Krava -Al-Baqara
Medina -286 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
 

1. Elif Lam Mim.
2. Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali;

3. onima koji u nevidljivi svijet budu vjerovali i molitvu obavljali i udjeljivali dio od onoga sto im mi budemo davali;

4. i onima koji budu vjerovali u ono sto se objavljuje tebi i u ono sto je objavljeno prije tebe, i onima koji u onaj svijet budu cvrsto vjerovali.

5. Njima ce Gospodar njihov na pravi put ukazati i oni ce ono sto zele ostvariti.

6. Onima koji nece da vjeruju doista je svejedno opominjao ih ti ili ne opominjao -oni nece vjerovati.

7. Allah je zapecatio srca njihova i usi njihove, a pred ocima njihovim je koprena; njih ceka patnja golema.

8. Ima ljudi koji govore: "Vjerujemo u Allaha i u onaj svijet!"- a oni nisu vjernici.

9. Oni nastoje da prevare Allaha i one koji vjeruju, a oni i ne znajuci, samo sebe varaju.

10. Njihova srca su bolesna, a Allah njihovu bolest jos povecava; njih ceka bolna patnja zato sto lazu.

11. Kada im se kaze: "Ne remetite red na zemlji!" -odgovaraju: "Mi samo red uspostavljamo!"

12. Zar?! A, uistinu, oni nered siju, ali ne opazaju.

13. Kad im se kaze: "Vjerujte kao sto pravi ljudi vjeruju!" -oni odgovaraju: "Zar da vjerujemo u ono u sto bezumni vjeruju?" -A, uistinu oni su bezumni, ali ne znaju.

14. Kada susretnu one koji vjeruju, govore: "Vjerujemo!" -a cim ostanu nasamo sa sejtanima svojim, govore: "Mi smo s vama, mi se samo rugamo."

15. Allah njih izvrgava poruzi i podrzava ih da u svom nevjerstvu lutaju.

16. Umjesto pravim, oni su krenuli krivim putem; njihova trgovina im nije donijela nikakvu dobit, i oni ne znaju sta rade.

17. Slicni su onima koji potpale vatru, i kad ona osvjetli njihovu okolinu, Allah im oduzme svjetlo i ostavi ih u mraku, i oni nista ne vide!

18. Gluhi, nijemi i slijepi su, nikako da se osvijeste.

19. Ili, oni su nalik na one, koji za vrijeme silnog pljuska s neba, u punom mraku, usred grmljavine i munja, stavljaju zbog gromova prste u usi svoje bojeci se smrti, - a nevjernici ne mogu umaci Allahu, - i

20. munja samo sto ih ne zaslijepi; kada god im ona bljesne, oni pro|u, a cim utonu u mraku stanu. A da Allah hoce, mogao bi im oduzeti i sluh i vid, jer Allah, zaista, sve moze.

21. O ljudi, klanjajte se Gospodaru svome, koji je stvorio vas i one prije vas, da biste se kazne sacuvali;

22. Koji vam je Zemlju ucinio posteljom, a nebo zdanjem; koji s neba spusta kisu i cini da s njom rastu plodovi, hrana za vas. Zato ne cinite svjesno druge Allahu ravnim!

23. A ako sumnjate u ono sto objavljujemo robu Svome, nacinite vi jednu suru slicnu objavljenim njemu, a pozovite i bozanstva vasa, osim Allaha, ako istinu govorite.

24. Pa ako ne ucinite, a necete uciniti, onda se cuvajte vatre za nevjernike pripremljene, cije ce gorivo biti ljudi i kamenje.

25. A one koji vjeruju i dobra djela cine obraduj dzennetskim bascama kroz koje ce rijeke teci; svaki put kada im se iz njih da kakav plod, oni ce reci: "Ovo smo i prije jeli", - a bice im davani samo njima slicni. U njima ce ciste zene imati, i u njima ce vjecno boraviti.

26. Allah se ne ustrucava da za primjer navede musicu ili nesto sicusnje od nje; oni koji vjeruju -ta oni znaju da je to Istina od Gospodara njihova; a oni koji ne vjeruju -govore: "sta to Allah hoce sa ovim primjerom?" Tim On mnoge u zabludi ostavlja, a mnogima na pravi put ukazuje; ali, u zabludi ostavlja samo velike gresnike,

27. koji krse vec cvrsto prihvacenu obavezu prema Allahu i prekidaju ono sto je Allah naredio da se odrzava, i prave nered na Zemlji; oni ce nastradati.

28. Kako mozete da ne vjerujete u Allaha, vi koji ste bili nista, pa vam je On zivot dao; On ce, zatim, uciniti i da pomrete i poslije ce vas ozivjeti, a onda cete se Njemu vratiti.

29. On je za vas sve sto postoji na Zemlji stvorio, zatim je Svoju volju prema nebu usmjerio i kao sedam nebesa ga uredio; On sve zna.

30. A kada Gospodar tvoj rece melekima: "Ja ce na Zemlji namjesnika postaviti!" -oni rekose: "Zar ce Ti namjesnik biti onaj koji ce na njoj nered ciniti i krv prolijevati? A mi Tebe velicamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, stujemo." On rec: "Ja znam ono sto vi ne znate."

31. I pouci On Adema nazivima svih stvari, a onda ih predoci melekima i rece: "Kazite Mi nazive njihove, ako istinu govorite!"

32. "Hvaljen neka si" -rekose oni -"mi znamo samo ono cemu si nas Ti poucio; Ti si Sveznajuci i Mudri."

33. "O Ademe", - rece On -"kazi im ti nazive njihove!" I kad im on kaza nazive njihove, Allah rece: "Zar vam nisam rekao da samo Ja znam tajne nebesa i Zemlje i da samo Ja znam ono sto javno cinite i ono sto krijete!"

34. A kada rekosmo melekima: "Poklonite se Ademu!" -oni se poklonise, ali Iblis ne htjede, on se uzoholi i posta nevjernik.

35. I Mi rekosmo: "O Ademe, zivite, ti i zena tvoja, u dzennetu i jedite u njemu koliko god zelite i odakle god hocete, ali se ovom drvetu ne priblizujte pa da sami sebi nepravdu nanesete!"

36. I sejtan ih navede da zbog drveta posrnu i izvede ih iz onoga u cemu su bili. "Si|ite!" -rekosmo Mi -"jedni drugima cete neprijatelji biti, a na Zemlji cete boraviti i do roka odre|enog zivjeti!"

37. I Adem primi neke rijeci od Gospodara svoga, pa mu On oprosti; On, doista prima pokajanje, On je milostiv.

38. Mi rekosmo: "Silazite iz njega svi! Od Mene ce vam uputstvo dolaziti, i oni koji uputstvo moje budu slijedili -nicega se nece bojati i ni za cim nece tugovati.

39. A onima koji ne budu vjerovali i knjige Nase budu poricali -bice stanovnici dzehennema; u njemu ce vjecno ostati."

40. O sinovi Israilovi, sjetite se blagodati Moje koju sam vam podario, i ispunite zavjet koji ste Mi dali, - ispunicu i Ja svoj koji sam vama dao, i samo se Mene bojte!

41. Vjerujte u ono sto objavljujem, cime se potvr|uje da je istinito ono sto vi imate, i ne budite prvi koji u to nece vjerovati. I ne zamjenjujte rijeci Moje za nesto sto malo vrijedi, i samo se Mene bojte!

42. I istinu sa neistinom ne mijesajte i istinu svjesno ne tajite!

43. Molitvu obavljajte i zekat dajite i zajedno sa onima koji molitvu obavljaju i vi obavljajte!

44. Zar da od drugih trazite da dobra djela cine, a da pri tome sebe zaboravljate, vi koji Knjigu ucite? Zar se opametiti necete?

45. Pomozite sebi strpljenjem i molitvom, a to je, zaista, tesko, osim poslusnima,

46. koji su uvjereni da ce pred Gospodara svoga stati i da ce se Njemu vratiti.

47. O sinovi Israilovi, sjetite se blagodati Moje koju sam vam podario i toga sto sam vas nad ostalim ljudima bio uzdigao;

48. i bojte se dana kada niko ni za koga nece moci nista uciniti, kada se niciji zagovor nece prihvatiti, kada ni od koga otkup nece primiti i kada im niko u pomoc nece priteci;

49. i kada smo vas od faraonovih ljudi izbavili, koji su vas najgorim mukama mucili: musku vam djecu klali a zensku u zivotu ostavljali; - a to vam je bilo veliko iskusenje od Gospodara vaseg, -

50. i kada smo zbog vas more rastavili i vas izbavili, a faraonove ljude, na oci vase, potopili;

51. i kada smo Musau cetrdeset noci obecanje ispunjavali, vi ste, u njegovu odsustvu, sami sebi cineci nepravdu, tele obozavati poceli.

