Hud -Hud
Mekka -123 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
 

1. Elif-lam-ra. Ovo je Knjiga ciji se ajeti pomno nizu i od vremena do vremena
objavljuju, od Mudrog i Sveznajuceg,

2. da se samo Allahu klanjate, - ja sam vam od Njega, da opominjem i da radosne vijesti
kazujem -,

3. da od Gospodara svoga oprosta trazite i da se pokajete, a On ce vam dati da do
smrtnog casa lijepo prozivite i svakom cestitom dace zasluzenu nagradu. A ako le|a
okrenete, - pa, ja se, zaista, bojim za vas patnje na Velikom danu.

4. Allahu cete se vratiti, a On sve moze!

5. Eto, oni grudi svoje okrecu sa zeljom da se od Njega sakriju. A i kad se u ruho svoje
umotavaju, On zna ono sto skrivaju i ono sto pokazuju, - On, uistinu, zna misli svacije.

6. Na Zemlji nema nijednog zivog bica, a da ga Allah ne hrani. On zna gdje ce koje
boraviti i gdje ce sahranjeno biti. Sve to ima u jasnoj Knjizi.

7. On je u sest vremenskih razdoblja nebesa i Zemlju stvorio -a Njegov prijesto je iznad
vode bio -da bi vas iskusao koji ce od vas bolje postupati. Ako ti reknes: "Poslije smrti
bicete doista ozivljeni", nevjernici ce sigurno reci: "Ovo nije nista drugo do ocita
varka!"

8. ako im Mi kaznu do roka odre|enog odgodimo, oni ce sigurno reci: "Zasto je
zadrzava?" A onoga dana kad im do|e, nece biti od njih otklonjena i sa svih strana
bice okruzeni onim cemu su se rugali.

9. Ako covjeku milost Nasu pruzimo, pa mu je poslije uskratimo, on pada u ocajanje i
postaje nezahvalnik.

10. A ako ga blagodatima obaspemo, poslije nevolje koja ga zadesila, on ce sigurno
reci; "Nevolje su me napustile!" On je doista umisljen i razmetljiv,

11. a samo strpljive i oni koji dobra djela cine ceka oprost i nagrada velika.

12. Nemoj ti nista od onoga sto ti se objavljuje izostaviti, sto tisti grudi tvoje, zato da oni
ne bi rekli: "Zasto mu nije poslano kakvo blago, ili, zasto s njim nije dosao melek?" Tvoje
je da opominjes, a o svemu se samo Allah brine.

13. Zar oni da govore: "On ga izmislja!" Reci: "Pa sacinite vi deset Kur’anu slicnih,
izmisljenih sura, i koga god hocete, od onih u koje pored Allaha vjerujete, u pomoc
pozovite, ako je istina sto tvrdite!"

14. A ako vam se ne odazovu, onda znajte da se on objavljuje samo s Allahovim znanjem
i da nema boga osim Njega -zato muslimani postanite!

15. Onima koji zele zivot na ovom svijetu i ljepote njegove -Mi cemo dati plodove
truda njihova i nece im se u njemu nista prikratiti.

16. Njih ce na onom svijetu samo vatra peci; tamo nece imati nikakve nagrade za ono
sto su na Zemlji radili i bice uzaludno sve sto su ucinili.

17. Zar je onaj koji zeli samo ovaj svijet kao onaj kome je jasno ko je Gospodar njegov,
na sto se nadovezuje Kur’an kao svjedok Njegov, i jos prije njega Knjiga Musaova,
putovo|a i milost. To su oni koji vjeruju u nj. A onima koji su se protiv njega urotili vatra
ce boraviste biti. Zato ti nikako ne sumnjaj u nj, on je zaista istina od Gospodara tvoga,
ali vecina ljudi nece da vjeruje.

18. Ima li nepravednije od onoga koji o Allahu izmislja lazi? Oni ce pred Gospodara
svoga biti dovedeni, a svedoci ce reci; "Ovi su izmisljali lazi o Gospodaru svome!"
Neka Allahovo prokletstvo stigne mnogobosce,

19. koji od Allahova puta odvracaju i krivim ga prikazuju; oni i u onaj svijet ne vjeruju.

