|
Abdullah sin Abdulmuttalibov
Voljom dragog Allaha Abdulmuttalib je, kako smo jasno mogli vidjeti iz prethodnog kazivanja, bio uzdignut među Kurejšijama i obasut mnogim blagodatima, ali i u jednome bio iskušavan.
* Naime, i pored toga što je bio oženjen sa više žena, imao je samo jednog sina Harisa. To ga je, s obzirom na njegov arapski temperament i ponos boljelo. Takođe mu je još u svježem sjećanju bio dramatičan trenutak kada ga je, na rubu incidenta prilikom kopanja Zem Zem vode, mogao zaštititi samo jedan sin.
*U takvom duhovnom raspoloženju Abdulmuttalib je skrušeno uputio molbu Bogu da mu podari deset sinova, i ujedno je dao zavjet da će, kada svi oni uzrastu do muževnog doba, jednog između njih žrtvovati ispred Kabe u slavu Božiju.
Dova mu bijaše ispunjena tako da mu se, milošću Božijom, nakon nekog vremena rodilo devet sinova, a još neko vrijeme kasnije i deseti sin. Najmlađi od njegovih sinova bio mu je posebno drag. Vjerovatno je mogao osjetiti nešto, neki nejasni unutarnji osjećaj, koji mu je kazivao da život njegovog najmlađeg sina ima poseban značaj. Vjerujemo ne bez značajnog razloga nazvao ga je imenom Abdullah, što na arapskom znači ''Božiji rob'', odnosno ''Allahov rob''.
Gledajući svoje sinove kako rastu, srce mu je bilo ispunjeno radošću i zahvalnošću Bogu, ali je, kako je vrijeme prolazilo, sve više bivao svjestan ozbiljnosti svoga zavjeta Bogu. Abdulmuttalib svakako nije bio čovjek koji bi zaboravio ili pak pogazio svoj zavjet, i pogotovo ne onaj koji je dao Bogu, tako da je sasvim bio odlučan u namjeri da, nakon što i najmlađi sin Abdullah, dosegne muževno doba, svoj zavjet svakako ispuni.
Kada je došlo to vrijeme, on je sazvao sve svoje sinove i rekao im o zavjetu koji je dao Bogu. Svi oni su shvatili situaciju i uvidjeli su da ne mogu izbjeći žrtvovanje jednog između deseterice od njih.
Abdulmuttalib nije htio da on donosi odluku o tome koji će od njegovih sinova biti žrtvovan, a nije htio niti da njima prenosi teret odluke, zato je odlučio da se odluka donese bacanjem strelica.
Svakom od njih je rekao da uzme jednu strelicu i napiše svoje ime na njoj i nakon toga su svi zajedno otišli do Kabe.
Tamo su bacili strelice i pokazalo se da je Abdullah onaj kojeg treba žrtvovati. Abdulmuttalib je uzeo za ruku svoga najmlađeg sina, koji ga je poslušno slijedio, smiren i spreman da bude žrtvovan na ime zavjeta njegova oca Bogu, i poveo ga u dvorište Kabe, ka mjestu gdje ga je htio žrtvovati.
Međutim, dragi je Allah Abdullahu, sinu Abdulmuttalibovu odredio da bude ocem Njegovoga posljednjeg poslanika, tako da on tada nikako nije mogao biti žrtvovan. Upravo taj kader stajao je nasuprot čestite odlučnosti Abdulmuttalibove zatvorivši mu sve puteve žrtvovanja sina Abdullaha.
Kada su ugledali Abdulmuttaliba kako vodi svoga sina prema mjestu prinošenja žrtvi i ugledali veliki nož u njegovoj ruci, prisutne su Kurejšije brzo shvatili o čemu je riječ.
Odlučno su se suprostavili Abdulmuttalibu zahtijevajući od njega da odustane od svojega nauma i ujedno mu nudeći pomoć u otkupljivanju svoga sina.
Abdulmuttalib je i sam silno žudio da otkupi svoga sina tako da je rado pristao, ali nije znao kako da to učini. Neko je tada pomenuo neku pronicljivu ženu što življaše u Jesribu kojoj se svijet obraćao u takvim situacijama, pa je Abdulmuttalib odlučio od nje zatražiti savjet kako da postupi.
Otišao je u Jesrib zajedno sa Abdullahom i još nekim sinovima, ali su produžili za Hajber budući da su u Jesribu saznali da se ona tamo preselila. Pronašavši tu ženu u Hajberu sve su joj ispričali.
Ona im je kazala da trebaju nuditi sve deset po deset kamila povećavajući tako otkup za Abdullaha sve dotle dok ga Bog ne prihvati. Vrativši se u Meku postupili su prema tom savjetu. Strelice su ''pokazivale'' na Abdullaha sve dotle dok se broj ponuđenih deva nije popeo na stotinu.
Tada su strelice ''pokazale'' na deve, ali se Abdulmuttalib želio do kraja uvjeriti naredivši da se strelice bace još dva puta. Tek onda kada su obadva dodatna bacanja imala istovjetan rezultat Abdulmuttalib se smirio i žrtvovao stotinu deva za ljubav Božiju ispunivši tako svoj zahtjev.
|