52. Zatim smo vam, i poslije toga, oprostili da biste zahvalni bili;

53. i kada smo Musau Knjigu, koja rastavlja istinu od neistine, dali da biste pravim putem isli;

54. i kada je Musa rekao narodu svome: "O narode moj, prihvativsi tele, vi ste samo sebi nepravdu ucinili; zato se Stvoritelju svome pokajte i izme|u vas prestupnike smrcu kaznite. To je bolje za vas kod Stvoritelja vaseg, On ce vam oprostiti! On prima pokajanje i On je milostiv";

55. i kada ste uglas rekli: "O Musa, mi ti necemo vjerovati dok Allaha ne vidimo!" - Munja vas je osinula, vidjeli ste.

56. Zatim smo vas, poslije smrti vase, ozivjeli da biste zahvalni bili.

57. I Mi smo vam od oblaka hladovinu nacinili i manu i prepelice vam slali: "Jedite lijepa jela kojima vas opskrbljujem!’ A oni Nama nisu naudili, sami sebi su nepravdu nanijeli;

58. i kada smo rekli: "U|ite u ovaj grad i jedite sto god hocete i koliko god hocete, a na kapiju pognutih glava u|ite, i recite: ‘Oprosti’ -oprosticemo vam grijehe vase, a onima koji cine dobra djela dacemo i vise!" -

59. onda su oni koji su bili nepravedni zamijenili drugom Rijec koja im je bila recena i Mi smo na one koji su bili nepravedni s neba kaznu spustili, zato sto nisu poslusali;

60. i kada je Musa za narod svoj vodu molio, Mi smo rekli: "Udari stapom svojim po stijeni!" -i iz nje je dvanaest vrela provrelo, i svako bratstvo je vrelo iz kojeg ce piti znalo. "Jedite i pijte Allahove darove, i ne cinite zlo po Zemlji nered praveci!"

61. i kada ste rekli: "O Musa, mi ne mozemo vise jednu te istu hranu jesti, zato zamoli, u nase ime, Gospodara svoga da nam podari od onoga sto zemlja ra|a: povrca i, krastavica, i psenice, i lece, i luka crvenoga!" -on je rekao: "Zar zelite da ono sto je bolje zamijenite za ono sto je gore? Idite u grad, imacete ono sto trazite!" I ponizenje i bijeda na njih padose i Allahovu srdzbu na sebe navukose zato sto u Allahove dokaze nisu vjerovali i sto su ni krive ni duzne vjerovjesnike ubijali, zato sto su neposlusni bili i sto su sve granice zla prelazili.

62. One koji su vjerovali, pa i one koji su bili Jevreji, Hriscani, i Sabijci -one koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela cinili -doista ceka nagrada od Gospodara njihova; nicega se oni nece bojati i ni za cim nece tugovati!

63. i kada smo od vas zavjet uzeli i brdo iznad vas podigli: "Svojski prihvatite ono sto smo vam dali i neka vam je na umu ono sto je u Knjizi, da biste se kazne sacuvali!" -

64. vi ste poslije toga odustali, i da nije bilo Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, uistinu biste stradali.

65. Vama je poznato ono sto se dogodilo onima od vas koji su se o subotu ogrijesili, kao i to da smo im mi rekli: "Budite majmuni prezreni!"

66. Savremenicima i pokoljenjima njihovim to smo ucinili opomenom, a poukom onima koji se boje Allaha.

67. A kada je Musa rekao narodu svome: "Allah vam nare|uje da zakoljete kravu", - oni upitase: "Zbijas li ti to s nama salu?" -"Ne dao mi Allah da budem neznalica!" -rece on.

68. "Zamoli Gospodara svoga, u nase ime", - rekose -"da nam objasni kojih godina ona treba da bude." -"On kaze" -odgovori on -"da ta krava ne snije da bude ni stara ni mlada, nego izme|u toga, srednje dobi, pa izvrsite to sto se od vas trazi!"

69. "Zamoli Gospodara svoga, u nase ime", - rekose -"da nam objasni kakve boje treba da bude." -"On porucuje" -odgovori on -"da ta krava treba da bude jarko rumene boje, da se svidi onima koji je vide."

70. "Zamoli Gospodara svoga, u nase ime", - rekose -"da nam objasni kakva jos treba da bude, jer, nama krave izgledaju slicne, a mi cemo nju, ako Allah htjedne, sigurno pronaci."

71. "On porucuje" -rece on -"da ta krava ne smije da bude istrosena oranjem zemlje i natapanjem usjeva; treba da bude bez mane i bez ikakva biljega." -"E sad si je opisao kako treba!" -rekose, pa je zaklase, i jedva to ucinise.

72. I kada ste jednog covjeka ubili, pa se oko njega prepirati poceli -Allah je dao da izi|e na vidjelo ono sto ste bili sakrili -,

73. Mi smo rekli: "Udarite ga jednim njezinim dijelom!" -i eto tako Allah vraca mrtve u zivot i pruza vam dokaze Svoje da biste shvatili.

74. Ali srca vasa su poslije toga postala tvrda, kao kamen su ili jos tvr|a, a ima i kamenja iz kojeg rijeke izbijaju, a ima, zaista, kamenja koje puca i iz kojeg voda izlazi, a ima ga doista, i koje se od straha pred Allahom rusi. -A Allah motri na ono sto radite.

75. Zar se vi nadate da ce vam se Jevreji odazvati i vama za ljubav vjernici postati, a neki me|u njima su Allahove rijeci slucali pa su ih, posto su ih shvatili, svjesno izvrnuli.

76. Kad sretnu vjernike, oni govore: "Vjerujemo!", a cim se osame jedni s drugima, kazu: "Zar cete im kazivati o onome sto je Allah samo vama objavio, pa da im to bude dokaz protiv vas pred Gospodarem vasim? Zar se necete opametiti?"

77. A zar oni ne znaju da Allah zna i ono sto oni kriju i ono sto pokazuju?

78. Neki od njih su neuki, oni ne znaju za knjigu, nego samo za gatke, i oni se samo domisljaju.

79. A tesko onima koji svojim rukama pisu Knjigu, a zatim govore: "Evo, ovo je od Allaha" -da bi za to korist neznatnu izvukli. I tesko njima zbog onoga sto ruke njihove pisu i tesko njima sto na taj nacin zara|uju!

80. Oni govore: "Vatra ce nas doticati samo neko vrijeme." Reci: "Da li ste o tome dobili od Allaha obecanje -jer, Allah ce sigurno ispuniti obecanje Svoje -ili na Allaha iznosite ono sto ne znate?"

81. A nije tako! Oni koji budu zlo cinili i grijesi njihovi ih budu sa svih strana stigli, oni ce stanovnici dzehennema biti i u njemu ce vjecno ostati.

82. A oni koji budu vjerovali i dobra djela cinili -oni ce stanovnici dzenneta biti i u njemu ce vjecno boraviti.

83. I kada samo od sinova Israilovih zavjet uzeli da cete se jedino Allahu klanjati, i roditeljima, i bliznjima, i sirocadi, i siromasima dobrocinstvo ciniti, a ljudima lijepe rijeci govoriti i molitvu obavljati i milostinju davati, i vi ste poslije, izuzev vas malo, izopacili i zavjet iznevjerili,

84. i kada smo od vas zavjet uzeli da krv jedni drugima necete proljevati i da jedni druge iz zemlje vase necete izgoniti, - vi priznajte da je tako i svjedoci ste -

85. vi ipak jedni druge ubijate, a pojedine od vas iz zavicaja njihova izgonite - pomazuci jedan drugom protiv njih, cineci i grijeh i nasilje; a ako vam kao suznji do|u, vi ih otkupljujete -, a zabranjeno vam je da ih izgonite. kako to da u jedan dio Knjige vjerujete, a drugi odbacujete?! Onoga od vas koji cini tako stici ce na ovome svijetu ponizenje, a na Sudnjem danu bice stavljen na muke najteze. -A Allah motri na ono sto radite.

86. To su oni koji su zivot na ovome svijetu predpostavili onom na onom svijetu, zato im se patnja nece olaksati niti ce im iko u pomoc priteci.

87. I Mi smo Musau Knjigu dali i poslije njega smo jednog za drugim poslanike slali, a Isau, sinu Merjeminu, ocigledne dokaze dali i Dzibrilom ga pomogli. O kad god vam je koji poslanik donio ono sto nije godilo dusama vasim, vi ste se oholili, pa ste jedne u laz utjerivali, a druge ubijali.

88. Oni govore: "Nasa su srca okorjela." A nije tako, nego je Allah njih prokleo zbog nevjerovanja njihova, i zato je vrlo malo njih koji vjeruju.

89. A kada im Knjiga od Allaha dolazi, koja priznaje kao istiniu Knjigu koju imaju oni -a jos ranije su pomoc protiv mnogobozaca molili -i kada im dolazi ono sto im je poznato, oni u to nece da vjeruju, i neka zato stigne nevjernike Allahovo prokletstvo!

90. Jadno je to za sto su se prodali: da ne vjeruju u ono sto Allah objavljuje, samo iz zlobe sto Allah, od dobrote Svoje, salje Objavu onome kome On hoce od robova Svojih; i navukli su na sebe gnjev za gnjevom -a nevjernike ceka sramna patnja.