20. Oni na Zemlji ne mogu Allahu umaci, niti, osim Allaha, drugog zastitinika imaju.
Njima ce patnja biti umnogostrucena, jer nisu htjeli ni da cuju ni da bilo sta vide,

21. oni su sami sebe upropastili, - a nece im biti ni onih koje su izmisljali, -

22. oni ce, zbilja, na onom svijetu biti sasvim izgubljeni.

23. Oni koji budu vjerovali i dobra djela cinili i koji Gospodaru svome budu odani bice
stanovnici dzenneta, u njemu ce vjecno boraviti.

24. Ove dvije vrste su kao slijep i gluh i kao onaj koji vidi i cuje. A mogu li se oni
uporediti/ Pa zasto ne razmislite?

25. I Nuha poslasmo narodu njegovu. "Ja sam tu" -govorio je on -"da vas otvoreno
opominjem,

26. da se ne klanjate nikome drugom osim Allahu; ja se, zaista, plasim za vas patnje na
nesnosnom danu."

27. Glavesine naroda njegova, oni koji nisu vjerovali, rekose; "Koliko mi vidimo, ti si
covjek kao i mi, a vidimo da te bez ikakva razmisljanja slijede samo oni koji su niko i
nista me|u nama; ne vidimo da ste vi imalo od nas bolji, stavise, mislimo da ste lazljivci."

28. "O narode moj." -govorio je on -"da vidimo! Ako je meni jasno ko je Gospodar
moj i ako mi je On od Sebe dao vjerovjesnistvo, a vi ste slijepi za to, zar da vas silimo da
to protiv volje vase priznate?

29. O narode moj! Za ovo ja od vas ne trazim blaga, Allah ce mene nagraditi. I ja necu
otjerati vjernike, oni ce pred Gospodara svoga izici; ali, ja vidim da ste vi narod koji ne
zna.

30. O narode moj! Ko bi me od Allaha odbranio kad bi ih ja otjerao? Zasto se ne
urazumite?

31. Ja vam ne kazem: ‘U mene su Allahove riznice’ -niti: ‘Meni je poznata buducnost’
-niti kazem: ‘Ja sam melek’, - a ne govorim ni o onima koje vase oci s prezirom
gledaju: ‘Allah im nikakvo dobro nece dati’ -ta Allah dobro zna sta je u dusama
njihovim -, jer bi se tada ogrijesio."

32. "O Nuhu", - rekose oni -"ti si zelio da se s nama raspravljas i dugo si se raspravljao.
Daj neka se ostvari ono sto nam prijetis, ako istinu govoris!"

33. "To ce vam ucioiti samo Allah ako bude htio" -rece on -, "i vi necete moci
umaci.

34. Ako Allah hoce da vas ostavi u zabludi, nece vam savjet moj koristiti, ma koliko ja
zelio da vas savjetujem. On je Gospodar vas i Njemu cete se vratiti".

35. Zar ovi da govore: "On ga izmislja!" Reci: "Ako ga izmisljam, grijeh ce pasti na mene,
a ja nemam nista s tim sto vi iznosite klevete".

36. I Nuhu bi objavljeno: "Osim onih koji su vec vjernici, niko vise iz naroda tvoga nece
vjernik postati, zato se ne zalostite zbog onoga sto oni stalno cine,

37. I gradi la|u pred Nama i po Nasem nadahnucu, i ne obracaj Mi se vise zbog
nevjernika -oni ce sigurno biti potopljeni!’

38. I on je gradio la|u. I kad god bi pored njega prolazile glavesine naroda njegova,
rugale bi mu se. "Ako vi rugate nama" -govorio je on -, "rugacemo se i mi vama, onako
kako se vi rugate,

39. i saznacete, zaista, koga ce snaci sramna kazna i ko ce u vjecnoj muci biti."

