Jusuf -Yusuf
Mekka -111 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
 

1. Elif-lam-ra. Ovo su ajeti Knjige jasne!

2. Objavljujemo je kao Kur’an na arapskom jeziku da biste razumjeli.

3. Objavljujuci ti ovaj Kur’an, Mi tebi o najljepsim doga|ajima kazujemo iako prije
njega nisi doista nista znao:

4. Kada Jusuf rece ocu svome; "O oce moj, sanjao sam jedanaest zvijezda, i Sunce i
Mjesec, i u snu sam ih vidio kako mi se poklonise",

5. on rece: "O sinko moj, ne kazuj svoga sna braci svojoj, da ti ne ucine kakvu pakost,
sejtan je doista covjeku otvoreni neprijatelj.

6. I eto tako, Gospodar tvoj ce tebe odabrati, i tumacenju snova te nauciti, i miloscu
Svojom tebe i Jakubovu porodicu obasuti, kao sto je prije tebe obasuo pretke tvoje,
Ibrahima i Ishaka. - Gospodar tvoj, zaista, sva zna i mudar je."

7. U Jusufu i braci njegovoj nalaze se pouke za sve koji se raspituju.

8. Kada oni rekose: "Jusuf i brat njegov drazi su nasem ocu od nas, a nas je citava
skupina. Nas otac, zaista, ocito grijesi.

9. Ubijte Jusufa ili ga u kakav predio ostavite, - otac vas ce se vama okrenuti, i poslije
toga cete dobri ljudi biti", -

10. jedan od njih rece: "Ako bas hocete nesto da ucinite, onda Jusufa ne ubijte, vec ga
na dno nekog bunara bacite, uzece ga kakva karavana."

11. "O oce nas," -rekose oni -"zasto sumnjas u nasa osjecanja prema Jusufu. Mi mu
zaista zelimo dobro.

12. Posalji ga sutra s nama da se zabavi i razonodi, mi cemo ga, sigurno, cuvati."

13. "Bice mi doista zao ako ga odvedete, a plasim se da ga vuk ne pojede kad vi na
njega ne budete pazili" -rece jakub.

14. "Kako ce ga vuk pojesti, a nas ovoliko!" -rekose oni -, "mi bismo tada zaista bili
izgubljeni."

15. I kada ga odvedose i odlucise da ga bace na dno bunara, Mi mu objavismo: "Ti ces
ih o ovom postupku njihovu obavijestiti, a oni te nece prepoznati."

16. I uvece do|ose ocu svome placuci.

17. "O oce nas," -rekose -"bili smo otisli da se trkamo, a Jusufa smo ostavili kod nasih
stvari, pa ga je vuk pojeo. A ti nam neces vjerovati, iako istinu govorimo."

18. I donesose kosulju njegovu laznom krvlju okrvavljenu. "U vasim dusama je ponikla
zla misao" -rece on -i ja se necu jadati, od Allaha ja trazim pomoc protiv ovoga sto
vi iznosite."

19. I do|e jedna karavana, te poslase vodonosu svoga i on spusti vedro svoje.
"Mustuluk!’ -viknu on -"evo jednog djecaka!" I oni su ga kao trgovacku robu sakrili, a
Allah dobro zna ono sto su uradili.

20. I prodadose ga za jeftine pare, za nekoliko grosa; jedva su cekali da ga se oslobode.

21. i onda onaj iz Misira, koji ga je kupio, rece zeni svojoj: "Ucini mu boravak
prijatnim! Moze nam koristan biti, a mozemo ga i posiniti!" I eto tako Mi Jusufu
dadosmo lijepo mjesto na Zemlji i naucismo ga tumacenju snova --a Allah cini sta
hoce, ali vecina ljudi ne zna.

22. I kad on stasa, Mi ga mudroscu i znanjem obdarismo; tako Mi nagra|ujemo one
koji dobra djela cine.

23. I poce da ga na grijeh navodi ona u cijoj je kuci bio, pa zakljuca sva vrata i rece:
"Hodi!" -"Sacuvaj Boze!" -uzviknu on -, "vlasnik me moj lijepo pazi; a oni koji dobro
uzvrate zlim nece nikad uspjeti."

24. I ona je bila pozeljela njega, a i on bi nju pozelio da od Gospodara svoga nije
opomenu ugledao -tako bi, da odvratimo od njega izdajstvo i blud, jer je on uistinu bio
Nas iskreni rob.