91. A kada im se kaze: "Vjerujte u ono sto Allah objavljuje!" -oni odgovaraju: "Mi vjerujemo samo u ono sto je nama objavljeno" -i nece da vjeruju u ono sto se poslije objavljuje, a to je istina koja potvr|uje da je istinito ono sto oni imaju. Reci: "Pa zasto ste jos davno neke Allahove vjerovjesnike ubili, ako ste vjernici bili?

92. I Musa vam je jasne dokaze bio donio, pa ste, ipak, u odsutnosti njegovoj sebi nepravdu nanoseci, tele prihvatili."

93. I kada smo od vas vas zavjet primili, i brdo iznad vas podigli: "Ozbiljno prihvatite ono sto vam dajemo i budite poslusni!" -oni su odgovorili: "cujemo, ali poslusati necemo!" - srca njihova su, zbog nevjerovanja njihova, jos bila nadojena teletom. Reci: "Ruzno je to na sto vas nevjerovanje vase navodi, ako ste uopce vjernici."

94. Reci: "Ako je u Allaha dzennet osiguran samo za vas, a ne za i za ostali svijet, onda vi smrt zazelite, ako istinu govorite."

95. A nece je nikada zazeljeti zbog onoga sto cine! -A Allah dobro zna nevjernike.

96. I naci ces ih, sigurno, da vise zude za zivot od svih ostalih ljudi, cak i od mnogobozaca; svaki bi volio da pozivi hiljadu godina, mada ga to, i kada bi toliko zivio, ne bi od patnje udaljilo! - A Allah dobro vidi ono sto oni rade.

97. Reci: "Ko je neprijatelj Dzibrilu? a on, Allahovom voljom, tebi stavlja na srce Kur’an -koji potvr|uje da su i prijasnje objave istinite -kao putokazi radosnu vijest vjernicima."

98. Ko je neprijatelj Allahu i melekima Njegovim i poslanicima Njegovim i Dzibrilu i Mikailu -pa Allah je, doista, neprijatelj onima koji nece da vjeruju.

99. A Mi tebi jasne dokaze objavljujemo i jedino nevjernici nece u njih da vjeruju.

100. Zar svaki put kada neku obavezu preuzmu -neki od njih je odbace jer ih vecina ne vjeruje.

101. A kada im je poslanik od Allaha dosao, potvr|ujuci da je istinito ono sto vec imaju, mnogi od njih kojima je Knjiga dana -za le|a svoja Allahovu Knjigu odbacuju, kao da ne znaju.

102. i povode se za onim sto su sejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik, - sejtani su nevjernici uceci ljude vradzbini i onome sto je bilo nadahnuto dvojici meleka, Harutu i Marutu, u Babilonu. A njih dvojice nisu nikoga ucili dok mu ne bi rekli: "Mi samo iskusavamo, i ti ne budi nevjernik!" I ljudi su od njih dvojice ucili kako ce muza od zene rastaviti, ali nisu mogli time nikome bez Allahove volje nauditi. Ucili su ono sto ce im nauditi i od cega nikakve koristi nece imati iako su znali da onaj koji tom vjestinom vlada nece nikakve srece na onom svijetu imati. A doista je jadno ono za sto su se prodali, kada bi samo znali!

103. A da oni vjeruju i boje se, nagrada od Allaha bi im bila bolja, kada bi samo znali!

104. O vjernici, ne sluzite se rijecima: "Ra’ina, nego recite: "Unzurna" i slusajte! A nevjernke bolna patnja ceka.

105. Ne vole oni koji ne vjeruju, ni sljedbenici Knjige ni mnogobozci, da se vama od Gospodara vaseg bilo kakvo dobro objavi. A Allah milost Svoju daruje kome On hoce; Allah je neizmjerno dobar.

106. Mi nijedan propis ne promjenimo, niti a u zaborav potisnemo, a da bolji od njega ili slican njemu ne donesemo. Zar ti ne znas da Allah sve moze?

107. Zar ti ne znas da je Allahova vlast i na nebesima i na Zemlji i da vi osim Allaha ni zastitnika, ni pomagaca nemate?

108. Zar da trazite od svoga Poslanika kao sto su prije trazili od Musaa? A, ko vjerovanju predpostavi nevjerovanje, s pravog puta zalutao je!

109. Mnogi sljedbenici Knjige jedva bi docekali da vas, posto ste postali vjernici, vrate u nevjernike, iz licne zlobe svoje, iako im je Istina poznata; ali vi oprostite i preko toga pre|ite dok Allah Svoju odluku ne donese. -Allah, zaista sve moze.

110. I molitvu obavljate i zekat dajite, a za dobro koje za sebe pripremite naci cete nagradu kod Allaha, jer Allah dobro vidi ono sto radite.

111. Oni govore da ce u dzennet uci samo Jevreji, odnosno samo Hriscani. -To su puste zelje njihove! -Ti reci: "Dokaze svoje dajte ako je istina to sto govorite!"

112. A nije tako! Onoga ko se bude Allahu pokoravao i uz to dobra djela cinio, toga ceka nagrada kod Gospodara njegova, takvi se nece nicega bojati i ni za cim nece tugovati.

113. Jevreji govore: "Hriscani nisu na pravom putu!" a Hriscani vele: "Jevreji nisu na pravom putu!" -a oni citaju Knjigu. Tako, slicno kao oni, govore i ono koji ne znaju. Allah ce im na Sudnjem danu presuditi o onome u cemu se oni ne slazu.

114. Ima li veceg naslnika od onoga koji brani da se u Allahovim hramovima ime Njegovo spominje i koji radi na tome da se oni poruse? Takvi bi trebalo da u njih samo sa strahom ulaze. Na ovom svijetu dozivjece sramotu, a na onom svijetu patnju veliku!

115. A Allahov je i istok i zapad; kuda god se okrenete, pa -tamo je Allahova strana. - Allah je, zaista, neizmjerno dobar i On sve zna.

116. Nevjernici govore: "Allah je uzeo sebi dijete." Hvaljen neka je On! Naprotiv, Njegovo je sve ono sto je na nebesima i na zemlji. Njemu se sve pokorava;

117. On je stvoritelj nebesa i Zemlje, i kada nesto odluci, za to samo rekne: "Budi!’ -i ono bude.

118. A oni koji ne znaju govore: "Trebalo bi da Allah s nama razgovara ili da nam kakvo cudo do|e!" Tako su, gotovo ustim rijecima, govorili i oni prije njih, srca su im slicna! A Mi dokaze objasnjavamo ljudima koji cvrsto vjeruju.

119. Mi smo te poslali da istinu objavis i da radosne vijesti i opomenu doneses, i ti neces biti pitan za one koji su u dzehennemu.

120. Ni Jevreji, ni Hriscani nece biti tobom zadovoljni sve dok ne prihvatis vjeru njihovu. Reci: "Allahov put je jedini pravi put!" A ako bi se ti poveo sa zeljama njihovim, nakon Objave koja ti dolazi, od Allaha te niko ne bi mogao zastititi niti odbraniti.

121. Neki od sljedbenia Knjige citaju je onako kako je objavljena; oni u nju vjeruju. A nastradace sigurno oni koji u nju ne vjeruju.

122. O sinovi Israilovi, sjetite se milosti Moje koju sam vam darovao i toga sto sam vas nad ostalim ljudima bio uzdigao.

123. I bojte se Dana kada niko ni za koga nece moci nista uciniti, kada se ni od koga otkup nece primiti, kada nikome zagovor nece koristiti i kada im niko nece moci pomoci!

124. A kada je Ibrahima Gospodar njegov s nekoliko zapovjedi u iskusenje stavio, pa ih on potpuno izvrsio, Allah je rekao: "Ucinicu da ti budes ljudima u vjeri uzor!" -"I neke moje potomke!" -zamoli on. -"Obecanje Moje nece obuhvatiti nevjernike" kaza On.

125. I ucinili smo Hram utocistem i sigurnim mjestom ljudima. "Neka vam mjesto na kojem je stajao Ibrahim bude prostor iza koga cete molitvu obavljati!" -I Ibrahimu i Ismailu smo naredili: "Hram Moj ocistite za one koji ga budu obilazili, koju budu tu boravili i koji budu molitvu obavljali."

126. A kada je Ibrahim zamolio: "Gosodaru moj, ucini ovo mjesto sigurnim gradom, a snabdij plodovima stanovnike njegove, one koji budu vjerovali u Allaha i u onaj svijet!" - On je rekao: "Onome koji ne bude vjerovao dacu da neko vrijeme uziva, a onda cu ga prisiliti a u|e u paklenu vatru, a grozno ce ona prebivaliste biti!"

127. I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali, oni su molili: "Gospodaru nas, primi od nas, jer Ti, uistinu, sve cujes i sve znas!

128. Gospodaru nas, ucini nas dvojicu Tebi odanim, i porod nas neka bude odan Tebi, i pokazi nam obrede nase i oprosti nam, jer Ti primas pokajanje i samilostan si!

129. Gospodaru nas, posalji im poslanika, jednog od njih, koji ce im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti uciti i ocistiti ih, jer Ti si, uistinu, silan i mudar!"

130. Vjeru Ibrahimovu izbjegava sano onaj koji ne drzi do sebe. A Mi smo njega na ovom svijetu odabrali, i na onom ce biti me|u dobrima.