40. I kad je zapovijed Nasa pala i voda s povrsine Zemlje pokuljala, Mi smo rekli:
"Ukrcaj u la|u od svake zivotinjske vrste po jedan par, i celjad svoju -osim onih o
kojima je bilo govora -i vjernike!’ -a malo je bilo onih koji su s njim vjerovali.

41. I on rece: "Ukrcajte se u nju, u ime Allaha, neka plovi i neka pristane! Gospodar
moj, uistinu, prasta i samilostan je."

42. I ona ih je ponijela na valovima velikim kao brda i Nuh zovnu sina svoga koji se
nalazio podaleko: "O sinko moj, ukrcaj se s nama, ne budi s nevjernicima!

43. a on rece: "Sklonice se na kakvo brdo koje ce me od vode zastiti." -"Niko danas
Allahove kazne nece poste|en biti, osim onoga kome se On smilovao!’ -rece Nuh, i
val ih razdvoji, i on potopljen bi.

44. I bi receno: "O Zemljo, gutaj vodu svoju, a ti, o nebo, prestani!" I voda se povuce i
ispuni se odredba, a la|a pristade na planini Al-Dzudi, i bi receno: "Daleko nek je
narod nevjernicki!"

45. A Nuh je bio zamolio Gospodara svoga i rekao: "Gospodaru moj, sin moj je celjade
moje, a obecanje Tvoje je zaista istinito i Ti si od mudrih najmudriji!’

46. "O Nuhu, on nije celjade tvoje" -rekao je On -"jer radi ono sto ne valja, zato Me
ne moli za ono sto ne znas! Savjetujem ti da neznalica ne budes."

47. "Gospodaru moj", - rece -"tebi se ja uticem da Te vise nikad ne zamolim za ono sto
ne znam! Ako mi ne oprostis i ne smilujes mi se, bicu izgubljen."

48. "O Nuhu", - bi receno -"iskrcaj se, s pozdravom Nasim i blagoslovima tebi i
narodima koji ce se izroditi od ovih koji su s tobom! Bice naroda kojima cemo davati
da uzivaju, a koje ce poslije snaci Nasa kazna nesnosna!’

49. To su nepoznate vijesti koje ti Mi objavljemo; ni ti ni narod tvoj niste prije ovoga nista
znali. Zato budi strpljiv, ishod ce, zaista, u korist cestitih biti.

50. "I Adu- brata njihova Huda. "O narode moj", - govorio je on -"Allahu se klanjajte, vi
drugog boga osim Njega nemate, vi samo neistine iznosite.

51. O narode moj, ja ne trazim od vas nagrade za ovo; mene ce nagraditi Onaj koji me
je stvorio! Zasto se ne opametite?

52. O narode moj, molite Gospodara svoga da vam oprosti, i pokajte Mu se, a On ce
vam slati kisu obilnu i dace vam jos vecu snagu, uz onu koju imate, i ne odlazite kao
mnogobosci!"

53. "O Hude", - govorili su oni -"nisi nam nikakav dokaz donio, i mi na samu tvoju rijec
necemo napustiti bozanstva nasa, mi tebi ne vjerujemo.

54. Mi kazemo samo to da te je neko bozanstvo nase zlom pogodilo." "Ja pozivam
Allaha za svjedoka" -rece on -, "a i vi posvjedocite da ja nemam nista s tim sto vi druge
Njemu ravnim smatrate,

55. pored Njega; i zato svi zajedno protiv mene lukavstvo smislite i nimalo mi vremena ne
dajte,

56. ja se uzdam u Allaha, u moga i vasega Gospodara! Nema ni jednog zivog bica koje
nije u vlasti Njegovoj; Gospodar moj zaista postupa pravedno.

57. Pa ako okrenete le|a, - a ja sam vam saopcio ono sto vam je po meni poslano -,
Gospodar moj ce umjesto vas narod drugi dovesti, i vi Mu nicim necete nauditi;
Gospodar moj zaista bdi nad svim".

