Pjesnici - Es-su’ara’
Mekka - 227 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
 

1. Ta-sin-mim.

2. Ovo su ajeti Knjige jasne!

3. Zar ces ti sebe unistiti zato sto ovi nece da postanu vjernici?

4. Kad bismo htjeli, Mi bismo im s neba jedan znak poslali pred kojim bi oni sije svoje
sagnuli.

5. I njima ne do|e nijedna nova opomena od Milostivoga, a da se od nje ne okrenu.

6. Oni poricu, - pa, stici ce ih sigurno posljedice onoga cemu se izruguju.

7. Zar oni ne vide kako cinimo da iz zemlje nice svakovrsno bilje plemenito?

8. To je, doista, dokaz, ali vecina njih ne vjeruje,

9. a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv.

10. A kad je Gospodar tvoj Musaa zovnuo: "Idi narodu koji se prema sebi ogrijesio,

11. narodu faraonovu, ne bi li se Allaha pobojao", -

12. on je rekao: ""Gospodaru moj, bojim se da me oni u laz ne utjeraju,

13. da mi ne postane tesko u dusi i da mi se jezik ne saplete; zato podaj poslanstvo i
Harunu,

14. a ja sam njima i odgovoran, pa se plasim da me ne ubiju".

15. "Nece!" rece On. "Idite obojica sa dokazima Nasim, Mi cemo s vama biti i slusati.

16. Oti|ite faraonu i recite: ,Mi smo poslanici Gospodara svjetova,

17. dopusti da sinovi Israilovi po|u s nama!’"

18. "Zar te me|u nama nismo gojili dok si dijete bio i zar me|u nama tolike godine
zivota svoga nisi proveo?" - rece faraon -

19. "i uradio si nedjelo koje si uradio i jos si nezahvalnik?"

20. "Ja sam onda ono uradio nehotice" - rece,

21. "a od vas sam pobjegao zato sto sam se vas bojao, pa mi je Gospodar moj mudrost
darovao i poslanikom me ucinio.

22. A dobrocinstvo koje mi prebacujes - da nije to sto si sinove Israilove robljem
ucinio?"

23. "A ko je Gospodar svjetova?" - upita faraon.

24. "Gospodar nebesa i Zemlje i onoga sto je izme|u njih, ako vjerujete" - odgovori on.

25. "cujete li ?" - rece onima oko sebe faraon.

26. "Gospodar vas i Gospodar vasih davnih predaka" - rece Musa.

27. "Poslanik koji vam je poslan, uistinu, je lud" - rece faraon.

28. "Gospodar istoka i zapada i onoga sto je izme|u njih, ako pameti imate" - rece
Musa.

29. A faraon rece: "Ako budes kao boga nekog drugog osim mene priznavao, sigurno
cu te u tamnicu baciti!"

30. "Zar i onda kad ti budem ocigledan dokaz donio?" - upita on.

31. "Pa daj ga, ako isitnu govoris!" - rece faraon.

32. I Musa baci stap svoj, kad on - zmija prava,

33. a onda izvadi ruku iz njedara, kad ona, onima koji su gledali - bijela.

34. "Ovaj je zaista vjest carobnjak: - rece glavesinama oko sebe faraon -,

35. "hoce da vas carolijom svojom iz zemlje vase izvede. Pa sta savjetujete?"

36. "Ostavi njega i brata njegova!" - rekose -, "a u gradove posalji da saklupljaju,

37. sve carobnjake vjeste ce ti dovesti."

38. i carobnjaci se u odre|eno vrijeme i oznacenog dana sabrase,

39. a narodu bi receno: "Hocete li se iskupiti

40. da budemo uz carobnjake, ako oni budu pobjednici!’

41. A kad do|ose, carobnjaci faraona upitase: "Da li ce nama, doista, pripasti nagrada
ako mi budemo pobjednici?

42. "Hoce""- odgovori on -"bicete tada sigurno meni najblizi."

43. Musa im rece; "Bacite ono sto zelite da bacite!"

44. I oni pobacase konope svoje i stapove svoje i rekose" "Tako nam dostojanstva
faraonova, mi cemo svakako pobijediti!"

45. Zatim Musa baci svoj stap, koji, odjednom, proguta ono sto su oni lazno izveli.

46. carobnjaci se onda na tle bacise

47. i rekose: "Mi vjerujemo u Gospodara svjetova,

48. Gospodara Musaova i Harunova!’

49. "Da povjerujete njemu prije dopustenja moga!" - viknu faraon. - "On je vas ucitelj,
on vas je carobnjastvu naucio - a vi cete zapamtiti; poodsijecacu vam ruke i noge vase
unakrst i sve cu vas porazapinjati!’

