Kaže se kako su Jedžudž i Medžudž imali običaj izlaziti u proljeće, praveći veliku štetu na imanjima naroda kojeg je sreo Zul-Karnejn. Što god je bilo zeleno, oni bi to pojeli, dok bi suho sa sobom ponijeli. Po svoj prilici jeli su čak i ljude u nedostatku stoke. Ni jedan od njih ne bi umro a da iza sebe ne ostavi hiljadu muških potomaka od kojih bi svaki nosio oružje... Na tijelu su imali dlake kao u životinja, krzno koje ih je čuvalo od vrućine i zime. Niti su šta preli niti šili... Na rukama su imali kandže a zube kao u divljih zvijeri... Svoje umrle bi jeli...

Prenosi se kako je neki čovjek došao Poslaniku, s.a.v.s., i rekao mu kako je vidio Zul-Karnejnov zid, na šta ga je Pejgamber, alejhisselam, upitao: „Kako izgleda?" Čovjek reče: „Poput prugastog ogrtača, linija crna, linija crvena." Na to Poslanik, s.a.v.s., reče: „Vidio si ga!"...

Predaja kazuje kako Jedžudž i Medžudž svaki dan kopaju zid sve dok se ne smrači, Tada im zapovijednik govori da ostave posao i sutra nastave, bez da kaže „ako Bog da", pa Allah preko noći zid vraća na prvobitno stanje. Kad Allah, dž.š., htjedne da oni izađu stvoriće među njima jednog vjernika. Kopaće tako jednog dana sve do naveče, a samo malo će im ostati. Tada će čovjek reći: „Vratimo se, a sutra ćemo, ako Bog da, nastaviti." Sutradan će ga zateći kakvog su ga i ostavili, prokopati ga do kraja i izaći među ljude. Koga god sretnu ubiće ga i pojesti. Neće ni pored čega proći a da ga neće pojesti, niti pored vode a da je neće ispiti. Ispit će rijeke Tigris i Eufrat, i sve iz njih od ribe pojesti. Potom će doći do Tiberijskog jezera u Šamu (Sirija) i svega ga ispiti do posljednje kapi... Čitavu Zemlju će obići ali samo četverema džamijama neće moći prići, onoj u Mekki, onoj u Medini, onoj u Jerusalemu, i onoj na gori Sinajskoj. Kad dođu na brdo hamr, koje se nalazi iznad Jerusalema, reći će: „Pobili smo one na Zemlji, pa pobijmo i one na nebu!" Potom će svoje projektile usmjeriti ka nebu a Allah će ih na njih krvlju natopljene vratiti. Pejgamber Isa, a.s., bit će pod opsadom sa svojim ashabima na planini Tūr toliko dugo da će volovska glavuša vrijediti više od stotinu dinara (zlatnika) koliko danas vrijede. Isa, a.s., će protiv njih dovu učiti, pa će im Allah, Uzvišeni, poslati crve koji će im u jednom danu život oduzeti. Isa, a.s., će sići sa brda zajedno sa svojim ashabima, a Zemlja će biti krcata njihovim tjelesima i smradom. Ponovo će Allahu dovu učiniti pa će Uzvišeni poslati ptice poput vratova horasanskih deva. One će ih ponijeti i baciti gdje Allah htjedne. Od njihove opreme koja ostane iza njih muslimani će ložiti sedam godina...

Zeyneb bint Džahš, radijallahu anha, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jedne prilike sav preplašen ušao kod nje i povikao: ‘La ilahe illallah, teško Arapima od zla koje se već primaklo. Danas se od pregrade Je'džudža i Me'džudža otvorilo ovoliko" - te napravi krug kažiprstom i palcem. Zejneb tada reče: ‘Zar ćemo biti uništeni, a među nama bude dobrih ljudi?" „Da, ako se poveća zlo!", tj. zinaluk (razvrat, blud) - odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem...