Bedemi -Al-A’raf
Mekka -206 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
 

1. Elif-lam-mim-sad.

2. Objavljujete ti se Knjiga -i neka ti u grudima ne bude nikakve tegobe zbog nje da
njome opominjes i da vjernicima bude pouka.

3. Slijedite ono sto vam se od Gospodara vaseg objavljuje i ne uzimajte, pored Njega,
nekog drugog kao zastitinika! -A kako vi malo pouku primate!

4. Koliko smo Mi samo gradova razorili! I kazna Nasa im je dolazila nocu i danju kad bi
prilegli,

5. a kada bi ih kazna Nasa zadesila, jadikovanje njihovo se svodilo samo na rijeci:
"Nasilnici smo, zaista bili!’

6. I sigurno cemo pitati one kojima smo poslanike slali, a pitacemo, doista, i poslanike,

7. i izlozicemo im, pouzdano, sve sto o njima znamo, jer Mi nismo odsutni bili.

8. Mjerenje toga dana bice pravedno: oni cija dobra djela prevagnu, oni ce sta zele
postici;

9. a oni cija dobra djela budu lahka, oni ce, zato sto dokaze Nase nisu priznavali,
stradati.

10. Mi smo vas na Zemlji smjestili i na njoj vam sve sto je potrebno za zivot dali. -A
kako vi malo zahvaljujete!

11. Mi smo Adema stvorili i onda mu oblik dali, a poslije melekima rekli: "Poklonite mu
se!" i oni su se poklonili, a Iblis nije; on nije htio da se pokloni.

12. "Zasto se nisi poklonio kad sam ti naredio?" -upita On. -"Ja sam bolji od njega;
mene si od vatre stvorio, a njega od ilovace" -odgovori on.

13. "E onda izlazi iz dzenneta" -rece On -, "ne prilici ti da u njemu prkosis; izlazi, ti si,
zaista od onih prezrenih!"

14. "Daj mi vremena do dana njihova ozivljenja!" -zamoli on.

15. "Daje ti se vremena!" -rece On.

16. "E zasto si odredio pa sam u zabludu pao". -rece -, "kunem se da cu ih na Tvom
pravom putu presretati,

17. pa cu im sprijeda, i straga, i zdasna i slijeva prilaziti, i Ti ces ustanoviti da vecina njih
nece zahvalna biti!’

18. "Izlazi iz njega, poku|en i ponizen!’ -rece On. "Tobom i svima onima koji se budu
povodli za tobom doista ce dzehennem napuniti!

19. A ti, o Ademe, i zena tvoja u dzennetu stanujte i odakle gdje god hocete jedite,
samo se ovom drvetu ne priblizujte, da se prema sebi ne ogrijesite!"

20. I sejtan im poce bajati da bi im otkrio stidna mjesta njihova, koja su im skrivena bila,
i rece: "Gospodar vas vam zabranjuje ovo drvo samo zato da ne biste meleki postali ili da
ne biste besmrtni bili", -

21. i zaklinjase im se: "Ja sam vam, zaista, savjetnik iskreni!’

22. I na prevaru ih zavede. A kad oni oni drvo okusise, stidna mjesta njihova im se
ukazase i oni po sebi dzennetsko lisce stavljati pocese. "Zar vam to drvo nisam
zabranio?! -zovnu ih Gospodar njihov -"i rekao vam: ‘sejtan vam je, zbilja, otvoreni
neprijatelj.’"

23. "Gospodaru nas", - rekose oni -"sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostis i ne
smilujes nam se, sigurno cemo biti izgubljeni."

24. "Izlazite" -rece On -"jedni drugima bicete neprijatelji! Na Zemlji cete boraviti i do
smrti ostati.

25. Na njoj cete zivjeti, na njoj cete umirati i iz nje ozivljeni biti" -rece On.

26. O sinovi Ademovi, dali smo vam odjecu koja ce pokrivati stidna mjesta vasa, a i
raskosna odijela, ali, odjeca cestitosti, to je ono najbolje. -To su neki Allahovi dokazi
da bi se oni opametili.

27. O sinovi Ademovi, neka vas nikako ne zavede sejtan kao sto je roditelje vase iz
dzenneta izveo, skinuvsi s njih odjecu njihovu da bi im stidna mjesta njihova pokazao!
On vas vidi, on i vojske njegove, odakle vi njih ne vidite. Mi smo ucinili sejtane
zastitnicima onih koji vjeruju.

28. A kada urade neko ruzno djelo, govore: "Zatekli smo pretke nase da to rade, a i
Allah nam je to zapovjedio." Reci: "Allah ne zapovijeda da se rade ruzna djela! Zasto o
Allah ugovorite ono sto ne znate?"

29. Reci: "Gospodar moj nare|uje -pravednost. I obracajte se samo Njemu kad god
obavljate molitvu, i molite Mu se iskreno Mu ispovijedajuci vjeru! Kao sto vas je iz
nicega stvorio, tako ce vas ponovo ozivjeti.

30. On jednima na pravi put ukazuje, a druge, s pravom, u zabludi ostavlja, jer oni, mjesto
Allaha, sejtane za zastitnike uzimaju i misle da dobro rade.

31. O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad hocete da molitvu obavite! I jedite i pijte,
samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju.

32. Reci: "Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna
jela?" Reci: "Ona su za vjernike na ovom svijetu, na onom svijetu su samo za njih." Eto,
tako Mi podrobno izlazemo dokaze ljudima koji znaju.

33. Reci: "Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i potajni, i grijehe, i neopravdanu
primjenu sile, i da Allahu smatrate ravnim one za koje On nikakav dokaz objavio nije, i da
o Allahu govorite ono sto ne znate."

34. Svaki narod ima svoj kraj, i kad do|e njegov kraj, nece ga moci ni za tren jedan ni
odloziti ni ubrzati.

35. O sinovi Ademovi, kad vam izme|u vas samih budu dolazili poslanici koji ce vam
propise Moje objasnjavati, - onda se oni koji se budu Allaha bojali i dobra djela ciniti
nece nicega bojati niti ce bilo za cim tugovati;

36. a oni koji dokaze Nase budu poricali, i od njih se budu oholo okretali, bice stanovnici
u vatri, u njoj ce vjecno ostati.

37. Ima li, onda, nepravednijeg od onoga koji o Allahu govori lazi i ne priznaje Njegove
rijeci? Takvi ce dobiti sve ono sto im je zapisano. Ali kada im izaslanici Nasi do|u da
im dusu uzmu, upitace: "A gdje su oni kojima ste se, umjesto Allahu, klanjali?" -"Izgubili
su nam se" -odgovorice, i sami protiv sebe posvjedociti da su nevjernici bili.

38. "Ulazite u dzehennem s narodima, sa dzinnovima i ljudima koji su prije vas bili i
nestali!’ -reci ce On. I kad god neki narod u|e, proklinjace onaj za kojim se u
nevjerovanje poveo. A kad se svi u njemu iskupe, tada ce obican puk reci o
glavesinama svojim: "Gospodaru nas, ovi su nas u zabludu odveli, zato im podaj dvostruku
patnju u vatri!" -"Za sve ce biti dvostruka!" -reci ce On-, "ali vi ne znate."

39. A glavesine ce reci obicnom puku: "Pa vi nemate nikakve prednosti pred nama!"
Zato iskusite patnju za ono sto ste radili.

40. Onima koji dokaza Nase budu poricali i prema njima se budu oholo odnosili -kapije
nebeske nece se otvoriti, i prije ce debelo uze kroz iglene usi proci nego sto ce oni u
dzennet uci. Eto tako cemo Mi gresnike kazniti.

41. U dzehennemu ce im lezaj i pokrivaci od vatre biti. Eto tako cemo Mi nevjernike
kazniti.

42. A oni koji budu vjerovali i dobra djela cinili -Mi nikog ne zaduzujemo mimo
njegovih mogucnosti -bice stanovnici dzenneta, u njemu ce vjecno ostati

43. Iz njihovih grudi cemo zlobu odstraniti; ispred njih ce rijeke teci, i oni ce govoriti:
"Hvaljen neka je Allah, koji nas je na pravi put uputio; mi ne bismo na pravom putu bili da
nas Allah nije uputio, poslanici Gospodara naseg su zaista istinu donosili", i njima ce se
doviknuti: "Taj dzennet ste u nasljedstvo dobili za ono sto ste cinili!"

44. I stanovnici dzenneta ce stanovnike vatre dozivati: "Mi smo nasli da je istinito ono
sto nam je Gospodar nas obecao, da li ste i vi nasli da je istinito ono cime vam je
Gospodar vas prijetio?" -"Jesmo!" -odgovorice. A onda ce jedan glasnik me|u njima
da ga i jedni i drugi cuju, viknuti: "Neka Allahovo prokletstvo ostane nad onima koji su se
prema sebi ogrijesili,

45. koji su od Allahova puta odvracali i nastojali da ga iskrive, i koji u onaj svijet nisu
vjerovali!"

46. Izme|u njih bice bedem, a na vrhovima ljudi koji ce svakog po obiljezju njegovom
poznati. I oni ce stanovnicima dzenneta viknuti: "Mir vama!" -dok jos ne u|u u nj, a
jedva ce cekati.

47. A kada im pogledi skrenu prema stanovnicima dzehennema, uzviknuce: "Gospodaru
nas, na daj nam da budemo s narodom gresnim!"

48. Oni koji ce po vrhovima bedema biti zovnuce neke ljude, koje ce po obiljezju
njihovom poznati, i reci ce: "sta vam koristi ono sto ste zgrtali i to sto ste se oholo
drzali?

49. Zar nisu ovo oni za koje ste se zaklinjali da ih Allahova milost nece stici?" -a Allah
im je rekao: "U|ite u dzennet, nikakva straha za vas nece biti, i ni za cim vi necete
tugovati!"

50. I stanovnici vatre dozivace stanovnike dzenneta: "Prolijte na nas vode ili nesto od
onoga cime vas je Allah obdario!" -a oni ce reci: "Allah je to dvoje nevjernicima
zabranio,

51. kojima je vjera njihova bila igra i zabava i koje je zivot na Zemlji bio obmanuo.
"Sada cemo Mi njih zaboraviti, zato sto su zaboravljali da ce na ovaj Dan pred Nama
stajati i zato sto su dokaze Nase poricali."

52. A Mi ovima Knjigu objavljujemo, koju smo kako Mi znamo objasnili, da bude
putokaz i milost ljudima koji budu vjerovali.

53. cekaju li oni da se obistine prijetnje njene? Onoga dana kada se obistine, reci ce
oni koji su na njih prije zaboravili: "Istinu su poslanici Gospodara naseg donosili! Da nam
je zagovornika kakva, pa da se za nas zauzme ili da nam je da budemo vraceni, pa da
postupimo drukcije nego sto smo postupili!" Ali, oni su sami sebe upropastili, a nece im
biti ni onih koje su izmisljali.

54. Gospodar vas je Allah, koji je nebesa i Zemlju u sest vremenskih razdoblja stvorio, a
onda svemirom zagospodario; On tamom noci prekriva dan, koji ga u stopu prati, a
Sunce i Mjesec i zvijezde se pokoravaju Njegovoj volji. Samo On stvara i upravlja!
Uzvisen neka je Allah, Gospodar svjetova!

55. Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome, ne voli On one koji se previse glasno
mole.

56. I ne pravite nered na Zemlji, kad je na njoj red uspostavljen, a Njemu se molite sa
strahom i nadom; milost Allahova je doista blizu onih koji dobra djela cine.

57. On je Taj koji salje vjetrove kao radosnu vijest milosti Svoje; a kad oni pokrenu
teske oblake, Mi ih prema mrtvom predjelu potjeramo, pa na njega kisu spustimo i
ucinimo da uz njenu pomoc rastu plodovi svakovrsni; isto cemo tako mrtve ozivjeti,
opametite se!

58. U plodnom predjelu raste bilje voljom Gospodara njegova, a u neplodnom tek s
mukom. Eto, tako Mi, na razne nacine, ponavljamo dokaze ljudima koji zahvaljuju.

59. Mi smo poslali Nuha narodu njegovu. "O narode moj," -govorio je on -"Allahu se
klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate! Ja se doista plasim za vas patnje na
Velikom danu!’

60. A glavesine naroda njegova su odgovarale: "Mi smatramo da si ti u pravoj zabludi."

61. "O narode moj," -govorio je on -" nisam ja ni u kakvoj zabludi, nego sam poslanik
Gospodara svjetova;

62. poslanice Gospodara svoga vam dostavljam i svako dobro vam zelim; a ja od Allaha
znam ono sto ne znate vi.

63. Zar vam je cudno sto vam pouka od Gospodara vaseg dolazi po covjeku, jednom
od vas, da vas opominje, da biste se grijeha klonili i pomilovani bili?"

64. Ali, oni su ga laznim smatrali, pa smo njega i one koji su bili uz njega u la|i spasili, a
one koji u dokaze Nase nisu vjerovali -potopili; uistinu, oni su pravi slijepci bili.

65. A Adu -njegova brata Huda. "O narode moj," -govorio je on -"Allahu se klanjajte,
vi drugog boga osim Njega nemate, zar se ne bojite?"

66. Glavesine naroda njegova, koje nisu vjerovale, odgovarale su: "Mi smatramo da si ti
doista neznalica i mi mislimo da si ti zaista lazac".

67. "O narode moj", - govorio je on -"nisam ja neznalica, nego sam Gospodara svjetova
poslanik;

68. dostavljam vam poslanice Gospodara svoga, i ja sam vam iskren savjetnik.

69. Zar vam je cudno sto vam pouka od Gospodara vaseg dolazi po covjeku, jednom
od vas, da vas opominje? Sjetite se da vas je On nasljednicima Nuhova naroda ucinio; to
sto ste krupna rasta -Njegovo je djelo. I neka su vam zato uvijek na umu Allahove
blagodati, da biste postigli ono sto budete zeljeli."

70. "Zar si nam dosao zato da se jedino Allahu klanjamo, a da one kojima su se klanjali
preci nasi napustimo? -govorili su oni . "Ucini da nas sna|e to cime nam prijetis, ako je
istina to sto govoris!"

71. "Vec ce vas stici kazna i gnjev Gospodara vaseg!’ -govorio je on. "Zar sa mnom
da se prepirete o imenima nekakvim kojima ste ih vi i preci vasi nazvali, a kojima Allah
nikakav dokaz nije objavio? Zato cekajte, i ja cu s vama cekati!’

72. I Mi smo iz milosti Nase njega i one koji su bili uz njega spasili, a do posljednjeg
istrijebili one koji dokaze Nase nisu priznavali i koji nisu vjerovali.

73. A Semudu -njegova brata Saliha. "O narode moj," -govorio je on -"Allahu se
klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate! Evo vam znak od Gospodara vaseg: ova
Allahova kamila za vas je znak. Pustite je neka pase po Allahovoj zemlji i ne zlostavljajte
je pa da vas patnja nesnosna stigne!

74. I sjetite se da ste Njegovom voljom postali nasljednici Ada i da vas je On na Zemlji
nastanio; u ravnicama njezinim palate gradite, a u brdima kuce klesete. I neka su vam
uvijek na umu Allahove blagodati, i ne cinite zlo po Zemlji nered praveci!"

75. A glavesine naroda njegova, one koje su se oholile, upitase potlacene, one me|u
njima koji su vjerovali: "Vjerujete li vi da je Salih poslan od Gospodara svoga?" -"Mi,
uistinu, vjerujemo u sve ono sto je po njemu objavljeno" -odgovorise oni.

76. "A mi, doista, ne vjerujemo u to u sto vi vjerujete" -rekose oni koji su bili oholi.

77. I zaklase onu kamilu, i zapovijed Gospodara svoga ne poslusase i rekose: "O Salihu,
ucini da nas sna|e to cime prijetis, ako si poslanik."

78. I zadesi ih strasan potres i oni u zemlji svojoj osvanuse mrtvi, nepomicni,

79. a on ih je vec bio napustio i rekao: "O narode moj, prenio sam vam poslanicu
Gospodara svoga i opominjao sam vas, ali vi ne volite one koji opominju."

80. I Luta -kad rece narodu svome: "Zasto cinite razvrat koji niko prije vas na svijetu
nije cinio?

81. Vi sa strascu prilazite muskarcima, umjesto zenama. Ta vi ste narod koji sve granice
zla prelazi!"

82. A odgovor naroda njegova glasio je: "Istjerajte ih iz grada vaseg, oni su
ljudi-cistunci!"

83. I Mi smo njega i porodicu njegovu spasili, osim zene njegove; ona je ostala sa onima
koji su kaznu iskusili.

84. I na njih smo kisu spustili, pa pogledaj kako su razvratnici skoncali.

85. A Medjenu -njegova brata suajba. "O narode moj", - govorio je on -"Allahu se
klanjajte, vi drugog boga osim njega nemate! Dolazi vam jasan dokaz od Gospodara
vaseg, zato pravo na litri i na kantaru mjerite i ljudima stvari njihove ne zakidajte, i red na
Zemlji ne remetite kad je vec na njoj uspostavljen red. To je bolje za vas ako vjerujete.

86. I ne postavljajte zasjede na ispravnom putu, prijeteci i od Allahova puta
odvracajuci one koji u Njega vjeruju, zeleci krivi put. I sjetite se kada vas je bilo malo
i da vas je On umnozio, a pogledajte kako su skoncali oni koji su nered pravili.

87. I ako jedni od vas vjeruju u ono sto je po meni poslano, a drugi ne vjeruju, pa
pricekajte dok nam Allah ne presudi, jer On je sudija najbolji!"

88. Glavesine naroda njegova, one koje su bile ohole, rekose: "Ili cete bezuvjetno vjeru
nasu prihvatiti, ili cemo mi, o suajbe, i tebe i one koji s tobom vjeruju iz grada naseg
istjerati." -"Zar i protiv nase volje?" -rece on.

89. "Ako bismo vjeru vasu prihvatili nakon sto nas je Allah spasio nje, na Allaha bismo
laz iznijeli. Mi ne treba da je prihvacamo, to nece Allah, Gospodar nas, jer Gospodar
nas znanjem Svojim sve obuhvaca; u Allaha se uzdamo! Gospodaru nas, Ti presudi nama
i narodu nasem, Ti si sudija najpravedniji!"

90. A glavesine naroda njegova, one koje nisu vjerovale, rekose: "Ako po|ete za
suajbom, bicete sigurni izgubljeni."

91. I zadesi ih potom strasan potres i oni osvanuse u zemlji svojoj mrtvi, nepomicni.

92. Oni koji su smatrali suajba lascem -kao da nikada u njoj nisu ni bili; oni koji su
smatrali suajba lascem, oni su nastradali.

93. A on ih je vec bio napustio i rekao: "O narode moj, prenio sam vam poslanice
Gospodara svoga, i savjetovao vas, pa zasto da tugujem za narodom nevjernickim?!"

94. I Mi nijednog vjerovjesnika u neki grad nismo poslali, a da stanovnike njegove
neimastinom i bolescu nismo kaznili da bi se pokajali.

95. Poslije bismo kaznu blagostanjem zamijenili dok se ne bi 96. umnozili i rekli: "I nase
su pretke poga|ale i zalosti i radosti!" -i tada bismo ih, da oni ne predosjete,
neocekiano kaznili.

96. A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i
s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih kaznjavali za ono sto su zaradili.

97. A zar su stanovnici sela i gradova sigurni da ih Nasa kazna nece snaci nocu dok
budu spavali?

98. Ili su stanovnici sela i gradova sigurni da ih nasa kazna nece stici danju dok se budu
zabavljali?

99. Zar oni mogu biti sigurni od Allahove kazne? Allahove kazne se ne boji samo narod
kome propast predstoji.

100. Zar nije jasno onima koji naslje|uju zemlju prijasnjih stanovnika njezinih da cemo i
njih, ako budemo htjeli, zbog grijehova njihovih kazniti i srca njihova zapecatiti, pa savjet
nece poslusati.

101. O tim gradovima Mi ti neke doga|aje njihove kazujemo. Poslanici njihovi su im
jasne dokaze donosili, ali oni nisu htjeli da povjeruju u ono u sto prije nisu vjerovali. Eto
tako Allah srca nevjernika zapecati, -

102. a Mi smo znali da se vecina njih zavjeta nece drzati, i znali smo da ce vecinom,
doista, gresnici biti.

103. Zatim smo, poslije njih, poslali Musaa faraonu i glavesinama njegovim sa dokazima
Nasim, ali oni u njih nisu povjerovali, pa pogledaj kako su skoncali oni koji su nered
cinili.