50. "Nista strasno!" - rekose oni -, "mi cemo se Gospodaru svome vratiti.

51. Mi se nadamo da ce nam Gospodar nas grijehe nase oprostiti zato sto smo prvi
vjernici."

52. I Mi objavismo Musau: "Kreni nocu s robovima Mojim, ali bicete gonjeni."

53. I faraon posla po gradovima sakupljace:

54. "Ovih je zaista malo

55. i rasrdili su nas,

56. a mi smo svi budni!"

57. I Mi ih izvedosmo iz vrtova i rijeka,

58. iz riznica i dvoraca divnih.

59. Eto tako je bilo, i Mi dadosmo da to nasiljede sinovi Israilovi.

60. I oni ih, kad se sunce ra|alo, sustigose.

61. pa kad jedni druge ugledase, drugovi Musaovi povikase: "Samo sto nas nisu stigli!"

62. "Nece!" - rece on - "Gospodar moj je sa mnom, On ce mi put pokazati."

63. I Mi objavismo Musau: "Udari stapom svojim po moru!" - i ono se rastavi i svaki bok
njegov bijase kao veliko brdo;

64. i Mi onda tamo one gruge priblizismo -

65. a Musaa i sve one koji bijahu s njim spasismo -

66. i one druge potopismo.

67. To je, zaista, pouka, i vecina njih nisu bili vjernici

68. a Gospodar tvoj je, doista, Silan i Milostiv.

69. i kazi im vijest o Ibrahimu

70. kada je oca svoga i narod svoj upitao: "cemu se vi klanjate?"

71. a oni odgovorili: "Klanjamo se kumirima i povazdan im se molimo",

72. on je rekao: "Da li vas oni cuju kad se molite,

73. ili, da li vam mogu koristiti ili naskoditi?"

74. "Ne," - odgovorise, "ali mi smo upamtili pretke nase kako tako postupaju."

75. "A da li ste razmisljali" - upita on - "da su oni kojima se klanjate

76. vi i kojima su se klanjali davani preci vasi,

77. doista, neprijatelji moji? Ali, to nije Gospodar svjetova,

78. koji me je stvorio i na pravi put uputio,

79. i koji me hrani i poji,

80. i koji me, kad se razbolim, lijeci,

81. i koji ce mi zivot oduzeti, i koji ce me poslije ozivjeti,

82. i koji ce mi, nadam se, pogreske moje na Sudnjem danu oprostiti!

83. Gospodaru moj, podari mi znanje i uvrsti me me|u one koji su dobri

84. i ucini da me po lijepom spominju oni sto ce poslije mene doci,

85. i ucini me jednim od onih kojima ces dzennetske blagodati darovati, -

86. i ocu mome oprosti, on je jedan od zalutalih -

87. i ne osramoti me na Dan kad ce ljudi ozivljeni biti,

88. na Dan kada nece nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti,

89. samo ce onaj koji Allahu srca cista do|e spasen biti."

90. I dzennet ce se cestitima pribliziti,

91. a dzehennem zalutalima ukazati,

92. i reci ce im se: "Gdje su oni kojima ste se klanjali,

93. a niste Allahu; mogu li vam oni pomoci, a mogu li i sebi pomoci?"

94. pa ce i oni i oni koji su ih u zabludu doveli u nj biti baceni,

95. i vojske Iblisove - svi zajedno.

96. I oni ce, sva|ajuci se u njemu, govoriti:

97. "Allaha nam, bili smo, doista, u ocitoj zabludi

98. kad smo vas s Gospodarom svjetova izjednacavali,

99. a na stranputicu su nas naveli zlikovci,

100. pa nemamo ni zagovornika,

101. ni prisna prijatelja, -

102. da nam je samo da se povratimo, pa da postanemo vjernici!"

103. u tome je pouka, ali vecina ovih nisu vjernici,

104. a Gospodar tvoj je, zaista, Silan i Milostiv.

105. I Nuhov narod je smatrao laznim poslanike.

106. Kad im brat njihov Nuh rece: "Kako to da se Allaha ne bojite?

107. Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani,

108. zato se bojte Allaha i budite poslusni meni!