131. Kada mu je Gospodar njogov rekao: "Budi poslusan!" -on je odgovorio: "Ja sam poslusan Gospodaru svjetova!"

132. I Ibrahim ostavi u amanet sinovima svojim a i Jakub: "Sinovi moji, Allah vam je odabrao pravu vjeru, i niposto ne umirite drugacije nego kao muslimani!"

133. Vi niste bili prisutni kada je Jakubu smrtni cas dosao i kada je sinove svoje upitao: "Kome cete se, poslije mene, klanjati?" -"Klanjacemo se" -odgovorli su -"Bogu tvome, Bogu tvojih predaka Ibrahima i Ismaila i Ishaka, Bogu jednome! i mi se Njemu pokoravamo!"

134. Taj narod je bio i nestao; njega ceka ono sto je zasluzio, i vas ce cekati ono sto cete zasluziti, i vi necete biti pitani za ono sto su oni radili.

135. Oni govore: "Budite Jevreji, onosno Hriscani, i bicete na pravom putu!" Ti reci: "Ne, mi smo vjere Ibrahimove, koji je ispravno vjerovao; on nije nikoga Allahu ravnim smatrao."

136. Recite: "Mi vjerujemo u Allaha i u ono sto se objavljuje nama, i u ono sto je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono sto je dato Musau i Isau, i u ono sto je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi ne pravimo nikakve razlike me|u njima, i mi se samo Njemu pokoravamo."

137. Pa, ako budu vjerovali u ono u sto vi vjerujete, na pravom su putu; a ako glave okrenu, oni su onda samo inadzije, i Allah ce te sigurno od njih zastititi, jer On sve cuje i sve zna.

138. "Allah je nas uputio, a zar ima ljepse upute od Allahove? Mi se samo Njemu klanjamo."

139. Reci: Zar se s nama o Allahu raspravljate, kad je On i nas i vas Gospodar? Nama - nasa djela, a vama -vasa djela! A samo Mu mi iskreno ispovjedamo vjeru."

140. Kako govorite; "I Ibrahim, i Ismail, i Ishak, i Jakub, i unuci su bili Jevreji, odnosno Hriscani?" Reci: "Znate li bolje vi ili Allah? Zar je iko gori od onoga koji skriva istinu znajuci da je od Allaha? -A Allah motri na ono sto radite."

141. Taj narod je bio i nestao; njega ceka ono sto je zasluzio, i vas ce cekati ono sto cete zasluziti, i vi necete biti pitani za ono sto su oni radili.

142. Neki ljudi kratke pameti reci ce: "sta ih je odvratilo od Kible njihove prema kojoj su se okretali?" Reci: "Allahov je i istok i zapad; On ukazuje na pravi put onome kome On hoce."

143. I tako smo od vas stvorili pravednu zajednicu da budete svjedoci protiv ostalih ljudi, i da poslanik bude protiv vas svjedok. I Mi smo promjenili Kiblu prema kojoj si se prije okretao samo zato da bismo ukazali na one koji ce slijediti Poslanika i na one koji ce se stopama svojim vratiti. -nekima je to bilo doista tesko, ali ne i onima kojima je Allah ukazao na pravi put. Allah nece dopustiti da propadnu molitve vase. -A Allah je prema ljudima zaista vrlo blag i milostiv.

144. Vidimo Mi kako sa zudnjom bacas pogled prema nebu, i Mi cemo sigurno uciniti da se okreces prema strani koju ti zelis: okreni zato lice svoje prema casnom hramu! I ma gdje bili, okrenite lica svoja na tu stranu. Oni kojima je data Knjiga sigurno znaju da je to istina od Gospodara njihova -a Allah motri na ono sto oni rade.

145. I kada bi ti onima kojima je data Knjiga sve dokaze donio, oni opet ne bi prihvatili tvoju Kiblu, a ni ti neces prihvatiti njihovu Kiblu, niti ce iko od njih prihvatiti iciju Kiblu. A ako bi se ti za njihovim zeljama poveo, kada ti je vec dosla Objava, tada bi ti sigurno nepravedan bio.

146. Oni kojima smo dali Knigu znaju Poslanika kao sto sinove svoje znaju, ali neki od njih doista svjesno istinu prikrivaju.

147. Istina od Gospodara tvoga dolazi, zato ner budi nikako od onih koji sumnjaju!

148. Svako se okrece prema svojo Kibli, a vi se potrudite da druge, cineci dobra djela, pretecete! Ma gdje bili, Allah ce vas sve sabrati, - Allah, zaista sve moze.

149. I iz svakog mjesta u kome budes, ti lice svoje casnom hramu okreni, istina doista od Gospodara tvoga dolazi, - Allah motri na no sto radite.

150. I iz svakom mjesta u koje do|es, ti lice svoje Svetom hramu okreni, i gdje god se nalazili, vi lica svoja prema toj strani okrenite, da vam ljudi ne bi imali sta da prigovore, osim inadzija izme|u njih, - njih se ne bojte, Mene se bojte! -A da bih blagodat Svoju prema vama upotpunio i da biste na pravom putu bili.

151. Mi smo vam jednog od vas kao Poslanika poslali, da vam rijeci Nase kazuje i da vas ocisti i da vas Knjizi i mudrosti pouci i da vas ono sto niste znali nauci.

152. Sjecajte se vi Mene, i Ja cu se vas sjetiti, i zahvaljujte Mi, i na blagodatima Mojim nemojte neblagodarni biti!

153. O vjernici, trazite sebi pomoci u strpljivosti i obvaljanju molitve! Allah je doista na strani strpljivih.

154. I ne recite za one koji su na Allahovu putu poginuli: "Mrtvi su!" Ne, oni su zivi, ali vi to ne znate!

155. Mi cemo vas dovoditi u iskusenje malo sa strahom i gladovanjem, i time sto cete gubiti imanja i zivote, i ljetine. a ti obraduj izdrzljive,

156. one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kazu: "Mi smo Allahovi i mi cemo se Njemu vratiti!"

157. Njih ceka oprost od Gospodara njihova i milost; oni su na pravom putu!

158. Safa i Merva su Allahova casna mjesta, zato onaj koji Kabu hodocasti ili umru obavi ne cini nikakav prestup ako krene oko njih. A onaj koji drage volje ucini kakvo dobro djelo -pa, Allah je doista blagodaran i sve zna.