104. I Musa rece: "O faraone, je sam poslanik Gospodara svjetova!

105. Duznost mi je da o Allahu samo istinu kazem. Donio sam vam jasan dokaz od
Gospodara vaseg, zato pusti da idu sa mnom sinovi Israilovi!"

106. "Ako si donio kakav dokaz" -rece, "pokazi ga, ako istinu govoris".

107. I on baci svoj stap -kad on prava zmijurina;

108. i izvadi ruku svoju -ona za prisutne postade bijela.

109. Glavesine naroda faraonova povikase: "Ovaj je, doista, vjest carobnjak,

110. on hoce da vas izvede iz zemlje vase, pa sta predlazete?"

111. "Zadrzi njega i brata njegova: - rekose, - "a posalji u gradove one koji ce skupljati,

112. preda te ce sve vjeste carobnjake dovesti".

113. I faraonu carobnjaci do|ose. "Da li cemo, doista, nagradu dobiti ako budemo
pobjednici?" -upitase.

114. "Da", - rece -"i bicete mi, zaista, bliski".

115. "O Musa", - rekose onda -"hoces li ti ili cemo mi baciti?"

116. "Bacite vi" - rece on. I kad oni bacise, oci ljudima zacarase i jako ih prestrasise, i
vradzbinu veliku priredise.

117. I Mi naredismo Musau: "Baci stap svoj!" -i on odjednom proguta sve ono cime su
oni bili obmanu izveli.

118. I tako istina na vidjelo izbi i pokaza se da je bilo lazno ono sto su oni priredili,

119. i tu oni bijahu pobje|eni i ostadose ponizeni,

120. a carobnjaci se licem na tle bacise.

121. "Mi vjerujemo u Gospodara svjetova" - povikase,

122. "Gospodara Musaova i Harunova!"

123. "Zar da mu povjerujete prije nego sto vam ja dozvolim!" -viknu faraon. -"Ovo je,
uistinu, smicalica koju ste u gradu smislili da biste iz njega stanovnike njegove izveli.
Zapamticete vi!

124. Izosjecacu vam, sigurno, ruke vase i noge vase unakrst, a onda ce vas sve
razapeti!"

125. A oni rekose: "Mi cemo se, doista, Gospodaru nasem vratiti!

126. Ti nam zamjeras samo to sto smo u dokaze Gospodara naseg povjerovali kada su
nam oni dosli. Gospodaru nas, daj nam snage da izdrzimo i da kao vjernici umremo!’

127. A glavesine naroda faraonova rekose: "Zar ces ostavi Musaa i narod njegov da
nered u zemlji pravi i da tebe i bozanstva tvoja napusti?" -On rece: "Ubijacemo musku
djecu njihovu, a zensku cemo im ostavljati u zivotu; mi, uistinu, vladamo njima",

128. Musa rece narodu svome: "Molite Allaha da vam pomogne i budite strpljivi, zemlja
je Allahova, On je daje u naslije|e kome On hoce od robova Svojih; a lijep ishod ce
biti za one koji se budu Allaha bojali".

129. "Zlostavljani smo" -rekose oni -"prije nego sto si nam dosao, a i nakon sto si nam
dosao!" A Musa rece: "Gospodar vas ce neprijatelja vaseg unistiti, a vas nasljednicima
na Zemlji uciniti, da bi vidio kako cete postupati.

130. I Mi smo faraonov narod gladnim godinama i nerodicom kaznili, da bi se opametili.

131. I kad bi im bilo dobro, oni bi govorili: "Ovo smo zasluzili", a kad bi ih snasla kakva
nevolja, Musau i onima koji su s njim vjerovali tu nevolju bi pripisali. Ali ne! Njihova
nevolja je od Allaha bila, samo sto vecina njih nije znala!

132. I govorili su: "Kakav god dokaz da nam doneses da nas njime opcaras, mi ti
necemo vjerovati!"

133. Zato smo Mi na njih slali i poplave, i skakavce, i krpelje, i zabe, i krv -sve jasna
znamenja, ali su se oni oholili, narod zlikovacki su bili.

134. I kada bi ih zadesila nevolja, govorili bi: "O Musa, moli se, u nase ime, Gospodaru
svome -onako kako ti je On naredio: ako nas oslobodi nevolje, mi cemo, zaista
vjerovati i s tobom sinove Israilove sigurno poslati".

135. I posto bismo ih nevolje oslobodili -do vremena do kojeg im je bilo odre|eno da
je podnose, - oni bi, odjednom, obecanje prekrsili.

136. Zato ih Mi kaznismo i u moru ih potopismo, jer su znamenja Nasa poricali i prema
njima ravnodusni bili,

137. a potlacenom narodu dadosmo u naslje|e istocne i zapadne krajeve zemlje koju
smo blagoslovili, i lijepo obecanje Gospodara tvoga sinovima Israilovim bilo je ispunjeno
-zato sto su trpjeli, a sa zemljom sravnismo ono sto su faraon i narod njegov sagradili i
ono sto su podigli.

138. I Mi sinove Israilove preko mora prevedosmo, pa oni nai|ose na narod koji se
klanjao kumirima svojim "O Musa," -rekose -"napravi i ti nama boga kao sto i oni imaju
bogove!" -"Vi ste, uistinu, narod koji nema pameti!" -rece on.

