Taha -Ta ha
Mekka -135 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
 

1. Ta-ha.

2. Ne objavljujemo Kur’an da se mucis,

3. vec da bude pouka onome koji se boji, -

4. objavljuje ga stvoritelj Zemlje i nebesa visokih,

5. Milostiv, koji upravlja svemirom svim.

6. Njegovo je sto je na nebesima i sto je na Zemlji i sto je izme|u njih i sto je pod
zemljom!

7. Ako se ti glasno molis, - pa, On zna i sta drugom tajno reknes i sto samo pomislis!

8. Allah, drugog boga osim Njega nema, najljepsa imena ima!

9. A da li je do tebe doprla vijest o Musau,

10. kada je vatru ugledao pa celjadi svojoj rekao: "Ostanite vi tu, ja sam vatru vidio,
mozda cu vam nekakvu glavnju donijeti ili cu pored vatre naci nekoga ko ce mi put
pokazati."

11. A kad do nje do|e, neko ga zovnu; "O Musa,

12. Ja sam, uistinu, Gospodar tvoj! Izuj, zato, obucu svoju, ti si, doista, u blagoslovljenoj
dolini Tuva.

13. Tebe san izabrao, zato ono sto ti se objavljuje slusaj!

14. Ja sam, uisitnu, Allah, drugog boga, osim Mene, nema; zato se samo Meni klanjaj i
molitvu obavljaj -da bih ti uvijek na umu bio!

15. cas ozivljenja ce sigurno doci- od svakog ga tajim -, kad ce svaki covjek prema
trudu svome nagra|en ili kaznjen biti.

16. I neka te zato nikako ne odvrati od vjerovanja u nj onaj koji u njega ne vjeruje i koji
slijedi strast svoju, pa da budes izgubljen.

17. A sta ti je to u desnoj ruci, o Musa?"

18. "Ovo je moj stap" -odgovori on -"kojim se postapam i kojim lisce ovcama svojim
skidam, a sluzi mi i za druge potrebe."

19. "Baci ga, o Musa!’ -rece On.

20. I ona ga baci, kad on -zmija koja mili.

21. "Uzmi je i ne boj se!- rece On -, "Mi cemo je vratiti u ono sto je bila prije.

22. i uvuci ruku pod pazuho svoje, ruka ce se pojaviti bijela, ali ne bolesna; i eto -
znamenje drugo,

23. da ti pokazemo neka od Nasih velikih cuda.

24. Idi faraonu jer je u zlu svaku mjeru prevrsio!’

25. "Gospodaru moj," -rece Musa -"ucini prostranim prsa moja

26. i olaksaj zadatak moj:

27. odrijesi uzao sa jezika mog

28. da bi razumjeli govor moj

29. i podaj mi za pomocnika iz porodice moje

30. Haruna, brata mog;

31. osnazi me njime

32. i ucini drugom u zadatku mome,

33. da bismo Te mnogo hvalili

34. i da bismo Te mnogo spominjali,

35. Ti, uisitnu, znas za nas."

36. "Udovoljeno je molbi tvojoj, o Musa!’ -rece On,

37. "a ukazali smo ti milost Svoju jos jednom,

38. kada smo majku tvoju nadahnuli onim sto se samo nadahnucem stice:

39. ‘Metni ga u sanduk i u rijeku baci, rijeka ce ga na obalu izbaciti, pa ce ga i Moj i
njegov neprijatelj prihvatiti.’ I Ja sam ucinio da te svako voli i da rastes pod okom mojim.

40. Kada je sestra tvoja otisla i rekla: ‘Hocete li da vam pokazem onu koja ce se o
njemu brinuti?’ -Mi smo te majci tvojoj povratili da se raduje i da vise ne tuguje. A ti si
ubio jednog covjeka, pa smo te Mi brige oslobodili i iz raznih nevolja te spasili. I ti si
ostao godinama me|u stanovnicima Medjena, zatim si, o Musa, u pravo vrijeme dosao.

41. i Ja sam te za Sebe izabrao.

42. Idite ti i brat tvoj, sa dokazima Mojim, i neka sam vam Ja uvijek na pameti,

43. idite faraonu, on se, doista, osilio,

44. pa mu blagim rijecima govorite, ne bi li razmislio ili se pobojao!’

45. "Gospodaru nas," -rekose oni -"bojimo se da nas odmah na muke ne stavi ili da
svaku mjeru zla ne prekoraci."

46. "Ne bojte se!’ -rece On -, "Ja sam s vama, Ja sve cujem i vidim.