159. One koji budu tajili jasne dokaze, koje smo Mi objavili, i Pravi put, koji smo u Knjizi* ljudima oznacili, njih ce Allah prokleti, a proklece ih i oni koji imaju pravo da proklinju;*
160. oprosticu samo onima koji se pokaju i poprave i to javno ispolje, a Ja primam pokajanje i Ja sam milostiv.
161. Oni koji ne vjeruju i koji kao nevjernici umru - zasluÂ?uju, doista, prokletstvo Allahovo i meleka i svih ljudi,
162. u njemu ce vjecno ostati, a patnja njihova nece jenjavati, niti ce im se odlagati.
163. A vaÂ? Bog - jedan je Bog! Nema boga osim Njega, Milostivog, Samilosnog!
164. Stvaranje nebesa i Zemlje, smjena noci i dana, lada koja morem plovi s korisnim tovarom za ljude, kiÂ?a koju Allah puÂ?ta s neba pa tako u Â?ivot vraca zemlju nakon mrtvila njezina - po kojoj je rasijao svakojaka Â?iva bica, promjena vjetrova, oblaci koji izmedu neba i Zemlje lebde - doista su dokazi za one koji imaju pameti.
165. Ima ljudi koji su mjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao Â?to se Allah voli, ali pravi vjernici joÂ? viÂ?e vole Allaha. A da znaju mnogoboÂ?ci da ce onda kada doÂ?ive patnju - svu moc samo Allah imati i da ce Allah strahovito kaÂ?njavati -
166. kada ce se glaveÂ?ine, za kojima su se drugi povodili, svojih sljedbenika odreci i kada ce veze koje su ih vezale prekinute biti, i oni patnju doÂ?ivjeti,
167. kada ce sljedbenici njihovi uzviknuti: "Da nam je samo da se vratimo,* pa da se i mi njih odreknemo kao Â?to su se oni nas odrekli!" Eto, tako ce Allah njima djela njihova po njih kobnim pokazati i oni iz vatre nece izlaziti.
168. O ljudi, jedite od onoga Â?to ima na Zemlji, ali samo ono Â?to je dopuÂ?teno i Â?to je prijatno, i ne slijedite Â?ejtanove stope, jer vam je on neprijatelj ocevidni!
169. On vas navraca na grijeh i razvrat i na to da o Allahu govorite ono Â?to ne znate.
170. A kada im se rekne: "Slijedite Allahovu Objavu!" - oni odgovaraju: "Necemo, slijedit cemo ono na cemu smo zatekli pretke svoje." - Zar i onda kada im preci nisu niÂ?ta shvacali i kada nisu na Pravome putu bili?!
171. Oni koji nece da vjeruju slicni su stoci na koju se vice, ali ona cuje samo zov i viku. Gluhi, nijemi i slijepi - oni niÂ?ta ne shvacaju!
172. O vjernici, jedite ukusna djela koja smo vam podarili i budite Allahu zahvalni, ta vi se samo Njemu klanjate!
173. On vam jedino zabranjuje: strv i krv i svinjsko meso, i ono Â?to je zaklano u necije drugo ime, a ne u Allahovo. A onome ko bude primoran, ali ne iz Â?elje, tek toliko da glad utoli, njemu grijeh nije. - Allah zaista praÂ?ta i milostiv je.
174. Oni koji taje ono Â?to je Allah u Knjizi objavio i to zamjenjuju za neÂ?to Â?to malo vrijedi - oni u trbuhe svoje ne trpaju niÂ?ta drugo do ono Â?to ce ih u vatru dovesti; na Sudnjem danu Allah ih nece ni osloviti, niti ih ocistiti - njih ceka patnja nesnosna.
175. Oni su umjesto Pravoga puta izabrali zabludu, a umjesto oprosta zasluÂ?ili patnju; - i koliko su oni samo neosjetljivi na vatru!
176. To je zato Â?to je Allah objavio Knjigu, pravu istinu. A neslozi onih cija su miÂ?ljenja o Knjizi suprotna doista nema kraja.
177. Nije cestitost u tome da okrecete lica svoja prema istoku i zapadu; cestiti su oni koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je drag, daju rodacima, i sirocadi, i siromasima, i putnicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i koji molitvu obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, narocito oni koji su izdrÂ?ljivi u neimaÂ?tini, i u bolesti, i u boju ljutom. Oni su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje i ruÂ?nih postupaka klone.
178. O vjernici! Propisuje vam se odmazda za ubijene: slobodan - za slobodna, i rob - za roba, i Â?ena - za Â?enu. A onaj kome rod ubijenog oprosti, neka oni velikoduÂ?no postupe, a neka im on dobrocinstvom uzvrati.* To je olakÂ?anje od Gospodara vaÂ?eg, i milost. A ko nasilje izvrÂ?i i poslije toga, njega bolna patnja ceka.
179. U odmazdi vam je - opstanak, o razumom obdareni, da biste se ubijanja okanili!
180. Kada neko od vas bude na samrti, ako ostavlja imetak, propisuje vam se, kao obaveza za one koji se Allaha boje, da pravedno ucini oporuku roditeljima i bliÂ?njima.
181. Onaj ko je izmijeni, a zna kako glasi - pa grijeh za to pada na one koji je mijenjaju; a Allah, zaista, sve cuje i zna.
182. A onaj ko se plaÂ?i da je oporucilac nenamjerno zastranio ili namjerno zgrijeÂ?io pa ih izmiri, nema mu grijeha. - Allah, zaista, praÂ?ta i samilostan je.
183. O vjernici! Propisuje vam se post, kao Â?to je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili,
184. i to neznatan broj dana; a onome od vas koji bude bolestan ili na putu - isti broj drugih dana. Onima koji ga jedva podnose - otkup je da jednog siromaha nahrane. A ko drage volje da viÂ?e, za njega je bolje. A bolje vam je, neka znate, da postite.
185. U mjesecu ramazanu pocelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanja dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuce, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti - Allah Â?eli da vam olakÂ?a, a ne da poteÂ?koce imate - da odredeni broj dana ispunite, i da Allaha velicate zato Â?to vam je ukazao na Pravi put, i da zahvalni budete.
186. A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na Pravome putu.
187. Dozvoljava vam se da se u nocima dok traje post sastajete sa svojim Â?enama;* one su odjeca vaÂ?a, a vi ste njihova odjeca. Allah zna da vam je bilo teÂ?ko, pa je prihvatio pokajanje vaÂ?e i oprostio vam. Zato se sada sastajte sa njima u Â?elji da dobijete ono Â?to vam je Allah vec odredio. Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore;* od tada postite sve do noci. Sa Â?enama ne smijete imati snoÂ?aja dok ste u i‘tikafu u dÂ?amijama. To su Allahove granice, i ne pribliÂ?ujte im se! Eto tako Allah objaÂ?njava ljudima propise Svoje da bi se onoga Â?to im je zabranjeno klonili.
188. Ne jedite imovinu jedan drugoga na nepoÂ?ten nacin i ne parnicite se zbog nje pred sudijama da biste na grjeÂ?an nacin i svjesno dio tude imovine pojeli!
189. Pitaju te o mladacima. Reci: "Oni su ljudima oznake o vremenu i za hadÂ?iluk. Ne iskazuje se cestitost u tome da sa straÂ?nje strane u kuce ulazite, nego je cestitost u tome da se Allaha bojite. U kuce na vrata njihova ulazite i Allaha se bojte da biste postigli ono Â?to Â?elite.*
190. I borite se na Allahovom putu protiv onih koji se bore protiv vas, ali vi ne otpocinjite borbu! - Allah, doista, ne voli one koji zapodijevaju kavgu.
191. I napadajte takve gdje god ih sretnete i progonite ih odande odakle su oni vas prognali. A zlostavljanje je teÂ?e od ubijanja! I ne borite se protiv njih kod Casnoga hrama, dok vas oni tu ne napadnu. Ako vas napadnu, onda ih ubijajte! - neka takva bude kazna za nevjernike.
192. A ako se produ - pa, Allah zaista praÂ?ta i samilostan je.
193. I borite se protiv njih sve dok mnogoboÂ?tva ne nestane i dok se Allahova vjera slobodno ispovijedati ne mogne. Pa ako se okane, onda neprijateljstvo prestaje, jedino protiv nasilnika ostaje.
194. Sveti mjesec je za sveti mjesec, a i u svetinjama vrijedi odmazda: onima koji vas napadnu uzvratite istom mjerom i Allaha se bojte, i znajte da je Allah na strani onih koji se grijeha klone.
195. I imetak na Allahovom putu Â?rtvujte, i sami sebe u propast ne dovodite, i dobro cinite - Allah, zaista, voli one koji dobra djela cine.
196. HadÂ? i umru radi Allaha izvrÂ?avajte! A ako budete sprijeceni, onda kurbane koji vam se nadu pri ruci zakoljite, a glave svoje, dok kurbani ne stignu do mjesta svoga, ne brijte. A onaj medu vama koji se razboli ili ga glavobolja muci, neka se postom, ili milostinjom, ili kurbanom iskupi. Kada budete slobodni, obavite umru do hadÂ?dÂ?a i zakoljite kurban do koga moÂ?ete lahko doci. A onaj ko ga ne nade neka posti tri dana u danima hadÂ?dÂ?a, i sedam dana po povratku - to jest punih deset dana. To je za onoga koji nije iz Mekke. I bojte se Allaha i znajte da On teÂ?ko kaÂ?njava.