139. "Zaista ce biti ponisteno ono sto ovi ispovjedaju i beskorisno ce im biti ono sto
rade.

140. Zar da vam, pored Allaha, trazim drugog boga, o On vas je iznad ostalog svijeta
uzdigao?"

141. I posto smo vas Mi od faraonovih ljudi izbavili, koji su vas neizmjerno mucili: musku
djecu su vasu ubijali, a zensku vam u zivotu ostavljali, - to je bilo tesko iskusenje
Gospodara vaseg -,

142. Mi odredismo da cas susreta sa Musaom bude kad se napuni trideset noci, i
dopunismo ih jos sa deset, pa se vrijeme koje je odredio Gospodar njegov ispuni za
cetrdeset noci. A Musa je bio rekao bratu svome Harunu: "Zastupaj me u narodu
mome, i red pravi i ne slijedi puteve onih koji su smutljivci!"

143. I kad Nam Musa do|e u odre|eno vrijeme, i kada mu Gospodar njegov
progovori, on rece: "Gospodaru moj, ukazi mi se da Te vidim!" -"Ne mozes Me
vidjeti" -rece -, "ali pogledaj u ono brdo, pa ako ono ostane na svom mjestu, vidjeces
Me!" I kad se Gospodar njegov onom brdu otkri, On ga sa zemljom sravni, a Musa se
onesvijescen strovali. cim se osvijesti, rece: "Hvaljen neka si! Kajem Ti se, ja sam
vjernik prvi!"

144. "O Musa", - rece On -"Ja sam tebe odlikovao nad ostalim svijetom poslanstvom
svojim i govorom Svojim. Ono sto ti dajem uzmi i zahvalan budi!"

145. I Mi mu na plocama napisasmo pouku za sve, i objasnjenje za svasta. "Primi ih
svojski, a narodu svome zapovjedi da se pridrzava onoga sto je u njima ljepse!" A
pokazacu vam i zemlju gresnika.

146. Odvraticu od znamenja Mojih one koji se budu bez ikakva osnova na Zemlji oholili.
I kakav god oni dokaz vide nece ga vjerovati: ako vide pravi put -nece ga kao put
prihvatiti, a ako vide stranputicu -kao put ce je prihvatiti. To zato sto ce dokaze Nase
poricati i sto ce prema njima ravnodusni biti.

147. A onima koji dokaze nase ne budu priznavali i koji u susret na onom svijetu ne budu
vjerovali, bice ponistena djela njihova. Zar ce biti drukcije kaznjeni nego ako su radili?

148. I narod Musaov, poslije odlaska njegova, prihvati od nakita svoga kip teleta koje je
rikalo. Zar nisu vidjeli da im ono ne govori i da ih putem pravim ne vodi? Oni ga prihvatise
i prema sebi se ogrijesise.

149. I posto se poslije gorko pokajase i uvidjese da su zabludjeli, oni rekose: "Ako se
Gospodar nas na nas ne sazali i ako nam ne oprosti, doista cemo biti izgubljeni!"

150. A kad se Musa srdit i zalostan narodu svome vrati, povika: "Kako ste tako ruzno
poslije odlaska moga postupali! Zasto ste pozurili i o nare|enje Gospodara svoga se
oglusili?" -i ploce baci, i brata svoga za kosu dohvati i poce ga vuci sebi. "O sine
majke moje," -rece Harun -"narod nije nimalo do mene drzao i umalo me nije ubio;
nemoj da mi se svete dusmani i ne smatraj me jednim od onih koji su se prema sebi
ogrijesili."

151. "Gospodaru moj," -zamoli Musa -"oprosti meni i bratu mome i ucini da budemo
pod okriljem Tvoje milosti, Ti si od milostivih najmilostiviji!"

152. One koji su tele prihvatili stici ce kazna Gospodara njihova i ponizenje jos na
ovom svijetu; tako Mi kaznjavamo one koji kuju lazi.

153. A onima koji r|ava djela rade, pa se poslije pokaju i vjernici postanu, Gospodar
tvoj ce, poslije toga, sigurno oprostiti i samilostan biti.

154. I kad Musaa srdzba minu, on uze ploce na kojima je bilo ispisano uputstvo na
pravi put i milost za one koji se Gospodara svoga boje.

155. I Musa odabra iz naroda svoga sedamdeset ljudi da u odre|eno vrijeme stanu pred
Nas. A kad ih zadesi potres, on rece: "Gospodaru moj, da si htio, mogao si i njih i mene
unistiti jos prije. Zar da nas unistis zbog onoga sto su uradili bezumnici nasi? To je samo
iskusenje Tvoje kojim Ti, koga hoces, u zabludi ostavljas, a kome hoces, na pravi put
ukazujes; Ti si Gospodar nas, pa nam oprosti i smiluj nam se, jer Ti prastas najvise;

156. I dosudi nam milost na ovom svijetu, i na onom svijetu, - mi se, vracamo Tebi!" -
"Kaznom Svojom Ja kaznjavam koga hocu" -rece On -, " a milost Moja obuhvaca
sve; dacu je onima koji se budu grijeha klonili i zekat davali, I onima koji u dokaze Nase
budu vjerovali,

157. onima koji ce slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji nece znati ni da cita ni da pise,
kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indzilu, zapisana nalaze, koji ce od njih traziti da cine
dobra djela, a od odvratnih odvracati ih, koji ce im lijepa jela dozvoliti, a ruzna im
zabraniti, koji ce ih tereta i teskoca koje su oni imali osloboditi. Zato ce oni koji budu u
njega vjerovali, koji ga budu podrzavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili -
postici ono sto budu zeljeli.