109. Za ovo od vas ne trazim nikakve nagrade, mene ce Gospodar svjetova nagraditi,

110. zato se bojte Allaha i budite poslusni meni!" -

111. oni rekose; "Kako da te poslusamo, kad te najnizi sloj ljudi slijedi?"

112. "Ne znam je sta oni rade" - rece on,

113. "svi ce pred Gospodarom mojim, da znate, racun polagati,

114. a ja vjernike necu otjerati,

115. ja samo javno opominjem!"

116. "Ako se ne okanis, o Nuhu!" - rekose oni -, "bices sigurno kamenovan!"

117. "Gospodaru moj," - rece on - "narod moj me u laz utjeruje,

118. pa Ti meni i njima presudi i mene i vjernike koji su sa mnom spasi!’

119. I Mi smo njaga i one koji su bili uz njega u la|i krcatoj spasili,

120. a ostale potopili.

121. To je pouka, ali vecina ovih nisu vjernici,

122. a Gospodar tvoj je zaista Silan i Milostiv.

123. I Ad je smatrao laznim poslanike.

124. Kad im brat njihov Hud rece: "Kako to da se Allaha ne bojite?"

125. Ja sam vam ,sigurno, poslanik pouzdani,

126. zato se bojte Allaha i budite poslusni meni!

127. Za ovo od vas ne trazim nikakve nagrade, mene ce Gospodar svjetova nagraditi.

128. Zasto na svakoj uzvisici palate zidate, druge ismijavajuci,

129. i podizete utvrde kao da cete vjecno zivjeti,

130. a kad kaznjavate, kaznjavate kao silnici/

131. Bojte se Allaha i meni budite poslusni!

132. Bojte se onoga koji vam daruje ono sto znate:

133. daruje vam stoku i sinove,

134. i basce i izvore.

135. Ja se, doista, bojim, za vas na Velikom danu patnje" -

136. rekose oni: "Nama je svejedno savjetovao ti ili ne bio savjetnik,

137. ovako su i narodi davnasnji vjerovali,

138. i mi necemo biti muceni."

139. I oni su nastavili da ga u laz utjeruju, pa smo ih Mi unistili. To je pouka, ali vecina
ovih nece da vjeruje,

140. a Gospodar tvoj je, zaista, Silan i Milostiv.

141. I Semud je smatrao laznim poslanike.

142. Kad im brat njihov Salih rece: "Kako to da se Allaha ne bojite?

143. Ja sa vam, sigurno, poslanik pouzdani.

144. zato se bojte Allaha i budite poslusni meni!

145. Za ovo od vas ne trazim nikakve nagrade, mene ce Gospodar svjetova nagraditi.

146. Zar mislite da cete ovdje biti ostavljeni bezbjedni,

147. u vrtovima i me|u izvorima.

148. u usjevima i me|u palmama sa plodovima zrelim?

149. Vi u brdima vrlo spretno kuce klesete.

150. zato se bojte Allahai poslusni meni budite.

151. i ne slusajte naredbe onih koji u zlu pretjeruju,

152. koji na Zemlji ne zavode red vec nered uspostavljaju" -

153. rekose oni: "Ti si samo opcinjen;

154. ti si covjek, kao i mi; zato nam donesi jedno cudo ako je istina to sto govoris!"

155. "Evo to je kamila" - rece on -, "u odre|eni dan ona ce piti, a u poznati dan vi.

156. i ne ucinite joj nikakvo zlo da vas ne bi stigal patnja na Velikom danu!’

157. Ali, oni je zaklase i potom se pokajase.

158. i stize ih kazna. To je pouka, ali vecina ovih nece da vjeruje,

159. a Gospodar tvoj je, zaista, Silan i Milostiv

160. I Lutov narod je smatrao laznim poslanike.

161. Kad im njihov brat Lut rece: "Kako to da se ne bojite?

162. Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani,

163. zato se bojte Allaha i budite poslusni meni!

164. Za ovo od vas ne trazim nikakve nagrade, mene ce Gospodar svjetova nagraditi.

165. Zasto vi, mimo sav svijet, sa muskarcima opcite,

166. a zene svoje, koje je za vas Gospodar vas stvorio, ostavljate? Vi ste ljudi koji
svaku granicu zla prelazite" -

167. rekose oni: "Ako se ne okanis, o Lute, bices sigurno prognan."