25. I njih dvoje prema vratima potrcase -a ona razdera straga kosulju njegovu -i muza
njezina kraj vrata zatekose. "Kakvu kaznu zasluzuje onaj koji je htio da zeni tvojoj zlo
ucini" -rece ona -"ako ne tamnicu ili kaznu bolnu?"

26. "Ona je pokusala da mene na grijeh navede" -rece Jusuf. -"Ako je kosulja njegova
s prijeda razderana onda ona istinu govori, a on neistinu," -primjeti jedan ro|ak njezin -,

27. " a ako je kosulja njegova straga raderana, onda ona laze, a on govori isitnu."

28. I kada on vidje da je kosulja njegova straga razderana, rece: "To je jedno od vasih
lukavstava, vasa lukavstva su zaista velika!

29. Ti, Jusufe, ostavi se toga, a ti trazi oprostenje za grijeh svoj, jer si zaista htjela da
zgrijesis!"

30. I zene u gradu pocese govorkati: "Upravnikova zena navracala momka svoga na
grijeh, u njega se ludo zagledala! Mi mislimo da jako grijesi."

31. I kad ona cu za ogovaranja njihova, posla po njih, te im priredi divane, dade svakoj
od njih po noz i rece: "Iza|i pred njih!" A kad ga one ugledase, zadivise se ljepoti
njegovoj i po rukama svojim se porezase; "Boze, boze!" -uskliknuse -"ovo nije
covjek, ovo je melek plemeniti!’

32. "E to vam je onaj zbog koga ste me korile" -rece ona. "Istina je da sam htjela da ga
na grijeh navratim, ali se on odupro. Ako ne ucini ono sto od njega trazim, bice sigurno
u tamnicu bacen i ponizen."

33. "Gospodaru moj," -zavapi on -"draza mi je tamnica od ovoga na sto me one
navracaju? i ako Ti ne odvratis od mene lukavstva njihova, ja mogu prema njima
naklonost osjetiti i lakosmislen postati."

34. I Gospodar njegov uslisa molbu njegovu i spasi ga lukavstva njihova; On, uistinu, sve
cuje i zna.

35. Poslije im na pamet pade, iako su se bili uvjerili da je neduzan, da ga za neko vrijeme
bace u tamnicu.

36. S njima su u tamnicu usla jos dva momka. "Ja sam sanjao da cijedim groz|e" -rece
jedan od njih. -"A ja, opet,: - rece drugi -"kako na glavi nosim hljeb koi ptice kljuju.
Protumaci nam to, jer vidimo da si zaista dobar covjek."

37. "Nijedan obrok hrane nece vam donesen biti, a da vam ja prije ne kazem sta cete
dobiti," -rece Jusuf. "To je smo dio onoga cemu me naucio Gospodar moj, ja se
klonim vjere naroda koji u Allah ne vjeruje i koji i onaj svijet ne priznaje,

38. i ispovijedam vjeru predak svojih, Ibrahima i Ishaka i Jakuba; nama ne prilici da
ikoga Allahu smatramo ravnim. To je Allahova milost prema nama i ostalim ljudima, ali
vecina ljudi nije zahvalna.

39. o drugovi moji u tamnici, ili su bolji raznorazni bogovi ili Allah, Jedini i Svemocni?

40. Oni kojima se, mimo Njega, klanjate, samo su imena koja ste im nadjenuli vi i preci
vasi, - Allah o njima nikakav dokaz nije objavio. Sud pripada jedino Allahu, a On je
naredio da se klanjate samo Njemu. To je jedino prava vjera, ali vecina ljudi ne zna.

41. O drugovi moji u tamnici, jedan od vas ce gospodara svoga vinom pojiti, a drugi ce
raspet biti, pa ce mu ptice glavu kljuvati. Ono sto ste pitali samo to znaci!"

42. A onome od njih dvojice za koga je znao da ce spasen biti rece: "Spomeni me
gospodaru svome!’ -ali sejtan ucini te on zaboravi da ga spomene gospodaru svome, i
Jusuf ostade u tamnici nekolike godine.

43. I vladar rece: "sanjao sam kako sedam mrsavih krava pojede sedam debelih, i sanjao
sam sedam klasova zelenih i sedam drugih sasusenih. O velikasi, protumacite mi san moj
ako snove znate tumaciti?"

