|
Do kakvog nivoa spoznaje dosežemo proučavanjem prirode?
Ono što nam proučavanje prirode može dokazati je sljedeće:
1. Ovaj svijet nije sam od sebe stvoren. On ima svog Stvoritelja.
2. Taj Stvoritelj je Mudar, jer se u konstrukciji Ovog svijeta očituje vrhunska mudrost njegova Stvoritelja. Ako proučavamo bilo koji kutak prirode, uvidjet ćemo savršenu organiziranost.
3. Stvoritelj je Moćan i Snažan, jer se svugdje u prirodi očituje Njegova snaga.
4. Stvoritelj Ovog svijeta i dalje ima apsolutnu kontrolu nad svim i nadzire sve pojave u prirodi. To je kao kad vam neko da dvije knjige: i kada pročitate mudru filozofsku knjigu, zaključite kako je onaj ko je napisao tu knjigu jako pametan, tako i iz prirode zaključujemo da je njen Stvoritelj uistinu moćan i mudar.
Sve što mogu prirodnjaci zaključiti svodi se na ove četiri stvari. To je njihov maksimum. Sada se postavlja pitanje da li je ovaj nivo spoznaje o Stvoritelju dovoljan za jednog muslimana. S aspekta Kur'ana, ovo naravno nije dovoljno.
Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i nad onim što je na njima; On sve može! (El- Ma'ida, 120)
Uzvišeni Allah kontroliše ovaj materijalni svijet, ali on je samo dio jednog svijeta. I ne samo da ovladava zakonima prirode, on pod svojim nadzorom drži sve na zemlji.
On je stvoritelj Nebesa i Zemlje! Otkud Njemu dijete kad nema žene, On sve stvara, i samo On sve zna. (El-An'am 101)
Nauka nas vodi do svojih krajnjih granica, ali dalje ne može, jer tu nastupa duhovna sfera gdje se eksperimentom ništa ne može dokazati. Ona ne može dati bilo kakav sud ili stav o tom svijetu. I ako dadne neki sud, to je uradila onako, napamet, bez ikakvih uporišnih tačaka. Kur’an ima ono što mi ne možemo dosegnuti svojim čulima, on nam nudi neka druga sredstva spoznaje.
Ovi kur'anski postulati mogu se tretirati trojako:
1. Podučio nas je izvanosjetilnim znanjima Ovog svijeta koja su nedokučiva bilo kakvim prirodnim istraživanjima.
2. Kur'an nas je podstakao da temeljito razmislimo o Ovom svijetu. One koji nisu kadri ili neće, ustežu se od ovog promišljanja, Kur'an strogo kritikuje. Ima i hadis koji kaže: “Nema dobra u ibadetu koji nije protkan razmišljanjem.” I u Stazi rječitosti imam Ali navodi isto.
3. Propisi gdje se npr. naređuje post, namaz, zekat, nisu praktičnoga karaktera, ovdje se radi o propisima misaonoga karaktera. Postoji jedan broj kur'anskih propisa koji nisu izvršnoga karaktera, prirodno istraživanje ih ne može dosegnuti, Kur'an je sam naredio promišljanje, a one koji se protive tome, podvrgao je oštroj kritici.
Ti ajeti postoje, na nama je da razmišljamo ili ne razmišljamo. Jedni će reći da ne moramo razumjeti sve te ajete i da je najbitnije da vjerujemo u njih. Sjetimo se profesora filozofije koji djeci govori lekciju koju oni u tom trenutku ne razumiju i kaže im: “Samo vi to naučite, a nekad ćete to i razumjeti.” Kada ih pitaš kakvu korist imaju od ovih ajeta, kakav im je kvalitet, odgovorit će da ih to uopće ne interesuje, te da oni samo vjeruju u njih.
Drugi će raščlaniti stvari. Oni su shvatili dokle dosežu prirodni, a odakle kreću misaoni i spekulativni zakoni. To je put kojim se koriste svi instrumenti svoga akla. Ovaj put potvrđuje navedene ajete i upotrebu razuma na valjan način.
Na kraju krajeva, čovječanstvo nema više od tri puta:
Ø spoznaja prirode i materijalnih zakona,
Ø put Vahja – put Objave,
Ø put akla i argumenata donesenih putem akla.
Vidimo da postoji određen broj ajeta koje putem prirodnih zakona ne možemo spoznati. Sam Vahj ih je poslao “upakovane”, tako da smo dobili jedan “paket” kojeg moramo otpakovati da bismo vidjeli šta ima u njemu. Rješenje zagonetke upravo je korištenje akla da bismo ovo “otpakovali”. Mi imamo potencijale, ali ih trebamo iskoristiti. Ovim je data značajna uloga aklu, koja je potvrđena u Kur'anu.