197. HadÂ? je u odredenim mjesecima;* onom ko se obaveÂ?e da ce u njima hadÂ? obavljati nema snoÂ?aja sa Â?enama i nema ruÂ?nih rijeci, i nema svade u danima hadÂ?a. A za dobro koje ucinite Allah zna. I onim, Â?to vam je potrebno za put, snabdijte se. A najbolja opskrba je bogobojaznost. I Mene se bojte, o razumom obdareni!
198. Ne pripisuje vam se u grijeh ako od Gospodara svoga molite da vam pomogne da neÂ?to steknete.* A kada podete sa Arefata,* spominjite Allaha kod casnih mjesta;* spominjite Njega, jer vam je On ukazao na Pravi put, a prije toga ste bili u zabludi.
199. Zatim krenite odakle krecu ostali ljudi i traÂ?ite od Allaha oprosta, jer Allah, uistinu, praÂ?ta i samilostan je.
200. A kad zavrÂ?ite obrede vaÂ?e, opet spominjite Allaha, kao Â?to spominjete pretke vaÂ?e, i joÂ? viÂ?e Ga spominjite! Ima ljudi koji govore: "Daj Ti nama, Gospodaru naÂ?, na ovome svijetu!" Takvi na onom svijetu nece imati niÂ?ta.
201. A ima i onih koji govore: "Gospodaru naÂ?, podaj nam dobro i na ovome i na onome svijetu, i sacuvaj nas patnje u ognju!"
202. Njih ceka nagrada koju su zasluÂ?ili! - A Allah brzo svida racune.
203. I spominjite Allaha u odredenim danima.* A ni onome ko poÂ?uri i ostane samo dva dana nije grijeh; a nece se ogrijeÂ?iti ni onaj koji se dulje zadrÂ?i, samo ako se grijeha kloni. I bojte se Allaha i znajte da cete svi biti pred Njim sakupljeni.
204. Ima ljudi cije te rijeci o Â?ivotu na ovome svijetu oduÂ?evljavaju i koji se pozivaju na Allaha kao svjedoka za ono Â?to je u srcima njihovim, a najljuci su protivnici.
205. Cim se neki od njih docepa poloÂ?aja, nastoji napraviti na Zemlji nered, niÂ?teci usjeve i stoku. - A Allah ne voli nered!
206. A kada mu se rekne: "Boj se Allaha!" - on onda iz inada grijeÂ?i. Njemu je dosta DÂ?ehennem, a on je, doista, grozno boraviÂ?te.
207. Ima ljudi koji se Â?rtvuju da bi Allaha umilostivili - a Allah je milostiv robovima Svojim.
208. O vjernici, Â?ivite svi u miru i ne idite stopama Â?ejtanovim; on vam je, zaista, neprijatelj otvoreni.
209. A ako skrenete, nakon Â?to su vam vec doÂ?li jasni dokazi, onda znajte da je Allah silan i mudar.
210. Cekaju li oni da im Allahova kazna dode iz vedra neba, i meleki, i da bude svemu kraj?! - A Allahu se sve vraca.
211. Upitaj sinove Israilove koliko smo im jasnih dokaza dali! A one koji preinacuju Allahove dokaze, kada su im vec doÂ?li, Allah ce zaista strahovito kazniti.
212. Nevjernicima se Â?ivot na ovome svijetu cini lijepim i oni se rugaju onima koji vjeruju. A na Sudnjem danu bice iznad njih oni koji su se Allaha bojali i grijeha klonili. - A Allah daje u obilju onome kome On hoce, bez racuna.
213. Svi ljudi su sacinjavali jednu zajednicu, i Allah je slao vjerovjesnike da donose radosne vijesti i opomene, i po njima je slao Knjigu, samu istinu, da se po njoj sudi ljudima u onome u cemu se ne bi oni slagali. A povod neslaganju bila je medusobna zavist, baÂ? od onih kojima je data Knjiga, i to kada su im vec bili doÂ?li jasni dokazi; i onda bi Allah, voljom Svojom, uputio vjernike da shvate pravu istinu o onome u cemu se nisu slagali. - A Allah ukazuje na Pravi put onome kome On hoce.
214. Zar vi mislite da cete uci u DÂ?ennet, a joÂ? niste iskusili ono Â?to su iskusili oni koji su prije vas bili i nestali? Njih su satirale neimaÂ?tine i bolest, i toliko su bili uznemiravani da bi i poslanik, i oni koji su s njim vjerovali - uzviknuli: "Kada ce vec jednom Allahova pomoc!?" Eto, Allahova pomoc je zaista blizu!
215. Pitaju te kome ce udjeljivati. Reci: "Imetak koji udjeljujete neka pripadne roditeljima, i rodacima, i sirocadi, i siromasima, i putnicima; a za dobro koje ucinite Allah sigurno zna."
216. Propisuje vam se borba, mada vam nije po volji! - Ne volite neÂ?to, a ono moÂ?e biti dobro za vas; neÂ?to volite, a ono ispadne zlo po vas. - Allah zna, a vi ne znate.
217. Pitaju te o svetom mjesecu, o ratovanju u njemu. Reci: "Ratovanje u njemu je veliki grijeh; ali je nevjerovanje u Allaha i odvracanje od Njegova puta i casnih mjesta i izgonjenje stanovnika njegovih iz njih joÂ? veci grijeh kod Allaha. A zlostavljanje je gore od ubijanja! Oni ce se neprestano boriti protiv vas da vas odvrate od vjere vaÂ?e, ako budu mogli. A oni medu vama koji od svoje vjere otpadnu i kao nevjernici umru - njihova djela bice poniÂ?tena i na ovome i na onome svijetu, i oni ce stanovnici DÂ?ehennema biti, u njemu ce vjecno ostati.
218. Oni koji vjeruju i koji se isele i bore na Allahovom putu, oni se mogu nadati Allahovoj milosti. - A Allah praÂ?ta i samilostan je.
219. Pitaju te o vinu i kocki. Reci: "Oni donose veliku Â?tetu, a i neku korist ljudima, samo je Â?teta od njih veca od koristi." I pitaju te koliko da udjeljuju. Reci: "ViÂ?ak!" Eto, tako vam Allah objaÂ?njava propise da biste razmislili
220. i o ovome i o onome svijetu. I pitaju te o sirocadi. Reci: "Bolje je imanja njihova unaprijediti!" A ako budete s njima zajedno Â?ivjeli, pa oni su braca vaÂ?a, a Allah umije razlikovati pokvarenjaka od dobrocinitelja. Da je Allah htio, mogao vam je propisati ono Â?to vam je teÂ?ko; On je, doista, silan i mudar.
221. Ne Â?enite se mnogoboÂ?kinjama dok ne postanu vjernice; uistinu je robinja - vjernica bolja od mnogoboÂ?kinje, makar vam se i svidala. Ne udavajte vjernice za mnogoboÂ?ce dok ne postanu vjernici; uistinu je rob-vjernik bolji od mnogoboÂ?ca, makar vam se i dopadao. Oni zovu u DÂ?ehennem, a Allah, voljom Svojom, nudi DÂ?ennet i oprost, i objaÂ?njava ljudima dokaze Svoje, da bi razmislili.
222. I pitaju te o mjesecnom pranju. Reci: "To je neprijatnost." Zato ne opcite sa Â?enama za vrijeme mjesecnog pranja, i ne prilazite im dok se ne okupaju. A kada se okupaju, onda im prilazite onako kako vam je Allah naredio. - Allah zaista voli one koji se cesto kaju i voli one koji se mnogo ciste.
223. Â?ene vaÂ?e su njive vaÂ?e, i vi njivama vaÂ?im prilazite kako hocete, a pripremite Â?to i za duÂ?e svoje. I bojte se Allaha i znajte da cete pred Njega stati. A ti obraduj prave vjernike!
224. I neka vam zakletva Allahom ne bude prepreka u ispravnom Â?ivotu, na putu cestitosti i u nastojanju da pomirite ljude. - A Allah sve cuje i sve zna.
225. Allah vas nece kazniti ako se nenamjerno zakunete, ali ce vas kazniti ako pod zakletvom neÂ?to namjerno ucinite. - A Allah praÂ?ta i blag je.
226. Onima koji se zakunu da se nece pribliÂ?avati Â?enama svojim, rok je samo cetiri mjeseca;* i ako se vrate Â?enama - pa, Allah zaista praÂ?ta i milostiv je;
227. a ako odluce da se rastave - pa, Allah doista sve cuje i zna.
228. RaspuÂ?tenice neka cekaju tri mjesecna pranja;* i nije im dopuÂ?teno kriti ono Â?to je Allah stvorio u maternicama njihovim, ako u Allaha i u onaj svijet vjeruju. MuÂ?evi njihovi imaju pravo da ih, dok one cekaju, vrate ako Â?ele dobro djelo uciniti.* One imaju isto toliko prava koliko i duÂ?nosti, prema zakonu - samo, muÂ?evi imaju prednost pred njima za jedan stepen. - A Allah je silan i mudar.
229. PuÂ?tanje moÂ?e biti dvaput, pa ih ili velikoduÂ?no zadrÂ?ati ili im na lijep nacin razvod dati.* A vama nije dopuÂ?teno uzimati bilo Â?ta od onoga Â?to ste im darovali, osim ako se njih dvoje plaÂ?e da Allahove propise nece izvrÂ?avati. A ako se bojite da njih dvoje Allahove propise nece izvrÂ?avati, onda im nije grehota da se ona otkupi. To su Allahovi propisi, pa ih ne naruÂ?avajte! A oni koji Allahove propise naruÂ?avaju, nepravedni su.
230. A ako je opet pusti,* onda mu se ne moÂ?e vratiti Â?to se nece za drugoga muÂ?a udati. Pa ako je ovaj pusti, onda njima dvoma nije grijeh da se jedno drugome vrate, ako misle da ce Allahove propise izvrÂ?avati; to su Allahove odredbe, on ih objaÂ?njava ljudima koji Â?ele znati.
