Mravi - En-Neml
Mekka - 93 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
 

1. Ta-sin. Ovo su ajeti Kur’ana i Knjige jasne,

2. upute i radosne vijesti onima koji vjeruju,

3. koji molitvu obavljaju i milostinju udjeljuju i koji u onaj svijet cvrsto vjeruju.

4. Onima koji u onaj svijet ne vjeruju Mi prikazujemo kao lijepe postupke njihove - zato
oni lutaju;

5. njih ceka zla kob, a na onom svijetu ce biti posve izgubljeni,

6. a ti, zaista, primas Kur’ana od Mudroga i Sveznajuceg!

7. Kada Musa rece celjadi svojoj: "Vidio sam vatru, donijecu vam otuda vijest kakvu ili
cu vam donijeti ragorjelu glavnju da biste se ogrijali",

8. neko ga, kada joj se priblizi, zovnu: "Neka su blagoslovljeni oni koji se nalaze na
mjestu na kojem je vatra i oni oko nje, i neka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova!

9. O Musa, Ja sam - Allah, Silni i Mudri!

10. Baci svoj stap!" Pa kad ga vidje da se, kao da je hitra zmija, krece, on uzmace i ne
vrati se. "O Musa, ne boj se! Poslanici se kod Mene ne treba nicega da boje;

11. a onome koji grijeh pocini, a onda zlo dobrim djelom zamijeni - Ja cu, uistinu,
oprostiti i samilostan biti.

12. Uvuci ruku svoju u njedra svoja, pojavice se bijela, ali nece biti bolesna, - bice to
jedno od devet cuda faraonu i narodu njegovu; oni su, doista, narod nevjernicki.

13. I kad im ocito do|ose znamenja Nasa, oni rekose: "Ovo je prava carolija!’

14. I oni ih, nepravedni i oholi, porekose, ali su u sebi vjerovali da su istinita, pa pogledaj
kako su skoncali smutljivci.

15. Davudu i Sulejmanu smo znanje dali i oni su govorili: "Hvala Allahu koji nas je
odlikovao iznad mnogih vjernika, robova Svojih!

16. I Sulejman naslijedi Davuda i rece: "O ljudi, dato nam je da razumijemo pticje
glasove i svasta nam je dato; ovo je, zaista, prava blagodat!"

17. I skupise se Sulejmanu vojske njegove, dzinnovi i ljudi i ptice, sve ceta do cete,
postrojeni,

18. i kad stigose do mravlje doline, jedan mrav rece: "O mravi, ulazite u stanove svoje da
vas ne izgazi Sulejman i vojske njegove, a da to i ne primjetite!"

19. I on se nasmija glasno rijecima njegovim i rece: "Gospodaru moj, omoguci mi da
budem zahvalan na blagodati tvojoj, koju si ukazao meni i roditeljima mojim, i da cinim
dobra djela na zadovoljastvo tvoje, i uvedi me, miloscu Svojom, me|u dobre robove
Svoje!"

20. I on izvrsi smotru ptica, pa rece: "Zasto ne vidim pupavca, da nije odsutan?

21. Ako mi ne donese valjano opravdanje, teskom cu ga kaznom kazniti ili cu ga
zaklati!’

22. I ne potraj dugo, a on do|e, pa rece: "Doznao sam ono sto ti ne znas, iz Sabe ti
donosim pouzdanu vijest.

23. Vidio sam da jedna zena njima vlada i da joj je svega i svacega dato, a ima i prijesto
velicanstveni:

24. vidio sam da se i ona i narod njezin Suncu klanjaju, a ne Allahu, - sejtan im je
prikazao lijepim postupke njihove i od pravog puta ih odvratio, te oni ne umiju da na|u
pravi put

25. pa da se klanju Allahu, koji izvodi ono sto je skriveno na nebesima i u Zemlji i koji zna
ono sto krijete i ono sto na javu iznosite.

26. Allah je, nema boga osim Njega, Gospodar svega sto postoji!"

27. "Vidjecemo" - rece Sulejman - "da li govoris istinu ili ne.

28. Odnesi ovo moje pismo pa im ga baci, a onda se od njih malo izmakni i pogledaj sta
ce jedni drugima reci!"

29. "O velikasi", - rece ona - "meni je dostavljeno jedno postovanje vrijedno pismo

30. Od Sulejmana i glasi; ‘U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

31. Ne pravite se vecim od mene i do|ite da mi se pokorite!’

32. "O velikasi" - rece ona - "savjetujte mi sta treba da u ovom da uradim, ja bez vas
necu nista da odlucim!’

33. "Mi smo vrlo jaki i hrabri" - rekose oni - "a ti se pitas! Pa, gledaj sta ces narediti!"

34. "Kad carevi osvoje neki grad" - rece ona - "oni ga razore, a ugledne stanovnike
njegove ucine ponizenim; eto, tako oni rade.