58. I kad je dosla kazna Nasa, Mi smo, miloscu Nasom, Huda i vjernike s njim spasli i
patnje surove ih postedjeli.

59. Eto, to je bio Ad, on je dokaze Gospodara svoga poricao i bio neposlusan
poslanicima svojim, i pristajao uz svakog silnika, inadziju.

60. I prokletstvo je na ovom svijetu stalno bilo s njim, a bice i na Sudnjem danu. Ad,
doista, nije vjerovao u Gospodara svoga; daleko neka je Ad, narod Hudov!

61. I Semudu -brata njihova Saliha. "O narode moj", - govorio je on -"klanjate se samo
Allahu, vi drugog boga osim Njega nemate! On vas od Zemlje stvara i daje vam da zivite
na njoj! Zato ga molite da vam oprosti, i pokajte Mu se, jer Gospodar moj je, zaista, blizu
i odaziva se."

62. "O, Salihu". -govorili su oni -"ti si me|u nama prije ovoga cijenjen bio. Zasto nam
branis da se klanjamo onome cemu su se preci nasi klanjali? Mi uveliko sumnjamo u ono
u cemu nas ti pozivas."

63. "O, narode moj", - govorio je on -"da vidimo: ako je meni jasno ko je Gospodar moj
i ako mi je On sam vjerovjesnistvo dao, pa ko ce me od Allaha odbraniti ako Ga ne
budem slusao, ta vi biste samo uvecali propast moju.

64. O, narode moj, evo ova Allahova kamila je znamenje za vas, pa pustite je neka pase
po Allahovoj zemlji i ne cinite joj nikakvo zlo, da vas ne bi zadesila kazna bliska."

65. Ali, oni je zaklase, pa on rece: "zivjecete u zemlji svojoj jos samo tri dana, to je
istinita prijetnja".

66. I kad je dosla kazna Nasa, Mi smo, miloscu Nasom, Saliha i vjernike s njim spasili
od sramote toga dana, - Gospodar tvoj je, uistinu, mocan i silan -,

67. a one koji su cinili zlo pogodio je strasan glas i oni su u zemlji svojoj osvanli mrtvi,
nepomicni,

68. kao da na njoj nikad nisu ni postojali. Semud, doista, u Gospodara svoga nije
vjerovao; daleko neka je Semud!

69. I Ibrahimu smo izaslanike Nase poslali da mu donesu radosnu vijest. "Mir!" -rekose;
- "Mir!" -odgovori on, i ubrzo im donese peceno tele.

70. A kad vidje da ga se ruke njihove ne doticu, on osjeti da nisu gosti i obuze ga neka
zebnja od njih. "Ti se ne boj!" -rekose oni -, "mi smo Lutovu narodu poslani."

71. A zena njegova stajase tu, i Mi je obradovasmo Ishakom, a poslije Ishaka Jakubom,
i ona se osmjehnu.

72. "Jadna ja!" -rece -"zar da rodim ovako stara, a i ovaj moj muz je star. Ovo je
zaista nesto neobicno!"

73. "Zar se cudis Allahovoj moci?" -rekose oni -, "Allahova milost i Njegovi blagoslovi
su na vama, obitelji vjerovjesnickoj. On je dostojan hvale i On je plemenit!"

74. I posto Ibrahima pro|e strah i do|e mu radosna vijest, on se poce raspravljati sa
Nasim izaslanicima o Narodu Lutovu;

75. Ibrahim je zaista bio dobrodusan, sazaljiv i odan.

76. "O Ibrahime, pro|i se toga, nare|enje od Gospodara tvoga je stiglo; njih ce stici
patnja sigurno!"

77. I kad izaslanici Nasi do|ose Lutu, on se zbog njih na|e u neprilici i bi mu tesko pri
dusi, pa rece: "Ovo je mucan dan!’

78. I narod njegov pohrli njemu, - a i prije su radili sramotna djela. "O narode moj", -
rece on -"eto mojih kceri, one su vam cistije! Bojte se Allah i pred gostima mojim me
ne sramotite! Zar me|u vama nema razumna covjeka?"

79. "Ti znas da nam nisu potrebne tvoje kceri" -rekose oni -, "ti doista znas sta hocemo
mi".