44. "Zbrkanih li snova!’ -rekose oni -"mi snove ne znamo tumaciti."

45. I tada, poslije toliko vremena, sjeti se jedan od one dvojice, onaj koji se spasio, i
rece: "Ja cu vam protumaciti san, samo me posaljite!’

46. "Jusufe, o prijatelju, protumaci nam sta znaci: sedam mrsavih krava pojede sedam
debelih; i sedam klasova zelenih i sedam drugih sasusenih, - pa da se vratim ljudima, da bi
oni saznali."

47. "Sijacete sedam godina uzastopno" -rece -, "pa ono sto pozanjete u klasu ostavite,
osim ono malo sto cete jesti,

48. jer ce poslije toga doci sedam teskih koje ce pojesti ono sto ste za njih pripremili,
ostace jedino ono malo sto cete za sjetvu sacuvati.

49. Zatim ce, poslije toga, doci godina u kojoj ce ljudima kise u obilju biti i u kojoj ce
cijediti."

50. I vladar rece: "Dovedite mi ga!" I kad Jusufu izaslanik do|e, on rece: "Vrati se
gospodaru svome i upitaj ga: ‘sta je s onim zenama koje su svoje ruke porezale -
Vlasnik moj dobro zna spletke njihove!’"

51. "sta se dogodilo kad ste Jusufa na grijeh navracale?" -upita vladar. -"Boze
sacuvaj!’ -rekose one -"mi o njemu nista ruzno ne znamo!" -"Sad ce isitina na
vidjelo izaci" -rece upravnikova zena -, "ja sam njega na grijeh navracala, on je istinu
rekao.

52. Isto tako on neka zna da ga ja nisam, dok je bio odsutan, iznevjerila jer Allah ne da
da se ostvare lukavstva podmuklih.

53. Ja ne pravdam sebe, ta dusa je sklona zlu, osim one kojoj se Gospodar tvoj smiluje.
Gospodar moj zaista prasta i samilostan je."

54. I vladar rece: "Dovedite mi ga, uzecu ga u svoju svitu" -i posto porazgovara s njim,
rece mu: "Ti ces od danas kod nas uticajan i pouzdan biti."

55. "Postavi me: - rece -"da vodim brigu o stovaristima u zemlji, ja sam zaista cuvaran i
znan."

56. I tako Mi Jusufu dadosmo vlast u zemlji, boravio je ondje gdje je htio: milost svoju Mi
dajemo onome kome hocemo i ne dopustamo da propadne nagrada onima koji dobra
djela cine.

57. A nagrada na onom svijetu je bolja za one koji vjeruju i koji se grijeha cuvaju.

58. I do|ose braca Jusufova i u|ose k njemu, pa ih on poznade, a oni njega ne
poznadose.

59. I kad ih namiri hranom potrebnom, rece: "Dovedite mi svoga brata koji je ostao s
ocem vasim, zar ne vidite da punu mjeru dajem i da goste ne moze biti bolje primam.

60. Ako mi ga ne dovedete, necete vise od mene hrane dobiti i ne dolazite mi!’

61. "Pobrinucemo se da ga nekako od oca njegova izmamimo, zaista cemo tako
postupiti" -rekose oni.

62. A Jusuf rece momcima svojim: "Stavite njihove stvari u tovare njihove, oni ce ih, kad
se vrate svojima, prepoznati i opet ce se vratiti."

63. I posto se vratise ocu svome, rekose; "O oce nas, vise nam nece hranu davati. Zato
posalji s nama brata naseg da bismo dobili hranu, a mi cemo ga zaista cuvati."

64. "Zar da vam ga povjerim kao sto sam prije povjerio brata njegova?" -rece on. "Ali,
Allah je najbolji cuvar i On je najmilovistiji!’

65. A kad otvorise tovare svoje i na|ose da su im vracene stavari njihove, oni rekose:
"O oce nas, sta mozemo vise pozeljeti? Evo, vracene su nam stvari nase, i hranom
cemo celjad nasu namiriti, i brata naseg cemo cuvati, a i jedan kamilin tovar hrane
cemo vise dobiti; to je neznatan tovar."

66. "Ja ga s vama necu poslati’ -rece -"dok mi se tvrdo Allahom ne zakunete da cete
mi ga doista vratiti, osim ako ne nastradate." I posto mu se oni zaklese, on rece: "Allah je
jamac za ono sto smo utanacili!