158. Reci: "O ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik, Njegova vlast je na nebesima i
na Zemlji; nema drugog boga osim Njega, On zivot i smrt daje, i zato vjerujte u Allaha i
Poslanika Njegova, vjerovjesnika, koji ne zna da cita i pise, koji vjeruje u Allaha i rijeci
Njegove; njega slijedite -da biste na pravom putu bili!"

159. U narodu Musaovu ima ljudi koji na istinu upucuju i koji prema njoj pravedno sude.

160. I Mi smo ih na dvanaest rodova podijelili, i Musau smo objavili, kad mu je narod
njegov vode zatrazio: "Udari stapom svojim po stijeni!" -i iz nje je dvanaest vrela
provrelo, svaki rod je znao vrelo iz kog ce piti. I Mi smo im od oblaka hlad pravili i manu
i prepelice im davali: "Jedite lijepe stvari kojima vas opskrbljujemo!" Oni nisu Nama
nepravdu ucinili, sami su sebi nepravedni bili.

161. A kada im je bilo receno: "Nastanite se u ovom gradu i jedite odakle hocete i
recite: ‘Oprosti!’ a na kapiju u|ite glava pognutih -oprosticemo vam grijehe vase, a
onima koji dobra djela cine dacemo i vise", -

162. onda su oni nepravedni me|u njima zamijenili drugom rijec koja im je bila recena, i
Mi smo na njih s neba kaznu spustili zato sto su stalni nepravedni bili.

163. I upitaj ih o gradu koji se nalazio pored mora kad su propise o suboti krsili: kada su
im ribe, na oci njihove, dolazile dok su subotu svetkovali, a kad nisu svetkovali, one im
nisu dolazile. Eto, tako smo ih u iskusenje dovodili zato sto su stalno grijesili.

164. A kad neki od njih rekose: "Zasto opominjete narod koji ce Allah unistiti ili ga
teskim mukama namuciti?" -oni odgovorise: "Da bismo se pred Gospodarem vasim
opravdali i da bi se oni grijeha klonili."

165. I kada zaboravise ono cime su bili opominjani, Mi izbavismo one koji su od
navaljalih djela odvracali, a teskom kaznom kaznismo gresnike, zato sto su stalno u
grijehu bili.

166. I posto su oni bahato odbili da se okane onoga sto im se zabranjivalo, Mi smo im
rekli: "Postanite majmuni prezreni!"

167. I Gospodar tvoj obznani da ce do Smaka svijete prepustati nad njima vlast nekome
ko ce ih najgori nacin tlaciti. Gospodar tvoj je, doista, brz kad kaznjava, a On oprasta
i samilostan je.

168. I Mi smo ih po Zemlji kao narode raspodijelili: ima ih dobrih, a i onih koji to nisu; i u
dobru i u zlu smo ih provjeravali da bi se opametili.

169. I poslije njih ostala su pokoljenja koja su Knjigu naslijedila i koja su kupila mrvice
ovoga prolaznog svijeta, i govorila: "Bice nam oprosteno!" A ako bi im opet dopalo saka
tako nesto, opet bi to cinili. Zar od njih nije uzet zavjet u Knjizi -a oni citaju ono sto je u
njoj -da ce o Allahu samo istinu govoriti. Onaj svijet je bolji za one koji se grijeha klone;
opametite se!

170. A oni koji se cvrsto drze Knjige i koji obavljaju molitvu -pa, Mi doista necemo
dopustiti propadne nagrada onima koji cine dobra djela.

171. A kada smo iznad njih brdo podigli, - cinilo se kao oblak -, oni su bili uvjereni da
ce na njih pasti. "Prihvatite odlucno ono sto smo vam dali, i naka vam je na umu ono sto
je u njemu -da biste bili pobozni!"

172. I kad je Gospodar tvoj iz kicmi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i
zatrazio od njih da posvjedoce protiv sebe: "Zar Ja nisam Gospodar vas?" -oni su
odgovarali: "Jesi, mi svjedocimo" -i to zato da na sudnjem danu ne reknete: "Mi o
ovome nista nismo znali",

173. Ili da ne reknete: "Nasi preci su prije nas druge Allahu ravnim smatrali, a mi smo
pokoljenje poslije njih. Zar ces nas kazniti za ono sto su lazljivci cinili?"

174. I tako, eto, Mi opsirno iznosimo dokaze, da bi oni dosli sebi.

175. I kazi im vijest o onome kome smo dokaze Nase dali, ali koji se od njih udaljio pa
ga je sejtan dostigao, i on je zalutao.

176. A da smo htjeli, mogli smo ga s njima uzvisiti, ali se on ovom svijetu priklonio i za
svojom strascu krenuo. Njegov slucaj je slucaj kao psa: ako ga potjeras on isplazena
jezika dahce, a ako ga se okanis on opet dahce. Takvi su ljudi koji Nase dokaze
smatraju laznim; zato kazuj doga|aje da bi oni razmislili.