Da vidimo šta će reći zastupnici čula i materijalne nauke. Materijalisti vele da ne žele udarati glavom o zid, da žele vidjeti da li nauka zaista može dokazati taj tevhid. Ako upitate nekog naučnika prirodoslovca šta je to znanje utemeljeno na eksperimentu, dat će vam površan odgovor. Znanje je upravo ono što povezuje i odgoneta uzroke i posljedice pojava u svijetu. Kada to shvatimo, neće nam biti teško shvatiti zašto će ako zapalimo šibicu na benzinskoj pumpi, nastati nered. Tako naučnici, pošto spoznaju sve ove zakonitosti, dođu do zakona prirode: gravitacije, Newtonovih (Njutnovih) zakona, teorije relativiteta. Njihov posao samo je da uspostave lanac zakonitosti, odnosno formule koje povezuju razne uzroke i njihove lančane posljedice. Nemamo nijednog naučnika koji poznaje neku pojavu, koja je sama po sebi neovisna, a da je on nije povezao s nekom drugom pojavom. Nema nijednog naučnika koji bi neku pojavu izdvojio, a da ona nema prethodni uzrok i da nema svoju posljedicu.
Jasno je da nauka definitivno priznaje korelaciju između uzroka i posljedice kao i to da ništa nije nastalo samo od sebe i da ima smislenu formulu nastanka. Jedan naučnik neminovno će ustanoviti da na svijetu postoji hakikat, univerzalna istina i da ona povezuje sve uzroke i posljedice. Ne postoji naučnik koji može inicirati neki zakon a da on nije u lanac uvezan sa drugim zakonima. Svaki zakon stepenasto se povezuje sa drugim. Istinskog naučnika upravo ta saznanja neminovno će voditi do Prvog uzroka svega. Kada naučnik otkrije bilo koji zakon, on ustanovljava da taj zakon vrijedi u cijelom svijetu i za sva vremena, kao što je to npr. zakon gravitacije, Newtonov ili Arhimedov zakon potiska.
Prirodnjak će neminovno priznati da ništa nije slučajno niti je išta bez svog uzročnika. Osim što će prihvatiti činjenicu da postoji univerzalna Istina, shvatit će da iza toga postoji jedan savršen red i harmonija. Ta istina – hakikat, nagnat će naučnike da shvate da je Stvoritelj Taj Koji stoji iza Univerzuma upravo Onaj Koji je bez početka, Koji nije materijalan i Koji nadzire sve procese koji se odvijaju u tom savršenom redu zakonitosti.
Ovo su bili stavovi naučnika koji čak ne moraju biti muslimani, a koji dolaze do gornjih zaključaka. Šta kažu teolozi? Teolog će odmah reći da Ovaj svijet ima svoj početak i ima svog Stvoritelja koji nema svog početka. I taj Stvoritelj upravlja svijetom koji ima svoj početak.
Kada sučelimo naučnika i teologa, vidimo da na istu stvar gledaju iz dva različita ugla. Naučnik potvrđuje savršeni red i zakonitosti u svijetu, a teolozi potvrđuju Stvoritelja. Teolog će reći da je Bog Taj Koji ima moć, snagu, oprost, a naučnik će reći da je svijet stvorio neko i da se u njemu očituje moć, snaga i mudrost stvaranja. I Kur'an to sve potvrđuje. Znamo da se u Kur'anu kaže da je Bog stvorio Nebesa i Zemlju, i dan i noć dao da se smjenjuju, i da je On Onaj Koji čini da iz sjemenke izraste stablo, te da On oživljava mrtva tijela.
Naučnik je onaj koji je našao izgubljene zakone. Ovim smo pomirili prirodnjake i teologe, a jedina sitnica po kojoj se razlikuju jeste što naučnici prvo gledaju djelo pa zaključuju da postoji Stvoritelj, a teolozi polaze od Stvoritelja.
Da li je ovo pomirenje dovoljno ili im oboma moramo nešto dodati? Nema nikakve sumnje da nauka može potvrditi tevhid, jer svaki zakon u prirodi upućuje na Stvoritelja, jer se sada mudžize Poslanikove mnogo lakše spoznaju nego prije, upravo zahvaljujući nauci. Nauka nije antibožanska, naprotiv, ona pomaže u spoznavanju Boga i što god je ona razvijenija, ta spoznaja je očitija. Postoje neka ograničenja kad je u pitanju nauka. Pred nama su dva sistema. Jedan je sistem koji funkcioniše po zakonima stvorenog, a drugi koji funkcioniše u Stvoriteljevom okrilju. Nauka kaže da je svijet stvoren po jednom zakonitom obrascu. Naučnici kažu da su prodrli u srce prirode, te da su shvatili kako je sve savršeno. I zaista vidimo da je svako materijalno obličje stvoreno s nekim ciljem koji je prethodno isprogramiran. Napredak nauke omogućava otkrivanje daljnjih tajni Univerzuma. Kada složimo pojedinačna stvorenja, tj. sve što je stvoreno, dobijemo jednu određenu cjelinu. Otkrili smo, npr., genetski kod, a sada trebamo otkriti šta nam on poručuje. Drugim riječima, otkrili smo bit toga, a trebamo otkriti poruku. Nauka nam pomaže da shvatimo kvalitet i unutarnje ustrojstvo tih stvorenih stvari. To činimo da bismo otkrili cilj stvaranja toga.
|
Forum 
Favoured: 0
