Kazivanje - El-Qasas
Mekka - 88 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
 

1. Ta-sin-mim.

2. Ovo su ajeti Knjige jasne!

3. Mi cemo ti kazati neke vijesti o Musau i faraonu, onako kako je bilo, a to za one ljude
koji vjeruju.

4. Faraon se u zemlji bio ponio i stanovnike njezine na stranke bio izdjelio; jedne je
tlacio, musku im djecu klao, a zensku u zivotu ostavljao, doista, je smutljivac bio.

5. A Mi smo htjeli da one koji su na Zemlji tlaceni, miloscu obaspemo i da ih vo|ama i
nasljednicima ucinimo,

6. i da im na Zemlji vlast darujemo, a da faraonu i Hamanu i vojskama njihovim damo da
dozive bas ono zbog cega su od njih strahovali.

7. I Mi nadahnusmo Musaovu majku: "Doji ga, a kad se uplasis za njegov zivot, baci ga
u rijeku, i ne strahuj i ne tuguj, Mi cemo ti ga, doista, vratiti i poslanikom ga uciniti."

8. I na|ose ga faraonovi ljudi, da im postane dusmanin i jad; - zaista su faraon i Haman i
vojske njihove uvijek grijesili.

9. I zena faraonova rece: "On ce biti radost i meni i tebi! Ne ubijte ga, mozda ce nam
od koristi biti, a mozemo ga i posiniti." A oni nista ne predosjetise.

10. I srce Musaove majke ostade prazno, umalo ga ne prokaza, da Mi srce njeno nismo
ucvrstili i vjernicom je ucinili.

11. I ona rece sestri njegovoj: "Idi za njim!" I ona ga ugleda izdaleka, a oni nisu bili nista
primjetili.

12. A Mi smo mu vec bili zabranili dojilje, pa ona rece: "Hocete li da vam je pokazem
porodicu koja ce vam se o njemu brinuti i koja ce mu dobro zeljeti?"

13. I vratismo ga majci njegovoj da se raduje i da ne tuguje, i da se uvjeri da je Allahovo
obecanje istinito; ali vecina njih ne zna.

14. I kad se on spasa snagom i stasa, dadosmo mu mudrost i znanje; tako Mi
nagra|ujemo one koji dobra djela cine.

15. I on u|e u grad neopazen od stanovnika njegovih i u njemu zatece dvojicu ljudi
kako se tuku, jedan je pripadao njegovu, a drugi neprijateljskom narodu, pa ga zovnu u
pomoc onaj iz njegova naroda protiv onog iz neprijateljskog naroda, i Musa ga udari
sakom i - usmrti. "Ovo je sejtanov posao!" - uzviknu -, "on je, zaista, otvoreni neprijatelj
koji u zabludu dovodi!

16. Gospodaru moj," - rece onda - "ja sam sam sebi zlo nanio, oprosti mi!" I On mu
oprosti, On, uistinu, prasta i On je milostiv.

17. "Gospodaru moj," - rece -, "tako mi blagodati koju si mi ukazao, vise nikada
nevjernicima necu biti od pomoci!"

18. I Musa u gradu osvanu prestrasen, ocekujuci sta ce biti, kad ga onaj isti od juce
pozva ponovo u pomoc. "Ti si, zbilja, u pravoj zabludi!’ - rece mu Musa,

19. i kad htjede da scepa zajednickog im neprijatelja, rece mu onaj: "O Musa, zar ces
da ubijes i mene kao sto si juce ubio covjeka? To hoces da na zemlji silu provodis, a ne
zelis da miris."

20. I jedan covjek s kraja grada dotrca: "O Musa," - rece - "glavesine se dogovaraju
da te ubiju; zato bjezi, ja sam ti zbilja iskren savjetnik."

21. I Musa izi|e iz grada, ustrasen, iscekujuci sta ce se desiti. "Gospodaru moj," -
rece - "spasi me naroda koji ne vjeruje!’

22. I kad se uputi prema Medjenu, on rece: "Gospodar moj ce mi pokazati pravi put!"

23. A kad stize do vode medjenske, zatece oko nje mnoge ljude kako napajaju stoku, a
malo podalje od njih ugleda dvije zenske koje su je od vode odbijale. "sta vi radite?" -
upita on. "Mi ne napajamo dok cobani ne odu" - odgovorise one - "a otac nam je veoma
star."

