| Strah od mezarja u Bratuncu |
|
|
| Monday, 16 April 2007 | |||||||
|
U prvi plan gurnut je nesretni građevinski inspektor, koji je i jučer, u nedjelju, morao raditi, premda ga bije glas da mu ni u radnim danima posao za koji je plaćen nije jača strana. Nema, naravno, akcija inspektora nikakve veze sa urbanizmom ili propisima. Da ima do sada bi crkva, koja je u njegovoj "zoni odgovornosti", bila uklonjena iz avlije Fate Orlović. Taj nesretnik je, ustvari, kao i oni policajci, radio samo ono što su mu naredile institucije RS. A naređenje je jasno: ni po koju cijenu ne dozvoliti da u centru Bratunca bude mezarje Bošnjaka, muslimana, pobijenih i poklanih u ime iste te RS. Mezarje sa stotinama muslimanskih nišana u centru grada nije nimalo ugodna činjenica. Jer, ako mezarja bude, onda će bratunački Srbi svojoj djeci i unucima morati objašnjavati otkud ono tu. Djeca znaju biti baš radoznala, a šta im reći? Neuvjerljivo je objašnjenje da se nekoliko stotina bratunačkih Bošnjaka otrovalo hranom u istom danu, da je tih godina Drina poplavila Bratunac ili da je kakav zemljotres zadesio ovaj grad, pa u njemu ginuli samo Bošnjaci starosti od 16 do 70 godina. Ni kuga ili kakva druga smrtonosna zarazna bolest nije desetinama i stotinama godina registrirana na ovom području. Osim jedne - velikosrpskog fašizma. A ako mezarja ne bude, onda nema ni straha da će djeca saznati istinu, pa svi u Bratuncu mogu sretno i do kraja života živjeti u svojoj Republici Srpskoj. Uz samo jedan problem - nedostatak lijekova za gore spomenutu zaraznu bolest.
Powered by !JoomlaComment 3.26
3.26 Copyright (C) 2008 Compojoom.com / Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved." |
|||||||
| « Prethodna | Sljedeća » |
|---|