35. Poslacu im jedan dar i vidjecu sa cime ce se izaslanici vratiti".

36. I kad on pred Sulejmana izi|e, ovaj mu rece; "Zar da blagom mene pridobijete? ono
sto je Allah meni dao bolje je od onoga sto je dao vama. Vi se onome sto vam se daruje
radujete!

37. Vrati se njima! Mi cemo im dovesti vojske kojima se nece moci oduprijeti i
istjeracemo ih iz Sabe ponizene i pokorene".

38. "O dostojanstvenici, ko ce mi od vas donijeti njezin prijesto prije nego sto oni do|u
da mi se pokore?"

39. "Ja ce ti ga donijeti" - rece Ifrit, jedan od dzinnova - "prije nego iz ove sjednice
svoje ustanes, ja sam za to snazan i pouzdan".

40. "A ja cu ti ga donijeti" - rece onaj koji je ucio iz Knjige - "prije nego sto okom
trepnes". I kad Sulejman vidje da je prijesto vec pored njega postavljen, uzviknu; "Ovo
je blagodat Gospodara moga koji me iskusava da li cu zahvalan ili nezahvalan biti. A ko
je zahvalan - u svoju je korist zahvalan, a ko je nezahvalan - pa, Gospodar moj je
neovisan i plemenit.

41. Promijenite izgled njezina prijestolja da vidimo hoce li ga ili nece prepoznati!’

42. I kad ona do|e, bi joj receno; "Je li ovakav prijesto tvoj" - "Kao da je on!" -
uzviknu ona. - "A nama je prije nego njoj dato znanje, i mi smo muslimani".

43. a da nije ispravno vjerovala, nju su omeli oni kojima se ona, mimo Allah klanjala, jer
je ona narodu nevjernickom pripadala.

44. "U|i u dvoranu!; - bi joj receno. I kad ona pogleda, pomisli da je duboka voda, pa
zadize haljinu uz noge svoje. "Ova je dvoran uglacanim staklom poplocana!" - rece
on. - "Gospodaru moj", - uzviknu ona - "ja sam se prema sebi ogrijesila i u drustvu sa
Sulejmanom predajem se Allahu Gospodaru svjetova!’

45. A Semudu smo poslali brata njihova Saliha da se klanjaju jedino Allahu - a oni se
podijelise u dvije skupine koje su se me|usobno prepirale.

46. "O narode moj," - govorio im je on - "zasto trazite da vas stigne kazna prije nego sto
se pokajete/ Zasto od Allah ne trazite oprosta, da bi vam se ukazala milost?"

47. "Mi smatramo r|avim predznakom tebe i one koji su s tobom!’ - rekose oni. - "Od
Allaha vam je i dobro i zlo" - rece on -, "vi ste narod koji je stavljen u iskusenje."

48. U gradu je bilo devet osoba koje su ne red nego nered cinile.

49. "Zakunite se najtezom zakletvom: - rekose - "da cemo nocu njega i porodicu
njegovu ubiti, a onda njegovom najblizem krvnom srodniku reci: ‘Mi nismo prisustovali
pogibiji porodice njegove, mi, zaista, istinu govorimo.’"

50. I smisljali su spletke, ali Mi smo ih kazmnili onda kad se nisu nadali,

51. pa pogledaj kakva je bila posljedica spletkarenja njihova: unistili smo sve - i njih i
narod njihov,

52. eno kuca njihovih, puste su zbog nepravde koju su cinili - to je zaista pouka narodu
koji zna -,

53. a spasili smo one koji su vjerovali i koji su se grijeha klonili.

54. I Luta, kada rece narodu svome: "Zasto cinite razvrat naocigled jedni drugih?

55. Zar zbilja sa strscu opcite sa muskarcima umjesto sa zenama? Vi ste, uistinu,
bezumnici."

56. A odgovor naroda njegova je glasio: "Istjerajte Lutovu porodicu iz grada vaseg, oni su
ljudi-cistunci!’

57. I Mi smo spasili njega i porodicu njegovu, sve osim zene njegove. Mi smo odredili da
ona ostane s onima koji ce kaznu iskusiti,

58. i pustili smo na njih kisu, a strasne li kise za one koji su bili opomenuti!