80. "Ah, da ja samo imam moc" -rece on -"ili da se mogu osloniti na nekog snaznog!"

81. A meleki rekose" "O Lute, mi smo izaslanici Gospodara tvoga, oni tebi ne mogu
nauditi. Ti kreni sa celjadi svojom u gluho doba noci bez zene svoje, nju ce zadesiti
isto sto i njih, i neka se niko od vas ne obazire! -Rok im je praskazorje, a zar
praskazorje nije blizu?"

82. I kada pade naredba Nasa, Mi sve prevrnusmo, ono sto je bilo gore -bi dolje, i na
njih kao kisu grumenje od pecena blata spustismo, koje je neprekidno sipalo,

83. obiljezeno od Gospodara tvoga, - a ono nije daleko ni od jednog nasilnika.

84. I Medjenu -brata njihova suajba. "O narode moj,", - govorio je on -"Allahu se
klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, i krivo na litru i na kantaru ne mjerite. Vidim
da u obilju zivite i bojim se da vas jednog dana ne zadesi kazna, pa da svi nastradate.

85. O narode moj! Pravo mjerite ne litru i na kantaru i ne zakidajte ljudima stvari njihove i
ne cinite zlo po zemlji praveci nered.

86. Bolje vam je ono sto Allah ostavlja kao dozvoljeno, ako hocete da budete vjernici; a
ja nisam vas cuvar".

87. "O suajbe", - govorili su oni -"da li vjera tvoja trazi od tebe da napustimo ono
cemu su se nasi preci klanjali ili da ne postupamo sa imanjima nasim onako kako nam je
volja? E bas si ‘pametan’ i ‘razuman’!"

88. "O narode moj", - govorio je on -shvatite da je meni jasno ko je Gospodar moj i da
mi je On dao svega u obilju. Ja ne zelim da cinim ono sto vama zabranjujem; jedino
zelim da ucinim dobro koliko mogu, a uspjeh moj zavisi samo od Allaha; u Njega se
uzdam i Njemu se obracam.

89. O narode moj, neka vas neslaganje sa mnom nikako ne dovede do toga da vas zadesi
ono sto je zadesilo Nuhov narod ili Hudov narod ili Salihov narod. A i Lutov narod nije
mnogo prije vas zivio.

90. I trazite oprost od Gospodara svoga, i onda Mu se pokajte! -Gospodar moj je,
uistinu, samilostan i pun ljubavi.

91. "O suajbe", - rekose oni -"mi ne razumijemo mnogo toga sto ti govoris, a vidimo da
si ti me|u nama jadan; da nije roda tvoga,mi bismo te kamenovali, ti nisi nama drag".

92. "O narode moj", - rece on -"zar vam je rod moj drazi od Allaha, koga sasvim
odbacujete? Gospodar moj dobro zna ono sto vi radite!

93. O narode moj, cinite sve sto mozete, a cinicu i ja. Vi cete sigurno saznati koga ce
kazna stici koja ce ga osramotiti i ko je lazac. Pa, cekajte i ja cu s vama cekati"

94. I kada je pala naredba Nasa, Mi smo, iz milosti Nase, suajba i vjernike s njim spasili,
a one koji su zlo cinili pogodio je uzasan glas i oni su u zemlji svojoj mrtvi, nepomicni
osvanuli,

95. kao da na njoj nikada nisu ni postojali. Daleko bio Medjen kao i Semud!

96. I Musaa smo poslali sa znamenjima Nasim i dokazom jasnim

97. faraonu i glavesinama njegovim, ali se oni povedose za faraonovim nare|enjem, a
njegovo nare|enje nije bilo razumno.

98. Na Sudnjem danu on ce svoj narod predvoditi i u vatru ga uvesti, a uzasno je mjesto
u koje ce doveden biti!

99. Na ovom svijetu ih je pratilo prokletstvo, a pratice ih i na onom; strasan ce biti "dar"
kojim ce darivani biti!

100. To su neke vijesti koje ti o gradovima kazujemo; neki od njih jos postoje, a neki su
sa zemljom sravnjeni.

101. Mi nismo prema njima bili nepravedni, vec oni samo prema sebi. I kada bi pala
naredba Gospodara tvoga, nista im nisu pomogla bozanstva njihova kojima su se, a ne
Allahu, klanjali, samo bi im propast njihovu povecali.

