Sad
Mekka - 88 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
 

1. Sad. Tako Mi Kur’ana slavnog,

2. doista su bahati i inadzije oni koji nece da vjeruju!

3. Koliko smo Mi naroda prije njih unistili. I oni su za pomoc vapili, ali je bilo kasno!

4. Oni se cude sto im je jedan od njih dosao da ih opominje, i govore nevjernici: "Ovo je
carobnjak, lazov!

5. Zar on da bogove svede na Boga jednog? To je, zaista, nesto veoma cudno!"

6. I oni ugledni izme|u njih krenuse: "Idite i ostanite pri klanjanju bogovima svojim, ovima
se uistinu, nesto veliko hoce!

7. Za ovo nismo culi u vjeri predaka nasih, ovo nije nista drugo vec namjestena laz;

8. zasto bas njemu, izme|u nas, da bude poslana Opomena?!" Ali, oni u Opomenu Moju
sumnjaju zato sto kaznu Moju nisu iskusili.

9. Zar su u njih riznice milosti Gospodara tvoga, Silnoga i Darezljivog?

10. Zar oni imaju vlast na nebesima i na Zemlji i nad onim sto je izme|u njih? - neka se,
onda, uz ljestve popnu.

11. oni predstavljaju neznatnu urotnicku vojsku koja ce tamo biti porazena.

12. I prije njih su narod Nuhov, i Ad, i faraon, vlasnik gra|evina ogromnih, poricali,

13. i Semud i Lutov narod i stanovnici Ejke; oni su se protiv poslanika urotili;

14. svi su oni poslanike u laz utjerivali i kaznu Moju zasluzili.

15. A i ovi ne cekaju do jedan zvuk roga koji nece biti potrebno ponoviti,

16. i govore: "Gospodaru nas, pozuri kazni nas, prije Dana u kojem ce se racun
polagati!’

17. Ti otrpi ono sto oni govore i sjeti se roba Naseg Davuda, cvrstog u vjeri, koji se
uvijek Allahu obracao.

18. Mi smo brda potcinili da zajedno s njim hvale Allaha prije nego sto Sunce za|e i
poslije posto grane,

19. a i ptice okupljene - svi su oni zbog njegova hvaljena hvalu ponavljali.

20. I ucvrstili smo carstvo njegovo i dali mu vjerovjesnistvo i sposobnost da rasu|uje.

21. A da li je do tebe doprla vijest o parnicarima kada su preko zida hrama presli,

22. kad su Davudu upali, pa se on njih uplasio. "Ne boj se" - rekli su - "mi smo dvojica
parnicara, jedan drugom smo nazao ucinili, pa nam po pravdi presudi; ne budi
pristrasan, i na pravi put nas uputi.

23. Ovaj prijatelj moj ima devedeset i devet ovaca, a ja samo jednu, i on mi rece: ‘Daj ti
nju meni!’ - i u prepirci me pobijedi."

24. "Ucinio ti je, doista, krivo! - rece Davud - "time sto je trazio da tvoju ovcu doda
ovcama svojim; mnogi ortaci cine nepravdu jedni drugima, ne cine jedino oni koji vjeruju
i rade dobra djela; a takvih je malo." I Davud se uvjeri da smo Mi bas njega na kusnju
stavili, pa oprost od Gospodara svoga zamoli, pade licem na tle i pokaja se.

25. I Mi smo mu to oprostili, i on je, doista, blizak nama i divno prebivaliste ga ceka.

26. O Davude, Mi smo te namjesnikom na zemlji ucinili, zato sudi ljudima po pravdi i ne
povodi se za strascu da te ne odvede s Allahova puta; one koji skrecu s Allahova puta
ceka teska patnja na onom svijetu zato sto su zaboravljali na Dan u kome ce se racun
polagati.

27. Mi nismo uzalud stvorili nebo i Zemlju i ono sto je izme|u njih; tako misle nevjernici,
pa tesko nevjernicima kad budu u vatri!

28. Zar cemo postupiti s onima koji vjeruju i cine dobro kao s onima koji prave nered
na zemlji, ili, zar cemo postupiti s onima koji se grijeha klone isto kao i s gresnicima?

29. Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o rijecima njezinim razmislili i
da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili.

30. Mi smo Davudu poklonili Sulejmana, divan je on rob bio, i mnogo se kajao!

31. Kad su jedne veceri preda nj bili izvedeni punokrvni konji koji su na tri noge stajali, a
cetvrtom jedva zemlju doticali,

32. on rece: "Umjesto da mislim na Gospodara svoga, ja pokazujem ljubav prema
blagu!" - i oni se izgubise iz vida.

33. "Vratite mi ih!" - i on ih poce gladiti po nogama i vratovima.

34. Mi smo Sulejmana u iskusenje doveli i njegovo bolesno tijelo na prijestolju zadrzali,
ali je poslije ozdravio.

35. "Gospodaru moj", - rekao je - "oprosti mi i daruj mi vlast kakvu niko, osim mene,
nece imati! Ti uistinu, bogato darujes!"