231. Kada pustite Â?ene, onda ih, prije nego Â?to ispune njima propisano vrijeme za cekanje, ili na lijep nacin zadrÂ?ite ili ih velikoduÂ?no otpremite. I ne zadrÂ?avajte ih da biste im ucinili nasilje; a onaj ko tako postupi - ogrijeÂ?io se prema sebi. Ne igrajte se Allahovim propisima i neka vam je na umu blagodat koju vam Allah daje, i Knjiga, i mudrost koju vam objavljuje, kojom vas savjetuje. Allaha se bojte i da Allah sve zna - na umu imajte!
232. A kada pustite Â?ene i one ispune njima propisano vrijeme za cekanje, ne smetajte im da se ponovo udaju za svoje muÂ?eve, kada se sloÂ?e da lijepo Â?ive. Ovim se savjetuju oni medu vama koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet. To vam je bolje i ljepÂ?e. A Allah sve zna, a vi ne znate.
233. Majke neka doje djecu svoju pune dvije godine onima koji Â?ele da dojenje potpuno bude. Otac djeteta ih je duÂ?an prema svojoj mogucnosti hraniti i odijevati. Niko neka se ne zaduÂ?uje iznad mogucnosti svojih: majka ne smije trpiti Â?tetu zbog djeteta svoga, a ni otac zbog svoga djeteta. I nasljednik je duÂ?an sve to.* A ako njih dvoje na lijep nacin i sporazumno odluce dijete odbiti, to nije grijeh. A ako zaÂ?elite da djeci svojoj dojilje nadete - pa, nije grijeh kada od srca ono Â?to ste naumili dadete. Allaha se bojte i znajte da Allah dobro vidi ono Â?to radite.
234. Â?ene su duÂ?ne cekati cetiri mjeseca i deset dana poslije smrti svojih muÂ?eva. I kada one ispune njima propisano vrijeme za cekanje, vi niste odgovorni za ono Â?to one, po zakonu, sa sobom urade - a Allah dobro zna ono Â?to vi radite.
235. I nije vam grehota ako tim Â?enama na znanje date da cete ih vi zaprositi ili ako to u duÂ?ama svojim krijete. Allah zna da cete o njima misliti, ali im potajno niÂ?ta ne obecavajte, samo poÂ?teno govorite. I ne odlucujte se na brak prije nego Â?to propisano vrijeme za cekanje ne istece; i imajte na umu da Allah zna Â?ta je u duÂ?ama vaÂ?im, pa ga se pricuvajte, i znajte da On praÂ?ta i da je blag.
236. Nije vaÂ? grijeh ako Â?ene pustite prije nego Â?to u odnos s njima stupite, ili prije nego Â?to im vjencani dar odredite. I velikoduÂ?no ih darujte darom, zakonom propisanim: imucan prema svome stanju, a siromah prema svome; to je duÂ?nost za one koji Â?ele dobro djelo uciniti.
237. A ako ih pustite prije nego Â?to ste u odnos sa njima stupili, a vec ste im vjencani dar odredili, one ce zadrÂ?ati polovinu od onoga Â?to ste odredili, osim ako se ne odreknu ili ako se ne odrekne onaj koji odlucuje o sklapanju braka; a ako se odreknete, to je bliÂ?e cestitosti. I ne zaboravite da jedni prema drugima velikoduÂ?ni budete, ta Allah zaista vidi Â?ta radite.
238. Redovno molitvu obavljajte, narocito onu krajem dana, i pred Allahom ponizno stojte.
239. Ako se budete necega bojali, onda hodeci ili jaÂ?uci. A kada budete sigurni, spominjite Allaha onako kako vas je On naucio onome Â?to niste znali.
240. Oni medu vama kojima se primice smrt, a koji ostavljaju iza sebe Â?ene - trebaju im oporukom unaprijed za godinu dana odrediti izdrÂ?avanje i da se one ne udaljuju iz kuce. A ako je same napuste, vi niste odgovorni za ono Â?to one sa sobom, po zakonu, urade; - a Allah je silan i mudar.
241. RaspuÂ?tenicama pripada pristojna otpremnina, duÂ?nost je da im to daju oni koji se Allaha boje!
242. Allah vam tako objaÂ?njava propise svoje da biste razmislili.
243. Zar nisi cuo o onima koji su iz straha od smrti iz zemlje svoje pobjegli - a bijaÂ?e ih na hiljade. Allah im je rekao: "Pomrite!" - a poslije ih je oÂ?ivio. Allah je, zaista, dobar prema ljudima, ali vecina ljudi ne zahvaljuje.
244. I borite se na Allahovom putu i znajte da Allah sve cuje i sve zna.
245. Ko je taj koji ce Allahu drage volje zajam dati, pa da mu ga On mnogostruko vrati? - A Allah uskracuje i obilno daje, i Njemu cete se povratiti.
246. Zar nisi cuo da su prvaci sinova Israilovih poslije Musaa svom vjerovjesniku rekli: "Postavi nam vladara da bismo se na Allahovu putu borili!" - "MoÂ?da se vi necete boriti, ako vam borba bude propisana?" - rece on. - "ZaÂ?to da se ne borimo na Allahovom putu" - rekoÂ?e - "mi koji smo iz zemlje naÂ?e prognani i od sinova naÂ?ih odvojeni?" A kada im borba bi propisana, oni, osim malo njih, zatajiÂ?e. A Allah dobro zna one koji su sami prema sebi nepravedni.
247. "Allah vam je odredio Taluta za vladara" - rece im vjerovjesnik njihov. - "Odakle da nam joÂ? on bude vladar kada smo mi preci od njega da vladamo? Njemu ni veliko bogatstvo nije dato" - rekoÂ?e oni. - "Allah je njega da vlada vama izabrao" - rece on - "i velikim znanjem i snagom tjelesnom ga obdario, a Allah daje vlast kome On hoce. Allah je neizmjerno dobar i On zna sve."
248. "Znak njegove vlasti" - rece im vjerovjesnik njihov - "bice kovceg koji ce vam stici i koji ce meleki nositi, u kome ce biti smirenje za vas od Gospodara vaÂ?eg i ostatak onoga Â?to su Musa i Harun ostavili.* To vam je, zaista, dokaz, ako ste vjernici!"
249. I kad Talut vojsku izvede rece: "Allah ce vas staviti na iskuÂ?enje kraj jedne rijeke; onaj ko se napije iz nje - nije moj, a onaj ko se ne napije, jedino ako Â?akom zahvati, moj je." I oni se, osim malo njih, napiÂ?e iz nje. I kada je predoÂ?e, on i oni koji su s njim vjerovali - povikaÂ?e: "Mi danas ne moÂ?emo izici na kraj sa DÂ?alutom i vojskom njegovom!" Ali oni koji su tvrdo vjerovali da ce pred Allaha izici rekoÂ?e: "Koliko su puta malobrojne cete, Allahovom voljom, nadjacale mnogobrojne cete!" - A Allah je na strani izdrÂ?ljivih.
250. I kad nastupiÂ?e prema DÂ?alutu i vojsci njegovoj, oni zamoliÂ?e: "Gospodaru naÂ?, nadahni nas izdrÂ?ljivoÂ?cu i ucvrsti korake naÂ?e i pomozi nas protiv naroda koji ne vjeruje!"
251. I oni ih, Allahovom voljom, poraziÂ?e, i Davud ubi DÂ?aluta, i Allah mu dade i vlast i vjerovjesniÂ?tvo, i nauci ga onome cemu je On htio. A da Allah ne suzbija ljude jedne drugima, na Zemlji bi, doista, nered nastao - ali, Allah je dobar svim svjetovima.
252. To su Allahove pouke koje Mi tebi istinito kazujemo. A ti si, zaista, poslanik!
253. Neke od tih poslanika odlikovali smo viÂ?e nego druge. S nekima od njih je Allah govorio, a neke je za viÂ?e stepeni izdigao. A Isau, sinu Merjeminu, jasne smo dokaze dali i DÂ?ibrilom ga podrÂ?ali. Da je Allah htio, ne bi se medusobno oni poslije njih ubijali, kad su im jasni dokazi vec doÂ?li, ali oni su se raziÂ?li; neki od njih su vjerovali, a neki su poricali. A da je Allah htio, oni se ne bi medusobno ubijali, ali Allah radi ono Â?to On Â?eli.
254. O vjernici, udijelite dio od onoga cime vas Mi darujemo, prije nego Â?to dode Dan kada nece biti ni otkupa, ni prijateljstva, ni posredniÂ?tva! - A nevjernici sami sebi cine nepravdu.
255. Allah je - nema boga osim Njega - Â?ivi i Vjecni! Ne obuzima Ga ni drijemeÂ? ni san! Njegovo je ono Â?to je na nebesima i ono Â?to je na Zemlji! Ko se moÂ?e pred Njim zauzimati za nekoga bez dopuÂ?tenja Njegova?! On zna Â?ta je bilo i prije njih i Â?ta ce biti poslije njih, a od onoga Â?to On zna - drugi znaju samo onoliko koliko On Â?eli. Moc Njegova obuhvaca i nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi odrÂ?avanje njihovo; On je SveviÂ?nji, Velicanstveni! 256. U vjeri nema prisiljavanja - Pravi put se jasno razlikuje od zablude! Onaj ko ne vjeruje u Â?ejtana, a vjeruje u Allaha - drÂ?i se za najcvrÂ?cu vezu, koja se nece prekinuti. - A Allah sve cuje i zna.
257. Allah je zaÂ?titnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo, a onima koji ne vjeruju - zaÂ?titnici su Â?ejtani i oni ih odvode sa svjetla na tmine; oni ce biti stanovnici DÂ?ehennema, oni ce u njemu vjecno ostati.
258. Zar nisi cuo za onoga koji se sa Ibrahimom o njegovu Gospodaru prepirao, onda kada mu je Allah carstvo dao? Kad Ibrahim rece: "Gospodar moj je Onaj koji Â?ivot i smrt daje"- on odgovori: "Ja dajem Â?ivot i smrt!"* - "Allah cini da Sunce izlazi sa istoka" - rece Ibrahim - "pa ucini ti da grane sa zapada!" I nevjernik se zbuni. - A Allah silnicima nece ukazati na Pravi put.