47. Idite k njemu i recite; ‘Mi smo poslanici Gospodara tvoga, pusti sinove Israilove da
idu s nama i nemoj ih muciti! Donijeli smo ti dokaz od Gospodara tvoga, a nek zivi u
miru onaj koji pravi put slijedi!

48. nama se objavljuje da ce sigurno stici kazna onoga koji ne povjeruje i glavu okrene.’
"

49. "Pa ko je Gospodar vas, o Musa?" -upita faraon.

50. "Gospodar nas je onaj koji je svemu onom sto je stvorio dao ono sto mu je potrebno,
zatim ga, kako da se time koristi nadahnuo."

51. "A sta je sa narodima davnasnjim?" -upita on.

52. "O njima zna sve Gospodar moj, u Knjizi je, Gospodaru mome nista nije skriveno i
On nista ne zaboravlja.

53. On je za vas Zemlju posteljom ucinio i po njoj vam prolaze utro, i On spusta s neba
kisu!’ -Samo Mi dajemo da uz njenu pomoc u parovima nice bilje raznovrsno.

54. Jedite i napasajte stoku svoju! To su dokazi za one koji pameti imaju.

55. Od zemlje vas stvaramo i u nju vas vracamo i iz nje cemo vas po drugi put izvesti.

56. I Mi smo faraonu sve dokaze Nase pokazali, ali je on ipak porekao i da povjeruje
odbio.

57. "Zar si dosao da nas pomocu vradzibe svoje iz zemlje nase izvedes, o Musa?" -
upitao je.

58. "I mi cemo tebi vradzibinu slicnu ovoj doista pripremiti! Zakazi nam rociste koga
cemo se i mi i ti pridrzavati, onako kako odgovara i nama i tebi!’

59. "Neka rociste bude za praznik" -rece Musa -"i nek se narod izjutra sakupi."

60. I faraon ode, sakupi carobnjake svoje i poslije do|e.

61. "Tesko vama! -rece im Musa. "Ne iznosite lazi o Allahu, pa da vas On kaznom
unisti; a sigurno nece uspjeti onaj koji lazi iznosi!’

62. I oni se, tiho sapcuci, stadose o svom poslu izme|u sebe raspravljati.

63. "Ova dvojica su carobnjaci" -rekose jedni drugima -, "hoce da vas vradzbinama
svojim iz zemlje vase izvedu i da uniste vjeru vasu prelijepu;

64. zato lukavstvo svoje pametno pripremite, a onda u red stanite. Ko danas pobijedi,
sigurno ce postici sta zeli!’

65. "O Musa," -rekose oni -"hoces li ti ili cemo najprije mi baciti?"

66. "Bacite vi!’ -rece on -i odjednom mu se pricini da konopi njihovi i stapovi njihovi,
zbog vradzine njihove, krecu,

67. i Musa u sebi osjeti zebnju.

68. "Ne boj se!" -rekosmo Mi -, "ti ces, doista, pobijediti!

69. Samo baci to sto ti je u desnoj ruci, progutace ono sto su oni napravili, jer je ono sto
su oni napravili samo varka carobnjaka, a carobnjak nece, ma gdje dosao, uspjeti."

70. I carobnjaci se bacise licem na tle govoreci: "Mi vjerujemo u Musaova i Harunova
Gospodara!’

71. "Vi ste mu povjerovali" -viknu faraon -"prije nego sto sam vam ja dopustio! On je
ucitelj vas, on vas je vradzbini naucio i ja cu vam, zacijelo, unakrst ruke i noge vase
odsjeci i po stablima palmi vas razapeti i sigurno cete saznati ko je od nas u mucenju
strasniji i ustrajniji."

72. "Mi necemo tebe staviti iznad jasnih dokaza koji su nam dosli, tako nam Onoga koji
nas je stvorio!" -odgovorise oni -, "pa cini sto hoces; to mozes da ucinis samo u
zivotu na ovom svijetu!

73. Mi vjerujemo u Gospodara naseg da bi nam grijehe nase oprostio i vradzbine na
koje si nas ti primorao. A Allah bolje nagra|uje i kaznjava trajnije."

74. Onoga koji pred Gospodara svoga kao nevjernik izi|e ceka dzehennem, u njemu
nece ni umrijeti ni zivjeti;

75. a one koji pred Njega izi|u kao vjernici, a koji su dobra djela cinili -njih sve
cekaju visoki stepeni,

76. edenski vrtovi kroz koje ce rijeke teci, u njima ce oni vjecno ostati, i to ce biti
nagrada za one koji se budu od grijeha ocistili.