24. I on im je napoji, a onda ode u hladovinu i rece: "Gospodaru moj, ma kakvu mi hranu
dao, zaista mi je potrebna!"

25. I jedna od njih dvije do|e mu, poslije, iduci stidljivo i rece: "Otac moj te zove da te
nagradi zato sto si nam je napojio!" I kad mu on do|e i kaza mu sta je dozivio, on rece:
"Ne strahuj, spasio si se naroda koji ne vjeruje!’

26. "O oce moj," - rece jedna od njih - "uzmi ga u najam, najbolje da unajmis snazna i
pouzdana."

27. "Ja zelim da te ozenim jednom od ove dvije kceri moje" - rece on - "ali treba da
me osam godina sluzis; a ako deset napunis, bice dobra volja tvoja, a ja ne zelim da te
na to silim; ti ces vidjeti, ako Bog da, da sam dobar."

28. "Neka bude tako izme|u mene i tebe!’ - rece Musa -, "koji god od ta dva roka
ispunim, nema mi se sta prigovoriti, a Allah je jamac za ono sto smo utanacili."

29. I kad Musa ispuni ugovoreni rok i krenu sa celjadi svojom, on ugleda vatru na jednoj
strani brda. "Pricekajte!" - rece celjadi svojoj -, " vidio sam vatru, mozda cu vam od
nje kakvu vijest donijeti, ili zapaljenu glavnju, da se ogrijete."

30. A kad do|e do vatre, neko ga zovnu s desne strane doline, iz stabla, u
blagoslovljenom kraju: "O Musa, Ja sam - Allah, Gospodar svjetova!

31. Baci stap svoj!’ I kad vidje da se poput hitre zmije krece, on uzmace i ne vrati se.
"O Musa, pri|i ne boj se, sigurno ti se nikakvo zlo dogoditi nece!

32. Uvuci svoju ruku u njedra svoja, pojavice se bijela, a bez mane, i priberi se tako od
straha! To su dva dokaza od Gospodara tvoga faraonu i glavesinama njegovim; oni su,
zaista, narod raskalaseni".

33. "Gospodaru moj", - rece - "ja sam ubio jednog njihovog covjeka, pa se bojim da i
oni mene ne ubiju...

34. A moj brat Harun je rjecitiji od mene, pa posalji sa mnom i njega kao pomocnika da
potvr|uje rijeci moje, jer se bojim da me ne nazovu lascem.

35. "Pomoci cemo te bratom tvojim" - rece On - "i obojici cemo vlast dati, pa vam se
oni nece usuditi prici; s Nasim znamenjima vas dvojica i oni koji vas budu slijedili
postace pobjednici."

36. I kada im Musa donese Nase jasne dokaze, oni povikase: "Ovo je samo smisljena
carolija; nismo culi da se ovako nesto desavalo u doba predaka nasih!’

37. "Gospodar moj dobro zna onoga koji donosi uputstvo od njega: - rece Musa -,
"onoga koji ce na kraju pobijediti, a nevjernici, doista nece uspjeti!’

38. "O velikasi", - rece faraon - "ja ne znam da vi imate drugog boga osim mene, a ti, o
Hamane, peci mi opeke i sagradi mi toranj da se popnem k Musaovu Bogu, jar ja mislim
da je on, zaista, lazac!’

39. A on i vojske njegove bijahu se bez ikakva osnova ponijeli na Zemlji i mislili su da
Nam nece biti vraceni,

40. pa Mi dohvatismo i njega i vojske njegove i u more ih bacismo; pogledaj kako su
skoncali nevjernic!

41. A bili smo ih ucinili vo|ama koji su pozivali u ono zbog cega se ide u vatru - a na
Sudnjem danu niko im nece pomoci -

42. i popratismo ih prokletstvom na ovom svijetu, a na onom svijetu bice od svakog
dobra udaljeni:

43. I Mi smo Musau Knjigu dali, nakon sto smo drevne narode unistili, da bude svjetlo
ljudima i uputstvo i milost - da bi sebi dosli.

44. Ti nisi bio na zapadnoj strani kada smo Musau poslanstvo povjerili, a nisi bio ni
njegov savremenik.

45. Mi smo mnoge narode podigli i oni su dugo zivjeli; i ti nisi boravio me|u
stanovnicima Medjena da im kazujes rijeci Nase, nego ti Mi o njima kazujemo vijesti.