67. "O sinovi moji," -rece onda -"ne ulazite na jednu kapiju, vec na razne kapije, a ja
vas nemogu spasiti od onoga sto vam Allah odredi; moc pripada jedino Njemu, ja se u
Njega uzdam, i neka se samo u Njega uzdaju oni koji se uzdaju!’

68. I kad u|ose onako kako im je otac njihov naredio, to im nimalo nije pomoglo da
budu poste|eni onoga sto im je Allah bio odredio, jedino se ostvarila zelja Jakubova,
koju je izvrsio, a on je, uistinu, veliki znalac bio, zato sto smo ga Mi naucili, ali vecina
ljudi ne zna.

69. I kad izi|ose pred Jusufa, on privi na grudi brata svoga i rece; "Ja sam, doista, brat
tvoj i ne zalosti se zbog onoga sto su oni uradili."

70. I posto ih namiri potrebnom hranom, stavi jednu casu u tovar brata svoga, a poslije
jedan glasnik stade vikati: "O karavano, vi ste, doista, kradljivci!"

71. Oni im pristupise i upitase: "sta trazite?"

72. "Trazimo vladarevu casu" -odgovorise. -"Ko je donese, dobice kamilin tovar
hrane. Ja za to jamcim!"

73. Allaha nam", - rekose oni -"vi znate da mi nismo dosli da cinimo nered na zemlji, i mi
nismo kradljivci."

74. "A kakva mu je kazna ako ne govorite isitnu?" -upitase.

75. "Kazna je onome u cijem se tovaru na|e -sam on" -odgovorise. -"Eto tako mi
kaznjavamo kradljivce."

76. I on poce s vrecama njihovim, prije vreca brata svoga, a onda izvadi casu iz vrece
brata svoga. -Mi poucismo Jusufa da tako varku izvede. -On po vladarevu zakonu nije
mogao da uzme kao roba brata svoga, ali je mogao Allahovim dopustenjem. Mi
uzvisujemo onoga koga Mi hocemo, a nad svakim znalcem ima jos znaniji.

77. "Ako je on ukrao", - rekose oni -, "pa i prije je brat njegov krao!: I Jusuf im ne rece
nista. "Vi ste u gorem polozaju" -pomisli u sebi -, Allah dobro zna kako je bilo to o
cemu govorite.

78. "O upravnice," -rekose oni -"on ima vrlo stara oca, pa uzmi jednog od nas umjesto
njega! Mi vidimo da si ti dobara covjek."

79. "Sacuvaj Boze," -rece -"da uzmeme nekog drugog do onoga u koga smo nas
predmet nasli! Tada bismo zaista bili nepravedni!’

80. I kad izgubise svaku nadu, odvojise se u stranu da se posavjetuju. "Zar ne znate" -
rece najstariji me|u njima -"da ste se ocu svom Allahom zakleli, a i prije Jusufa
upropastili. Necu napustiti ovu zamlju dok mi to otac moj ne dozvoli ili dok Allah u moju
korist ne presudi, a On je Sudija najbolji.

81. Vratite se ocu svome pa recite: ,O Oce nas, sin tvoj je ukrao; mi tvrdimo samo ono
sto smo vidjeli, a mi se nismo mogli onoga sto je bilo su|eno sacuvati.

82. Pitaj grad u kome smo boravili i karavanu s kojom smo dosli. Mi zaista govorimo
istinu!"

83. "Nije tako" -rece jakub -"u dusama vasim je ponikla zla misao, i ja se necu jadati,
nadam se da ce mi ih Allah sve vratiti; uisitnu. On sve zna i mudar je."

84. I okrenu se od njih i rece: "O Jusufe, tugo moja!" -a oci su mu bile pobjeljele od
jada, bio je vrlo potisten.

85. "Allaha nam," -rekose oni -"ti toliko spominjes Jusufa da ces tesko oboljeti ili
umrijeti!"

86. "Ja tugu svoju i jad svoj pred Allah iznosim, a od Allaha znam ono sto vi ne znate" -
rece on.

87. "O sinovi moji, idite i raspitajte se za Jusufa i brata njegova, i ne gubite nadu u milost
Allahovu; samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost."

88. I kad oni izi|ose pred Jusufa, rekose: "O upravnice, i nas i celjad nasu pritisla je
nevolja; donijeli smo malo vrijedne stvari, ali ti nam podaj punu mjeru i udijeli nam
milostinju, jer Allah doista nagra|uje one koji milostinju udjeljuju."