77. I Mi objavismo Musau: "Nocu izvedi robove Moje i s njima suhim putem pro|i, ne
strahujuci da ce te oni stici i da ces se utopiti."

78. A faraon je za njima s vojskama svojim krenuo, ali su ih talasi mora prekrili;

79. faraon je narod svoj u zabludu doveo, a nije na pravi put izveo.

80. O sinovi Israilovi, Mi smo vas od neprijatelja vaseg izbavili, i na desnu stranu Tura vas
doveli, i manu i prepelice vam slali.

81. "Jedite ukusna jela kojima vas opskrbljujemo i ne budite u tome obijesni da vas ne bi
snasla srdzba Moja; a koga sna|e srdzba Moja -nastradao je!

82. Ja cu sigurno oprostiti onome koji se pokaje i uzvjeruje i dobra djela cini, i koji
zatim na pravom putu istraje."

83. "A zasto si prije naroda svoga pozurio, o Musa"

84. "Evo ide za mnom" -odgovori on -, "a pozurio sam k Tebi, Gospodaru moj, da
budes zadovoljan."

85. "Mi smo narod tvoj poslije tvog odlaska u iskusenje doveli" -rece On -, "njega je
zaveo Samirija."

86. I Musa se narodu svome vrati srdit i zalostan. "O narode moj" -rece -"zar vam
Gospodar vas nije dao lijepo obecanje? Zar vam se vrijeme oduljilo, ili hocete da vas
stigne srdzba Gospodara vaseg, pa se zato niste drzali obecanja koje ste mi dali!’

87. "Nismo prekrsili dato ti obecanje od svoje volje" -odgovorise. "Bili smo natovareni
teretima, nakitom narodnim, pa smo to bacili." A to isto uradio je i Samirija,

88. pa im izlio tele koje je davalo glas kao da muce, i oni su onda rekli: "Ovo je vas bog i
Musaov bog, on ga je zaboravio!"

89. Zar oni nisu vidjeli da im ono ni rijeci ne odgovara i da od njih ne moze nikakvu
nevolju otkloniti niti im ikakvu korist pribaviti?

90. A njima je Harun jos prije govorio: "O narode moj, vi ste njime samo u iskusenje
dovedeni; Gospodar vas je Milostivi, zato slijedite mene i slusajte nare|enje moje!"

91. "Mi cemo mu se klanjati sve dok nam se ne vrati Musa" -odgovorili su oni.

92. "O Harune," -povika Musa -"sta te je sprijecilo, kad si ih vidio da su zalutali,

93. da za mnom nisi posao? Zasto nisi nare|enje moje poslusao?"

94. "O sine majke moje," -rece Harun -"ne hvataj me za bradu i za kosu moju! Ja sam
se plasio da ti ne reknes: ‘Razdor si me|u sinovima Israilovim posijao i nisi postupio
onako kako sam ti rekao.’"

95. "A sta si to ti htio, o Samirija?" -upita Musa.

96. "Ja sam vidio ono sto oni nisu vidjeli" -odgovori on -, "pa sam saku zemlje ispod
izaslanikove stope uzeo i to bacio, i eto tako je u mojoj dusi ponikla zla misao."

97. "E onda se gubi!’ -rece Musa -, "citavog svog zivota ces govoriti: ‘Neka me niko
ne dotice!’ a ceka te jos i odre|eni cas koji te nece mimoici. Pogledaj samo ovog
tvog "boga" kojem si se klanjao; mi cemo ga sigurno spaliti i po moru mu prah rasuti.

98. Vas bog je -Allah, drugog boga, osim Njega, nema! On sve zna!"

99. I tako, eto, kazujemo ti neke vijesti o onima koji su bili i nestali, i objavljujemo ti od
Sebe Kur’an.

100. Ko za njega ne bude mario, na Sudnjem danu ce doista tesko breme ponijeti,

101. vjecno ce u muci ostati, a jeziv tovar ce im na Sudnjem danu biti,

102. na Dan kada ce se u rog puhnuti. Toga dana cemo nevjernike modre sakupiti

103. i jedan drugom ce tiho govoriti: "Niste ostali vise od deset dana."

104. Mi dobro znamo o cemu ce oni govoriti kad najrazboritiji ime|u njih rekne; "Ostali
ste samo dan jedan!"

105. A pitaju te o planinama, pa ti reci: "Gospodar moj ce ih u prah pretvoriti i zasuti,

106. a mjesta na kojima su bile ravnom ledinom ostaviti,

107. ni udubina ni uzvisina na Zemlji neces vidjeti."

108. Toga dana ce se oni glasniku odazvati, morace ga slijediti i pred Milostivim glasovi
ce se stisati i ti ces samo sapat cuti.