46. Ti nisi bio pored brda kad smo Musaa pozvali, ali Mi smo te poslali kao milost
Gospodara tvoga da opominjes ljude kojima prije tebe nije dosao niko ko bi ih
opomenuo, da bi se opametili,

47. i da ne reknu kad ih kazna stigne zbog onoga sto su pocinili: "Gospodaru nas, zasto
nam nisi poslao poslanika, pa da dokaze tvoje slijedimo i vjernici budemo?"

48. A kad im dolazi Istina od Nas, oni govore: "Zasto mu nije dato onako isto kao sto je
dato Musau?" A zar oni jos davno nisu porekli ono sto je Musau dato/ Oni govore: "Dvije
carolije, jedna drugu podrzava" - i govore: "Mi ni u jednu ne vjerujemo."

49. Reci: "Pa donesite vi od Allaha knjigu koja bolje nego ove dvije na pravi put upucuje,
nju bih slijedio, ako istinu govorite!"

50. Pa ako ti se ne odazovu, onda znaj da se oni povode jedino za strastima svojim. A zar
je iko gore zalutao od onoga koji slijedi strast svoju, a ne Allahovu uputu? Allah, doista,
nece ukazati na pravi put narodu koji sam sebi nepravdu cini.

51. A Mi objavljemo sve rijec po rijec, da bi razmislili.

52. Onima kojima smo dali Knjigu prije Kur’ana, vjeruju u nj,

53. a kad im se kazuje, govore: "Mi vjerujemo u nj, on je istina od Gospodara naseg, mi
smo i prije bili muslimani."

54. Oni ce dobiti dvostruku nagradu zato sto trpe i sto lijepim zlo uzvracaju i sto od
onoga sto im dajemo udjeljuju;

55. a kada cuju besmislicu kakvu, od nje se okrenu i reknu: "Nama nasa djela, a vama
vasa djela; mir vama! Mi ne zelimo drustvo neukih."

56. Ti, doista, ne mozes uputiti na pravi put onoga koga ti zelis da uputis, - Allah
ukazuje na pravi put onome kome On hoce, i On dobro zna one koji ce pravim putem
poci.

57. Oni govore: "Ako s tobom budemo pravi put slijedili, bicemo brzo iz rodnog kraja
protjerani." Zar im Mi ne pruzamo priliku da borave u svetom i bezbjednom mjestu gdje
se, kao Nas dar, slivaju plodovi svakovrsni; me|utim, vecina njih ne zna.

58. A koliko smo Mi sela i gradova unistili ciji su stanovici u zivotu obijesni bili! Eno
domova njihovih, malo ko, poslije njih, navrati u njih, Nama su ostali.

59. A Gospodar tvoj nikada nije naselja unistavao dok u njihov glavni grad poslanika ne
bi poslao, koji im je dokaze Nase kazivao. I Mi smo samo onda naselje unistavali kad su
stanovnici njihovi nasilnici bili.

60. Sve sto vam je darovano samo su naslade i ukrasi u zivotu na ovom svijetu; a ono sto
je u Allaha bolje je i trajno je. Zasto se ne opametite?

61. Kako moze biti jednak onaj kome smo lijepu nagradu obecali, i koju ce dobiti, i
onaj kome smo dali da se nasla|uje u zivotu na ovom svijetu, a koji ce, poslije, na
onom svijetu u vatru ubacen biti?

62. A na Dan kad ih On pozove i upita: "Gdje su oni koje ste Meni ravnim smatrali?"

63. reci ce oni na kojima ce se rijec obistiniti: "Gospodaru nas, ove sto smo na
stranputicu naveli - naveli smo zato sto smo i sami na stranputici bili; mi ih se pred Tobom
odricemo, oni se nama nisu klanjali."

64. "Pozovite bozanstva vasa!’ - reci ce im se, pa ce ih oni pozivati, ali im se ona
nece odazvati, i patnju ce dozivjeti i zazalice sto na pravom putu nisu bili.

65. A na Dan kad ih On pozove i upita: "sta ste poslanicima odgovorili?"

66. toga Dana oni nece znati sta ce odgovoriti, pa ni jedan drugog nece nista pitati.