36. I Mi smo dali da mu sluze: vjetar - koji je prema zapovijedi njegovoj blago puhao
onamo kuda je on htio -

37. i sejtani, sve graditelji i gnjurci,

38. i drugi u bukagije okovani.

39. "Ovo je Nas dar, pa ti oslobodi ili zadrzi, neces zbog toga odgovarati!"

40. On je, doista, blizak Nama i ceka ga krasno prebivaliste.

41. I sjeti se roba Naseg Ejjuba kada je Gospodaru svome zavapio: "sejtan me na zlo
navraca i misli lazne mi uliva!"

42. "Udri nogom o zemlju, - eto hladne vode za kupanje i pice!" -

43. i Mi smo mu iz milosti Nase celjad njegovu darovali i jos toliko uz njih, da bude
pouka za one koji imaju pameti -

44. "I uzmi rukom svojom snop i njime udari, samo zakletvu ne prekrsi!" Mi smo znali da
je on izdrzljiv; divan je rob on bio i mnogo se kajao!

45. I sjeti se robova Nasih Ibrahima i Ishaka i Ja’kuba, sve u vjeri cvrstih i dalekovidnih.

46. Mi ih posebno obdarismo vrlinom jednom: da im je uvijek bio na umu onaj svijet;

47. i oni su, zaista, u Nas od onih odabranih dobrih ljudi.

48. I sjeti se Ismaila i Eljese’a i Zu-l-Kifla, svi su oni bili dobri.

49. Ovo je lijep spomen! A one koji se grijeha budu klonili ceka divno prebivaliste:

50. edenski vrtovi, cije ce kapije biti za njih otvorene,

51. u kojima ce se odmarati, i raznovrsno voce i pice traziti.

52. Pored njih bice hurije, istih godina, koje ce preda se gledati.

53. "To je ono sto vam se obecava za Dan u kome ce se racun polagati;

54. to ce, doista, blagodat Nasa biti, koja nikada nece prestajati!"

55. Eto toliko! A one koji budu zlo cinili ceka najgore prebivaliste:

56. dzehennem, u kojem ce gorjeti; a grozne li postelje!

57. Eto toliko! Pa neka okusaju vodu kljucalu i kapljevinu smrdljivu

58. i druge slicne ovima muke, mnogostruke.

59. "Ova gomila ce zajedno s vama tiskajuci se u dzehennem uci!" - "Ne bilo im
prostrano! u vatri ce oni, doista, gorjeti!’

60. "Vama ne bilo prostrano!" - reci ce oni - "vi ste nam ovo pripremili, a grozna li
boravista!’

61. "Gospodaru nas," - reci ce - "udvostruci patnju u vatri onima koji su nam ovo
priredili!’

62. I govorice: "Zasto ne vidimo ljude koje smo u zle ubrajali

63. i koje smo ismijavali? Da nam se nisu iz vida izgubili?"

64. Istina je, sigurno, da ce se stanovnici dzehennema me|u sobom raspravljati.

65. Reci: "Ja samo opominjem; nema boga osim Allaha, Jedinoga i Mocnog,

66. Gospodara nebesa i Zemlje i onoga sto je izme|u njih, Silnoga, Onoga koji prasta"

67. Reci: "Ovo je vijest velika,

68. a vi od nje glave okrecete.

69. Ja nisam nista znao o melekima uzvisenim kada su se prepirali -

70. meni se objavljuje samo da jasno opominjem" -

71. i kad je melekima Gospodar tvoj rekao: "Stvoricu covjeka od ilovace,

72. pa kad mu savrsen oblik dam u zivot u nj udahnem, vi mu se poklonite!"

73. meleki su se, svi do posljednjeg, zajedno poklonili

74. osim Iblisa; on se uzoholio i postao nevjernik.

75. "O Iblisu!" - rekao je On - "sta te navelo da se ne poklonis onome koga sam sobom
stvorio? Jesi li se uzoholio ili mislis da si uzvisen?"

76. "Bolji sam od njega" - rekao je on - "mene si stvorio od vatre a njega od ilovace."

77. "E, izlazi onda iz dzenneta! - rece On - "proklet da si!

78. Moje prokletstvo ce te do Sudnjeg dana pratiti!"

79. "Gospodaru moj!’ - rece on -, "daj mi vremena do dana kada ce oni ozivljeni biti!"

80. "Dajem ti" - rece On -

81."do dana vec odre|enog."

82. "E tako mi dostojanstva Tvoga," - rece -, "sigurno cu ih sve na stranputicu navesti,

83. osim Tvojih me|u njima robova iskrenih!’

84. "Istinom se kunem i istinu govorim" - rece Allah -,

85. "sigurno cu sa svima, tobom i onima koji se budu poveli za tobom, dzehennem
napuniti!’

86. Reci: "Ne trazim ja od vas za ovo nikakvu nagradu i ja nisam izvjestacen,

87. Kur’an je doista svijetu cijelom opomena!

88. i vi cete uskoro saznati njegovu poruku!"