102. Eto, tako Gospodar tvoj kaznjava kad kaznjava sela i gradove koji su nasilje
cinili. Kaznjavanje njegovo je zaista bolno i strasno.

103. To je pouka za one koji se plase patnje na onom svijetu; a to je Dan kada ce svi
ljudi biti sabrani i to je Dan kada ce svi biti prisutni,

104. a Mi ga odga|amo samo za neko vrijeme.

105. Onoga dana kad do|e, bez dopustenja Njegova niko ni rijec nece izustiti, a me|u
njima bice nesrecnih i srecnih.

106. I nesrecni ce u dzehennem, u njemu ce tesko izdisati i udisati;

107. dok je nebesa i Zemlje, u njemu ce ostati, - osim ako drukcije Gospodar tvoj ne
odredi. Gospodar tvoj, zaista radi ono sto zeli.

108. A srecni ce u dzennet; dok je nebesa i Zemlje, u njemu ce boraviti, - osim ako
drukcije Gospodar tvoj ne odredi; bice to dar koji ce neprekidno trajati.

109. Zato ne sumnjaj u to sta ce biti s onima koji se klanjaju ovima; oni se klanjaju onima
kojima su se, jos prije, klanjali preci njihovi. Mi cemo im doista ono sto su zasluzili -bez
odbitka dati!

110. I Musau smo Knjigu dali, pa su se o njoj u misljenju podvojili. I da nije Rijeci
Gospodara tvoga ranije izrecene, bilo bi s njima svrseno, jer oni u nju sumnjaju mnogo.

111. I svima njima ce Gospodar tvoj prema djelima njihovim platiti, jer On dobro zna
ono sto su radili.

112. Ti idi pravim putem, kao sto ti je nare|eno, i nek tako postupe i vjernici koji su uz
tebe, i objesni ne budite, jer On dobro vidi ono sto radite.

113. I ne drzite stranu onih koji nepravedno postupaju, pa da vas vatra przi; vi nemate
drugih zastitnika osim Allaha, inace, nema vam pomoci!

114. I obavljajte molitvu pocetkom i krajem dana, i u prvim casovima noci! Dobra
djela zaista ponistavaju r|ava. To je pouka za one koji pouku zele.

115. I strpljiv budi! Allah doista nece uskratiti nagradu onima koji dobra djela cine.

116. A zasto je me|u narodima prije vas bilo samo malo cestitih, koji su branili da se na
Zemlji nered cini, koje smo Mi spasili! A oni koji su zlo radili odavali su se onome u
cemu su uzivali, i gresnici su postali.

117. Gospodar tvoj nije nikada nepravedno unistavao sela i gradove ako su stanovnici
njihovi bili dobri.

118. A da je Gospodar tvoj htio, sve bi ljude sljedbenicima jedne vjere ucinio. Me|utim,
oni ce se uvijek u vjerovanju razilaziti,

119. osim onih kojima se Gospodar tvoj smiluje. A zato ih je i stvorio. I ispunice se rijec
Gospodara tvoga: "Napunicu, zaista, dzehennem dzinnovima i ljudima -zajedno!"

120. I sve ove vijesti koje ti o pojedinim doga|ajima o poslanicima kazujemo zato su da
njima srce tvoje ucvrstimo. I u ovima dosla ti je prava istina, i pouka, i vjernicima
opomena.

121. I reci onima koji nece da vjeruju: "Radite sto god mozete, a i mi cemo raditi;

122. i cekajte, i mi cemo cekati!’

123. Allah zna tajne nebesa i Zemlje i Njemu se sve vraca, zato se samo Njemu klanjaj i
samo se u Njega uzdaj! A Gospodar tvoj motri na ono sto radite.