177. Los su primjer ljudi koji ne priznaju Nase dokaze, oni zlo cine sami sebi.

178. Kome Allah ukaze na pravi put -bice na pravom putu, a koga ostavi u zabludi -
taj ce izgubljen biti.

179. Mi smo za dzehennem mnoge dzinnove i ljude stvorili; oni pameti imaju -a njima
ne shvacaju, oni oci imaju -a njima ne vide, oni usi imaju -a njima ne cuju; oni su kao
stoka, cak i gori - oni su zaista nemarni.

180. Allah ima najljepsa imena i vi Ga zovite njima, a klonite se onih koji iskrecu
Njegova imena -kako budu radili, onako ce biti kaznjeni!

181. A me|u onima koje stvaramo ima ljudi koji druge upucuju istini i koji prema njoj
pravedno sude.

182. A one koji nase rijeci poricu Mi cemo malo po malo, a da oni nece ni znati, u
propast voditi.

183. i davacu im vremena, obmana Moja doista je trajna.

184. Pa zasto oni ne razmisle da njima poslani poslanik nije lud; on samo otvoreno
opominje.

185. I zasto oni ne promisle o carstvu nebesa i Zemlje i o svemu onome sto je On stvorio,
i da im se, mozda, kraj njihov primakao? Pa u koje ce rijeci, ako ne u Kur’an
vjerovati?

186. Koga Allah u zabludi ostavi, niko ga ne moze na pravi put uputiti! On ce ih ostaviti
da u nevjerstvu svome lutaju.

187. Pitaju te o Smaku svijeta kada ce se zbiti. Reci: "To zna jedino Gospodar moj, On
ce ga u njegovo vrijem otkriti, a tezak ce biti nebesima i Zemlji, sasvim neocekivano
ce vam doci". Pitaju te kao da ti o njemu nesto znas. Reci: "To samo Allah zna, ali
vecina ljudi ne zna".

188. Reci; "Ja ne mogu ni samom sebi neku korist pribaviti, ni od sebe kakvu stetu
otkloniti; biva onako kako Allah hoce. A da znam pronicati u tajne, stekao bih mnoga
dobra, a zlo bi bilo daleko od mene; ja samo donosim opomene i radosne vijesti ljudima
koji vjeruju."

189. On je taj koji vas od jednog covjeka stvara -a od njega je drugu njegovu stvorio
da se uz nju smiri. I kada je on nju obljubio, ona je zanijela lahko breme i nosila ga; a kad
joj je ono otezalo, njih dvoje su zamolili Allaha, Gospodara svoga: "Ako nam darujes
zdrava potomka, bicemo, zaista zahvalni!"

190. I kad im je On darovao zdrava potomka, poslije su potomci njihovi izjednacili druge
s Njim u onome sto im On daje -a Allah je vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju
ravnim!

191. Zar da Njemu smatraju ravnim one koji ne mogu nista da stvore, i sami su stvoreni,

192. i koji im ne mogu pomoci niti mogu da pomognu sebi?

193. A ako ih zamolite da vas na pravi putu upute, nece vam se odazvati; isto vam je
pozivali ih ili sutjeli.

194. Oni kojima se vi, pored Allaha, klanjate, zaista su robovi, kao i vi. Pa, vi im se
klanjajte, i neka vam se odazovu ako istinu govorite!

195. Imaju li oni noge da na njima hodaju, ili ruke da njima hvataju, imaju li oci da njima
gledaju, ili usi da njima cuju? Reci: "Zovite bozanstva vasa, pa protiv mene kakvo
hocete lukavstvo smislite i ne odugovlacite,

196. moj zastitnik je Allah koji Knjigu objavljuje i On se o dobrima brine".

197. A oni kojima se vi, pored Njega, klanjate, ne mogu ni vama ni sebi pomoci.

198. A kad ih zamolite da vas upute na pravi put, oni ne cuju; vidis ih kao da te gledaju,
ali oni ne vide.

199. Ti sa svakim -lijepo! i trazi da se cine dobra djela, a neznalica se kloni!

200. A ako sejtan pokusa da te na zlo navede, ti potrazi utociste u Allaha, On uistinu
sve cuje i zna.

201. Oni koji se Allaha boje, cim ih sablazan sejtanska dodirne, sjete se, i odjednom
do|u sebi,

202. dok prijatelje sejtanove sejtani podrzavaju u zabludi i oni ne dolaze sebi.

203. Kad im nijedan ajet ne doneses, oni govore: "Zasto ga sam ne izmislis!" -Reci: "Ja
slijedim samo ono sto mi Gospodar moj objavljuje. Ovo su jasni dokazi od Gospodara
vaseg i uputstvo i milost za ljude koji vjeruju.

204. A kad se uci Kur’an, vi ga slusajte i sutite da biste bili pomilovani."

205. I spominji Gospodara svoga ujutro i navece u sebi, ponizno i sa strahopostovanjem
i ne podizuci jako glas, i ne budi nemaran, -

206. oni koji su bliski Gospodaru tvome doista ne zaziru da Mu se klanjaju; samo Njega
hvale i samo pred Njim licem na tle padaju.