su i poslove druge, i nad njim smo Mi
bdjeli.

83. I Ejjubu se, kada je Gospodaru svome zavapio: "Mene je nevolja snasla, a Ti si od
milostivih najmilostiviji!" -

84. odazvasmo i nevolju mu koja ga je morila otklonismo i vratismo mu, miloscu Nasom,
celjad njegovu i uz njih jos toliko i da bude pouka onima koji se Nama klanjaju.

85. I Ismailu, i Idrisu, i Zulkiflu, a svi su oni bili strpljivi.

86. I obasusmo ih miloscu Nasom, oni doista bijahu dobri.

87. I Zunnunu se, kada srdit ode i pomisli da ga necemo kazniti, - pa poslije u tminama
zavapi: "Nema boga, osim Tebe, hvaljen neka si! a ja sam se zaista ogrijesio prema sebi!"
-

88. odazvasmo i tegobe ga spasismo; eto, tako Mi spasavamo vjernike.

89. I Zekerijjau se, kada zamoli Gospdara svoga: "Gospodaru moj, ne ostavljaj me sama,
a Ti si jedini vjecan!" -

90. odazvasmo i, izlijecivsi mu zenu, Jahjaa mu poklonismo. Oni su se trudili da sto vise
dobra ucine i molili su Nam se u nadi i strahu, i bili su prema Nama ponizni.

91. A i onu koja je sacuvala djevicanstvo svoje, u njoj zivot udahnusmo i nju i sina
njezina znamenjem svjetovima ucinismo.

92. Ova vasa vjera - jedina je prava vjera, a Ja sam - vas Gospodar, zato se samo Meni
klanjajte!

93. I oni su se izme|u sebe u vjeri podvojili, a svi ce se Nama vratiti.

94. ko bude dobra djela cinio i uz to vjernik bio, trud mu nece lisen nagrade ostati, jer
smo mu ga sigurno Mi pribiljezili.

95. A nezamislivo je da se stanovnici bilo kojeg naselja koje smo Mi unistili nece Nama
vratiti.

96. I kada se otvore Jedzudz i Medzudz i kada se ljudi budu niz sve strmine zurno
spustali

97. i priblizi se istinita prijetnja, tada ce se pogledi nevjernika ukociti. "Tesko nama, mi
smo prema ovome ravnodusni bili; mi smo sami sebi nepravdu ucinili!’

98. I vi, i oni kojima se, pored Allaha, klanjate - bicete gorivo u dzehennemu, a u nj
cete doista uci.

99. Da su oni bogovi, ne bi u nj usli, i svi ce u njemu vjecno boraviti,

100. u njemu ce priguseno uzdisati, u njemu nista radosna nece cuti.

101. A oni kojima smo jos prije lijepu nagradu obecali, oni ce od njega daleko biti,

102. huku njegovu nece cuti, i vjecno ce u onom sto im budu duse zeljele uzivati,

103. nece ih brinuti najveci uzas, nego ce ih meleki docekivati: "Evo ovo je vas dan,
vama obecan!" -

104. onoga Dana kada smotamo nebesa kao sto se smota list papira za pisanje. Onako
kako smo prvi put iz nicega stvorili, tako cemo ponovo iz nista stvoriti, - to je obecanje
Nase, Mi smo doista kadri to uciniti.

105. Mi smo u Zeburu, poslije Tevrata, napisali da ce Zemlju Moji cestiti robovi
naslijediti.

106. U ovom je doista pouka za ljude koji se budu Allahu klanjali,

107. a tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.

108. Reci: "Meni se objavljuje da je vas Bog - jedan Bog, zato se samo Njemu
klanjajte!’

109. I ako oni le|a okrenu, ti reci: "Ja sam vas sve, bez razlike, opomenuo, a ne znam da
li je blizu ili daleko ono cime vam se prijeti;

110. On zna glasni izgovorene rijeci, zna i ono sto krijete,

111. a ja ne znam da nije to vama iskusenje, i pruzanje uzivanja jos za izvjesno vrijeme".

112. "Gospodaru moj, presudi onako kako su zasluzili!’ - rece on -, "a od Gospodara
nasega, Milostivoga, treba traziti pomoc protiv onoga sto vi iznosite".