109. Toga dana ce biti od koristi samo posredovanje samo onoga kome Milostivi
dopusti i dozvoli da se za nekoga govori.

110. On zna sta su radili i sta ih ceka, a oni znanjem ne mogu Njega obuhvatiti.

111. Ljudi ce se zivome i Vjecnom pokoriti, onaj koji Mu je druge ravnim smatrao
svaku nadu ce izgubiti,

112. a onaj ko je dobra djela cinio, a vjernik bio, nece se nepravde ni zakidanja
nagrade plasiti.

113. i eto tako, Mi Kur’an na arapskom jeziku objavljujemo i u njemu opomene
ponavaljamo da bi se oni grijeha klonili ili da bi ih na poslusnost pobudio.

114. Neka je uzvisen Allah, Vladar Istiniti! I ne zuri s citanjem Kur’ana prije nego sto ti
se objavljivanje njegovo ne zavrsi, i reci; "Gospodaru moj, Ti znanje moje prosiri!’

115. A Ademu smo odmah u pocetku naredili; ali on je zaboravio, i nije odlucan bio.

116. A kad smo melekima rekli: "Poklonite se Ademu!" -svi su se oni poklonili, samo
Iblis nije htio.

117. "O Ademe," -rekli smo -"ovaj je doista neprijatelj tebi i tvojoj zeni, zato nikako
ne dozvoli da on bude uzrok vasem izlasku iz dzenneta, pa da se onda mucis.

118. U njemu neces ni ogladnjeti, ni go biti,

119. u njemu neces ni ozednjeti, ni zegu osjetiti."

120. Ali sejtan mu poce bajati i govoriti; "O Ademe, hoces li da ti pokazem drvo
besmrtnosti i carstvo koje nece nestati?"

121. I njih dvoje pojedose s njega i ukazase im se stidna mjesta njihova pa pocese po
njima lisce dzennetsko stavljati -tako Adem nije Gospodara svoga poslusao i s puta je
skrenuo.

122. Poslije ga je Gospodar njegov izabranikom ucinio, pa mu oprostio i na pravi put ga
uputio.

123. "Izlazite iz njega svi" -rece On -, "jedni drugima cete neprijatelji biti!" Od Mene
ce vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu Moju nece zalutati i nece nesrecan
biti.

124. A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj ce teskim zivotom zivjeti i na
Sudnjem danu cemo ga slijepim ozivjeti.

125. "Gospodaru moj," -reci ce -"zasto si me slijepa ozivio kada sam vid imao?"

126. "Evo zasto" -reci ce On: "Dokazi Nasi su ti dolazili, ali si ih zaboravljao, pa ces
danas ti isto tako biti zaboravljen."

127. I tako cemo Mi kazniti sve one koji se pohotama previse odaju i u dokaze
Gospodara svoga ne vjeruju. A patnja na onom svijetu bice, uisitnu, bolnija i vjecna.

128. Zar njima nije poznato koliko smo naroda prije njih unistili, onih po cijim
nastambama oni hode! to su, zaista, dokazi za ljude pametne.

129. I da nije ranije izrecene rijeci Gospodara tvoga, kazna bi vec bila neminovna.

130. Zato otrpi njihove rijeci i obavljaj molitvu, hvaleci Gospodara svoga, prije izlaska
Sunca i prije zalaska njegova, i obavljaj je u nocnim casovima, i na krajevima dana, - da
bi bio zadovoljan.

131. I nikako ne gledaj dugo ljepote ovoga svijeta koje Mi kao uzitak raznim sortama
nevjernika pruzamo, da ih time na kusnju stavimo, ta nagrada Gospodara tvoga je bolja i
vjecna.

132. Naredi celjadi svojoj da obavlja molitvu i istraj u tome! Mi ne trazimo od tebe da
se sam hranis, Mi cemo te hraniti! A samo one koji se budu Allaha bojali i grijeha klonili
ceka lijep svrsetak.

133. Mnogobosci govore; "Zasto nam ne donese kakvo cudo od Gospodara svoga?" A
zar im ne dolazi objasnjenje o onome sto ima u davnasnjim listovima?

134. A da smo ih kakvom kaznom prije njega unistili, sigurno bi rekli: "Gospodaru nas,
zasto nam nisi poslanika poslao, pa bismo rijeci Tvoje slijedili prije nego sto smo
ponizeni i osramoceni postali."

135. Reci: "Svi mi cekamo, pa cekajte i vi, a sigurno cete saznati ko su bili sljedbenici
prave vjere i ko je bio na pravom putu."