168. "Ja se gnusam toga sto vi radite!" - rece on;

169. "Gospodaru moj, sacuvaj mene i porodicu moju kazne za ono sto oni rade!’

170. I Mi smo sacuvali njega i porodicu njegovu - sve,

171. osim starice koja je ostala sa onima koji su kaznu iskusili,

172. a zatim smo ostale unistili

173. spustivsi na njih kisu, - a strasne li kise za one koji su opomenuti bili!

174. To je pouka, ali vecina ovih nece da vjeruje,

175. a Gospodar tvoj je, zaista, Silan i Milostiv.

176. I stanovnici Ejke su u laz ugonili poslanike.

177. kad im suajb rece: "Kako to da se ne bojite?

178. Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani,

179. zato se bojte Allaha i budite poslusni meni!

180. Za ovo od vas ne trazim nikakve nagrade, mene ce Gospodar svjetova nagraditi.

181. Pravo mjerite na litru i ne zakidajte

182. a na kantaru ispravnom mjerom mjerite,

183. i ljudima prava njihova ne umanjujte i zlo po Zemlji, nered praveci, ne cinite,

184. i Onoga koji je stvorio vas i narode davnasnje bojte se" -

185. rekose oni; "Ti si samo opcinjen;

186. i ti si samo covjek kao i mi; za nas si ti, doista, lazac pravi;

187. zato spusti na nas kaznu s neba, ako istinu govoris!"

188. "Gospodar moj dobro zna sta vi radite" - rece on.

189. I oni su nastavili da ga u laz utjeruju pa ih je stigla kazna iz oblaka; a to je bila kazna
jednog strasnog dana.

190. To je pouka, ali vecina ovih nece da vjeruje,

191. a Gospodar tvoj je, zaista, Silan i Milostiv.

192. I Kur’an je sigurno objava Gospodara svjetova;

193. donosi ga povjerljivi Dzibrili

194. na srce tvoje, da opominjes

195. na jasnom arapskom jeziku;

196. on je spomenut u knjigama poslanika prijasnjih, -

197. zar ovima nije dokaz to sto za njega znaju uceni ljudi sinova Israilovih?

198. A da ga objavljujemo i nekom ne-Arapu.

199. pa da im ga on cita, opet u nj ne bi povjerovali.

200. Eto, tako ga Mi u srca gresnika uvodimo,

201. oni u nj nece vjerovati dok ne dozive patnju nesnosnu,

202. koja ce im iznenada doci, kad je najmanje budu ocekivali,

203. pa ce reci: "Hoce li nam se imalo vremena dati?"

204. Zasto oni kaznu Nasu pozuruju?!

205. sta ti mislis, ako im Mi dopustamo da godinama uzivaju,

206. i naposljetku ih sna|e ono cime im se prijeti,

207. zar ce imati sta od slatkog zivota koji su provodili?

208. Mi nijedan grad nismo razorili prije nego su im dosli oni koji su ih opominjali

209. da bi pouku primili; Mi nismo nepravedni bili.

210. Kur’an ne donose sejtani,

211. nezamislivo je da to oni cine; oni to nisu kadri,

212. oni nikako ne mogu da ga prisluskuju.

213. Zato se, mimo Allaha, ne moli drugom bogu - da ne bi bio jedan od onih koji ce biti
muceni!

214. I opominji rodbinu svoju najblizu

215. i budi ljubazan prema vjernicima koji te slijede!

216. A ako te ne budu poslusali, ti reci: "Ja nemam nista s tim sto vi radite."

217. I pouzdaj se u Silnoga i Milostivog,

218. koji te vidi kada ustanes

219. da sa ostalima molitvu obavis,

220. jer On, doista, sve cuje i sve zna.

221. Hocu li vam kazati kome dolaze sejtani?

222. Oni dolaze svakom lascu, gresniku,

223. oni prisluskuju, - i vecinom oni lazu.

224. A zavedeni slijede pjesnike.

225. Zar ne znas da oni svakom dolinom blude

226. i da govore ono sto ne rade,

227. tako ne govore samo oni koji vjeruju i dobra djela cine, i koji cesto Allaha
spominju, i koji uzvracaju kad ih ismijavaju. A mnogobosci ce sigurno saznati u kakvu
ce se muku uvaliti.