89. "A znate li" -upita on -"sta ste s Jusufom i bratom njegovim nepromisljeno uradili?"

90. "A da ti nisi, uistinu, Jusuf?" -povikase oni. -"Da ja sam Jusuf, a ovo je brat moj,
Allah nam je milost darovao; ko se bude Allaha bojao i ko strpljiv bude bio -pa, Allah,
uistinu, nece dopustiti da propadne nagrada onima koji dobra djela cine."

91. "Allaha nam," -rekose oni -"Allah te je nad nama uzvisio, mi smo doista zgrijesili."

92. "Ja vas sada necu koriti: - rece -"Allah ce vam oprostiti, od milostivih On je
najmilovistiji!

93. Ovu kosulju moju odnesite i na lice moga oca je stavite, on ce progledati, i svu
celjad svoju mi dovedite!"

94. I kada karavana napusti Misir, otac njihov rece: "Ja zbilja osjecam miris Jusufov,
samo ne recite da sam pomatuhio."

95. "Allaha nam," -rekose oni -"ti i sada kao i prije grijesis."

96. A kad glasonosa radosne vijesti do|e, on stavi kosulju na lice njegovo i on progleda.
"Zar vam ne rekoh: - rece -"da ja znam od Allaha ono sto vi na znate."

97. "O oce nas," -rekose oni -"zamoli da nam se grijesi oproste, mi smo, zaista
zgrijesili."

98. "Zamolicu Gospodara svoga da vam oprosti" -odgovori on -"jer On prasta i On je
milostiv."

99. I kad izi|ose pred Jusufa, on privi roditelje svoje na grudi i rece; "Nastanite se u
Misiru, svakog straha, ako Bog da, oslobo|eni!"

100. I on roditelje svoje postavi na prijesto i oni mu se svi poklonise, pa on rece: "O oce
moj, ovo je tumacenje moga sna nekadasnjeg. Gospodar moj ga je ispunio. Allah je bio
dobar prema meni kad me je iz tamnice izbavio i vas iz pustinje doveo, nakon sto je sejtan
izme|u mene i brace moje bio razdor posijao. Gospodar moj je zaista milostiv onome
kome On hoce, i On, zaista, sva zna i mudar je!

101. Gospodaru moj, Ti si mi dao dio vlasti i naucio me tumacenju nakih snova! O
Stvoritelju nebesa i Zemlje, Ti si Zastitinik moj i na ovom i na onom svijetu; daj da umrem
kao musliman i pridruzi me onima koji su dobri!"

102. Eto to su neke nepoznate vijesti koje Mi tebi objavljujemo, a ti nisi bio s njima kada
su se oni odlucili, i kada su onako lukavi bili.

103. A vecina ljudi, ma koliko ti zelio, nace biti vjernici.

104. Ti od ovih ne trazis nagradu za Kur’an, on je samo opomena svim svjetovima.

105. A koliko ima znamenja na nabesima i na Zemlji pored kojih prolaze, od kojih oni
glave okrecu!

106. Vecina ovih ne vjeruje u Allaha, nego druge Njemu smatra ravnim.

107. Zar mogu biti sigurni da ih nevolja, kao Allahova kazna, nece stici ili da ih cas
su|eni nece iznenaditi, a da oni to nece ni primjetiti?

108. Reci: "Ovo je put moj, ja pozivam k Allahu, imajuci jasne dokaze, ja, i svaki onaj
koji me slijedi, i neka je hvaljen Allah, ja Njemu nikoga ne smatram ravnim."

109. A Mi smo i prije tebe samo ljude slali, gra|ane kojima smo objave objavljivali. Zar
ovi ne putuju po svijetu, pa ne vide kako su skoncali oni prije njih, - a onaj svijet je
doista bolji za one koji se budu Allaha bojali -zar se necete opametiti!

110. I kad bi poslanici gotovo nadu izgubili i pomisljali da ce ih lascima proglasiti,
pomoc Nasa bi im dosla; Mi bismo spasili one koje smo Mi htjeli, a kazna Nasa ne bi
mimoisla narod nevjernicki!

111. O kazivanju o njima je pouka za one koji su razumom obdareni. Kur’an nije
izmisljena besjeda, on priznaje da su istinite knjige prije njega objavljene, i objasnjava sve,
i putokaz je i milost naroda koji vjeruje.