67. A onaj koji se bude pokajao, i koji bude vjerovao, i koji bude dobra djela cinio, on
ce postici sta je zelio.

68. Gospodar tvoj stvara sta hoce, i On odabira. Oni nemaju pravo da biraju. Hvaljen
neka je Allah i vrlo visoko iznad onih koje s njim izjednacuju!

69. Gospodar tvoj zna ono sto srca njihova kriju i ono sto oni iskazuju.

70. On je Allah drugog boga osim Njega nema; Njemu neka je hvala i na ovom i na onom
svijetu! Samo On sudi i Njemu cete se vratiti.

71. Reci: "Kazite vi meni - ako bi Allah dao da vam noc potraje vjecno, do Sudnjeg
dana, koji bog bi vam, osim Allaha, svjetlo dao? Zar ne cujete?"

72. Reci: "Kazite vi meni - ako bi Allah dao da vam dan potraje vjecno, do Sudnjeg
dana, koji bog bi vam, osim Allaha, noc dao da u njoj otpocinete? Zar ne vidite?

73. Iz Milosti Svoje On vam je dao noc i dan; da se u njoj odmarate, a da iz dobara
Njegovih privre|ujete i da zahvalni budete."

74. A na Dan kada ih on pozove i upita: "Gdje su oni koje ste Meni ravnim smatrali?"

75. iz svakog naroda dovescemo svjedoka i reci: "Dajte svoj dokaz!" i oni ce saznati da
je Bog jedino Allah, a nece im biti onih koje su izmisljali.

76. Karun je iz Musaova naroda bio, pa ih je tlacio, a bili smo mu dali toliko blaga da mu
je kljuceve od njega tesko mogla nositi gomila snaznih ljudi. "Ne budi obijestan, jer
Allah ne voli one koji su obijesni!" - govorili su mu ljudi iz naroda njegova -

77. i nastoj da time sto ti je Allah dao steknes onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na
ovom svijetu i cini drugima dobro, kao sto je Allah tebi dobro ucinio, i ne cini nered po
Zemlji, jer Allah ne voli one koji nered cine."

78. "Ovo sto imam stekao sam znanjem svojim, tako ja mislim" - govorio je on. A zar nije
znao da je Allah prije njega unistio neke narode koji su bili od njega jaci i koji su bili vise
nakupili, - a zlocinci nece o grijesima svojim ni ispitivani biti.

79. I izi|e on pred narod svoj u svom sjaju. "Ah, da je i nama ono sto je dato Karunu!"
govorili su oni koji su ceznuli za zivotm na ovom svijetu, - "on je, uistinu, presrecan."

80. "Tesko vama!’ - govorili su uceni -, "onome koji vjeruje i cini dobra djela bolje je
Allahova nagrada, a bice samo strpljivima pruzena."

81. I Mi smo i njega i dvorac njegov u zemlju utjerali, i niko ga od Allahove kazne nije
mogao odbraniti, a ni sam sebi nije mogao pomoci.

82. A oni koji su ranije prizeljkivali da su na njegovu mjestu, stadose govoriti: "Zar ne
vidite da Allah daje obilje onome od robova Svojih kome On hoce, a i da uskracuje! Da
nam Allah nije milost Svoju ukazao, i nas bi u zemlju utjerao. Zar ne vidite da nezahvalnici
nikad nece uspjeti?"

83. Taj drugi svijet dacemo onima koji ne zele da se na Zemlji ohole i da nered cine, a
oni koji se Allaha boje ceka srecan kraj.

84. Onaj ko ucini dobro djelo dobice desetorostruku nagradu za njega, a onaj ko uradi
zlo - pa, oni koji budu zlo radili bice tacno prema zasluzi kaznjeni.

85. Onaj koji ti objavljuje Kur’an sigurno ce te vratiti na onaj svijet. Reci; "Gospodar
moj dobro zna ko je na pravom putu i ko je u ocitoj zabludi."

86. Ti nisi ocekivao da ce ti Knjiga biti objavljena, ali, ona ti je objavljena kao milost
Gospodara tvoga; zato nikako ne budi nevjernicima saucesnik!

87. I neka te oni nikako neodvrate od Allahovih rijeci, kada ti se objave, i pozivaj
Gospodaru svome i nikako ne budi od onih koji druge njemu smatraju ravnim!

88. I ne klanjaj se, pored Allaha, drugom bogu! Nema boga osim Njega! Sve ce, osim
Njega, propasti! On ce suditi, i Njemu cete se povratiti!