59. Reci: "Hvala Allahu i mir robovima Njegovim koje je On odabrao!" sta je bolje: Allah
ili oni koje Njemu ravnim smatraju,

60. Onaj koji je nebesa i Zemlju stvorio i koji vam spusta s neba kisu pomocu koje Mi
dajemo da ozelene basce prekrasne, - nemoguce je da vi ucinite da izraste drvece
njihovo. - Zar pored Allaha postoji drugi bog? Ne postoji, ali su oni narod koji druge s
Njim izjednacuje;

61. Onaj koji je Zemlju prebivalistem ucinio i kroz nju rijeke proveo i na njoj brda
nepomicna postavio i dva mora pregradio. - Zar pored Allaha postoji drugi bog? ne
postoji, nego vecina njih u neznanju zivi;

62. Onaj koji se nevoljniku, kad mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja i koji vas na
Zemlji namjesnicima postavlja. - Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako nikako pouku
vi da primite! -

63. Onaj koji vam u tminama, na kopnu i na moru, put pokazuje i koji vjetrove kao
radosnu vijest ispred milosti Svoje salje. - Zar pored Allah postoji drugi bog? Kako je
Allah visoko iznad onih koji druge Njemu ravnim smatraju! -

64. Onaj koji sve iz nicega stvara, koji ce zatim to ponovo uciniti, i koji vam opskrbu s
neba i iz zemlje daje. - Zar pored Allaha postoji drugi bog? Reci: "Dokazite, ako istinu
govorite!’

65. Reci: "Niko, osim Allah, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna sto ce se dogoditi; i oni ne
znaju kada ce ozivljeni biti.

66. Zar oni o onom svijetu da sto znaju! Nista! - oni u nj sumnjaju, oni su slijepi prema
njemu."

67. Nevjernici g ovore: "Zar cemo, kada postanemo zemlje, i mi i preci nasi, zaista, biti
ozivljeni?

68. Ovim nam se vec odavno prijeti, i nama i precima nasim, a ovo su samo
izmisljotine naroda drevnih."

69. Reci: "Putujte po svijetu i vidite kako su zavrsili gresnici!’

70. I ne zalosti se zbog njih i neka ti nije u dusi tesko zbog spletki njihovih.

71. "Kad ce se vec jednom obistiniti ta prijetnja, ako istinu govorite?" - pitaju oni.

72. Reci; "Stici ce vas sigurno nesto od onoga sto pozurujete!"

73. A Gospodar tvoj je neizmjerno dobar ljudima, ali vecina njih nije zahvalna.

74. Gospodar tvoj dobro zna ono sto grudi njihove taje i ono sto oni na javu iznose.

75. Nema niceg skrivenog ni na nebu ni na Zemlji, a da nije u Knjizi jasnoj.

76. Ovaj Kur’an sinovima Israilovim kazuje najvise o onome u cemu se oni razilaze

77. i on je, uistinu, putokaz i milost svakom onom koji vjeruje.

78. Gospodar tvoj ce im po pravdi Svojoj presuditi; On je Silni i Sveznajuci,

79. zato se pouzdaj u Allaha, jer ti, doista, slijedis pravu istinu!

80. Ti ne mozes mrtve dozvati ni gluhe dovikati kada se le|ima okrenu,

81. niti mozes slijepe od zablude njihove odvratiti; mozes jedino dozvati one koji u
rijeci Nase vjeruju, oni ce se odazvati.

82. I kad do|e vrijeme da oni budu kaznjeni, Mi cemo uciniti da iz zemlje izi|e jedna
zivotinja koja ce im reci da ljudi u dokaze Nase nisu uvjereni.

83. A na Dan kada od svakog naroda sakupimo gomilu onih koji su dokaze Nase poricali
- oni ce biti zadrzani -

84. i kad do|u, On ce upitati: "Jeste li vi dokaze Moje poricali ne razmisljajuci o njima,
ili, sta ste to radili?"

85. I njih ce stici kazna zato sto su mnogobosci bili, pa nece moci ni rijec izustiti.

86. Zar nisu vidjeli da smo ucinili noc da u njoj otpocinu, a dan vidnim? - to su, zaista,
dokazi za narod koji vjeruje.

87. A na Dan kad se u rog puhne pa se smrtno istrave i oni na nebesima i oni na Zemlji,
izuzev onih koje Allah postedi, svi ce Mu ponizno doci.

88. Ti vidis planine i mislis da su nepomicne, a one promicu kao sto promicu oblaci - to
je Allahovo djelo koji je sve savrseno stvorio; On, doista, zna ono sto radite.

89. Ko ucini dobro djelo, dobice veliku nagradu za njega i bice straha na Sudnjem
danu poste|en;

90. a oni koji budu zlo cinili, u vatru ce naglavacke biti gurnuti. "Zar se vec kaznjavate
za ono sto ste radili?"

91. Ja sam primio zapovijest da se klanjam jedino Gospodaru ovoga grada, koji je On
ucinio svetim - a njemu sve pripada - i nare|eno mi je da budem poslusan

92. i da Kur’an kazujem; onaj ko bude isao pravim putem, na pravom putu je za svoje
dobro; a onome ko je u zabludi; ti reci: "Ja samo opominjem."

93. I reci; "Hvala Allahu, On ce vam znamenja Svoja pokazati, pa cete ih vi poznati!’ A
Gospodar tvoj motri na ono sto radite.