259. Ili za onoga koji je prolazeci pored jednog do temelja poruÂ?enog grada, povikao: "Kako ce Allah oÂ?iviti ove Â?to su pomrli?" I Allah ucini te on umre i tako ostade stotinu godina, a onda ga oÂ?ivi i zapita: "Koliko si ostao?" - "Dan ili dio dana" - odgovori. "Ne" - rece On - "ostao si stotinu godina. Pogledaj jelo svoje i pice svoje - nije se pokvarilo; a pogledaj i magarca svoga - da te ucinim dokazom ljudima - a pogledaj i kosti - vidi kako ih sastavljamo, a onda ih mesom oblaÂ?emo." I kad njemu bi jasno, on povika: "Ja znam da Allah sve moÂ?e!"
260. A kada Ibrahim rece: "Gospodaru moj, pokaÂ?i mi kako mrtve oÂ?ivljujeÂ?!" - On rece: "Zar ne vjerujeÂz" - "Vjerujem" - odgovori on - "ali bih da mi se srce smiri." - "Uzmi cetiri ptice" - rece On - "i isijeci ih, pa pojedine komade njihove stavi na razne breÂ?uljke, zatim ih pozovi, brzo ce ti doci. Znaj da je Allah silan i mudar."
261. Oni koji imanja svoja troÂ?e na Allahovom putu lice na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. - A Allah ce onome kome hoce dati i viÂ?e; Allah je neizmjerno dobar i sve zna.
262. One koji troÂ?e imetke svoje na Allahovu putu, a onda ono Â?to potroÂ?e ne poprate prigovaranjem i uvredama, ceka nagrada u Gospodara njihova - nicega se oni nece bojati i ni za cim oni nece tugovati.
263. Lijepa rijec i izvinjenje vrjedniji su od milostinje koju prati vrijedanje. - A Allah nije ni o kome ovisan i blag je.
264. O vjernici, ne kvarite svoju milostinju prigovaranjem i uvredama, kao Â?to to cine oni koji troÂ?e imetak svoj da bi se ljudima pokazali, a ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet; oni su slicni litici sa oskudnom zemljom kada se na nju sruci pljusak, pa je ogoli; oni nece dobiti nikakvu nagradu za ono Â?to su uradili. - A onima koji nece da vjeruju Allah nece ukazati na Pravi put.
265. Oni koji troÂ?e imetke svoje u Â?elji da steknu naklonost Allahovu i da im to postane navika - lice vrtu na visoravni na koji se izliva obilna kiÂ?a, pa daje dvostruk plod; ako ne bude kiÂ?e obilne, bude kiÂ?e rosulje. A Allah dobro vidi ono Â?to vi radite.
266. Kome bi od vas bilo drago da posjeduje baÂ?cu punu palmi i vinove loze kroz koju teku rijeke i u kojoj ima svakojakih plodova, a da je ostario i da ima nejaku djecu, a da onda naide vatrena oluja preko nje i ona izgori? - Tako vam Allah objaÂ?njava dokaze da biste razmislili.
267. O vjernici, udjeljujte od lijepih stvari koje stjecete i od onoga Â?to vam Mi iz zemlje dajemo, ne izdvajajte ono Â?to ne vrijedi da biste to udijelili - kada ni vi sami ne biste to primili, osim zatvorenih ociju. I znajte da Allah nije ni o kome ovisan i da je hvale dostojan.
268. Â?ejtan vas plaÂ?i neimaÂ?tinom i navraca vas da budete Â?krti, a Allah vam obecava oprost i nagradu Svoju; Allah je neizmjerno dobar i zna sve,
269. On daruje znanje onome kome On hoce, a onaj kome je znanje darovano - darovan je blagom neizmjernim. A shvatiti mogu samo oni koji su razumom obdareni.
270. Za sve Â?to potroÂ?ite i Â?to zavjetujete - Allah, sigurno, za to zna! - A nevaljalima nece niko moci pomoci.
271. Lijepo je kada javno dajete milostinju, ali je za vas bolje da je dajete siromasima kad niko ne vidi, i On ce preci preko nekih vaÂ?ih hrdavih postupaka. - A Allah dobro zna ono Â?to radite.
272. Ti nisi duÂ?an da ih na Pravi put izvedeÂ?, Allah izvodi na Pravi put onoga koga On hoce. Imetak koji udijelite drugima u vaÂ?u je korist, ono Â?to udijelite drugima neka bude samo Allahu za ljubav - a ono Â?to od imetka udijelite drugima nadoknadice vam se potpuno, nece vam biti ucinjeno krivo -
273. i to siromasima koji, zauzeti na Allahovom putu, nemaju vremena zaradivati pa onaj koji nije u to upucen misli da su, zbog skromnosti, imucni; poznaceÂ? ih po izgledu njihovu, oni proseci ne dodijavaju ljudima. - A ono Â?to od imetka drugima date - Allah, sigurno, za to zna.
274. Oni koji udjeljuju imanja svoja i nocu i danju, tajno i javno, dobice nagradu od Gospodara svoga; i nicega se oni nece bojati i ni za cim oni nece tugovati.
275. Oni koji se kamatom bave dici ce se kao Â?to ce se dici onaj koga je dodirom Â?ejtan izbezumio, zato Â?to su govorili: "Kamata je isto Â?to i trgovina." A Allah je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu. Onome do koga dopre pouka Gospodara njegova - pa se okani, njegovo je ono Â?to je prije stekao, njegov slucaj ce Allah rjeÂ?avati; a oni koji to opet ucine - bice stanovnici DÂ?ehennema, u njemu ce vjecno ostati.
276. Allah uniÂ?tava kamatu, a unaprjeduje milosrda. Allah ne voli nijednog nevjernika, grjeÂ?nika.
277. One koje vjeruju i cine dobra djela i molitvu obavljaju i zekat daju ceka nagrada kod Gospodara njihova; i nicega se oni nece bojati i ni za cim oni nece tugovati.
278. O vjernici, bojte se Allaha i od ostatka kamate odustanite, ako ste pravi vjernici.
279. Ako ne ucinite, eto vam onda, neka znate - rata od Allaha i Poslanika Njegova! A ako se pokajete, ostace vam glavnice imetaka vaÂ?ih, necete nikoga oÂ?tetiti, niti cete oÂ?teceni biti.
280. A ako je u nevolji, onda pricekajte dok bude imao; a joÂ? vam je bolje, neka znate, da dug poklonite.
281. I bojte se Dana kada cete se svi Allahu vratiti, kada ce se svakome ono Â?to je zasluÂ?io isplatiti - nikome krivo nece ucinjeno biti.
282. O vjernici, zapiÂ?ite kada jedan od drugog pozajmljujete do odredenoga roka. I neka jedan pisar izmedu vas to vjerno napiÂ?e i neka se pisar ne uzdrÂ?ava da napiÂ?e, ta Allah ga je poucio; neka on piÂ?e, a duÂ?nik neka mu u pero kazuje i neka se boji Allaha, Gospodara svoga, i neka ne umanji niÂ?ta od toga. A ako je duÂ?nik rasipnik ili slab, ili ako nije u stanju u pero kazivati, onda neka kazuje njegov staratelj, i to vjerno. I navedite dva svjedoka, dva muÂ?karca vaÂ?a, a ako nema dvojice muÂ?karaca, onda jednog muÂ?karca i dvije Â?ene, koje prihvacate kao svjedoke; ako jedna od njih dvije zaboravi, neka je druga podsjeti. Svjedoci se trebaju na svaki poziv odazivati. I neka vam ne bude mrsko da ga utanacite pismeno, bio mali ili veliki, s naznakom roka vracanja. To vam je kod Allaha ispravnije i prilikom svjedocenja jace, i da ne sumnjate - bolje; ali, ako je rijec o robi koju iz ruke u ruku obrcete, onda necete zgrijeÂ?iti ako to ne zapiÂ?ete. Navedite svjedoke i kada kupoprodajne ugovore zakljucujete i neka ne bude oÂ?tecen ni pisar, ni svjedok. A ako to ucinite, onda ste zgrijeÂ?ili. I bojte se Allaha - Allah vas uci, i Allah sve zna.
283. Ako ste na putu, a ne nadete pisara, onda uzmite zalog. A ako jedan kod drugog neÂ?to pohranite, neka onaj opravda ukazano mu povjerenje i neka se boji Allaha, Gospodara svoga. I ne uskratite svjedocenje; ko ga uskrati, srce njegovo ce biti grjeÂ?no, a Allah dobro zna ono Â?to radite.
284. Allahovo je sve Â?to je na nebesima i Â?to je na Zemlji! Pokazivali vi ono Â?to je u duÂ?ama vaÂ?im ili to krili Allah ce vas za to pitati; oprostice onome kome On hoce, a kaznice onoga koga On hoce - Allah je kadar sve.
285. Poslanik vjeruje u ono Â?to mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici - svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove: "Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih." I oni govore: "Cujemo i pokoravamo se; oprosti nam, Gospodaru naÂ?; tebi cemo se vratiti."
286. Allah nikoga ne opterecuje preko mogucnosti njegovih: u njegovu korist je dobro koje ucini, a na njegovu Â?tetu zlo koje uradi. Gospodaru naÂ?, ne kazni nas ako zaboravimo ili Â?to nehotice ucinimo! Gospodaru naÂ?, ne tovari na nas breme kao Â?to si ga tovario na one prije nas! Gospodaru naÂ?, ne stavljaj nam u duÂ?nost ono Â?to ne moÂ?emo podnijeti, pobriÂ?i grijehe naÂ?e i oprosti nam, i smiluj se na nas. Ti si Gospodar naÂ? pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje!