Ako znamo da je još pretpovijesnom Ahmedu, a.s., ukazana milost kakva nije ukazana nijednom poslaniku a koja jeste sadržana u Allahovoj, dž.š., odluci da, upravo, Muhammed, a.s., bude dovršitelj ciklusa poslanstva, da Kur'an bude „punina" svih ranijih Njegovih Objava, univerzalna poruka za sva buduća pokoljenja, tek tada nam se razotkrivaju sva značenja Poslanika, a.s., kao milosti svim svjetovima. Poslanik, a.s., je dokaz Božije milosti čitavom čovječanstvu / rahmeten lil alemin /.
U Kur'anu stoji ( VII :157 ) da Allahova milost prekriva one koji budu slijedili, poštivali i pomagali Posalanika, a.s., koga će naći opisano u Tevratu i Zeburu, jer njemu je poslan Kur'an čija je poruka univerzalna. Poruka Kur'ana je upućena čovječanstvu kao cjelini, nije vremenski omeđena, niti ograničena na bilo koje posebno geografsko, kulturno područje.
Kur'an je iste vrijednosti danas kao i prije 1400 godina. Njegova po(r)uka je jednako snažna kako na istoku tako i na zapadu. Muhammed, a.s., je taj poslanik, Božiji izabranik preko kojeg je Kur'an kao takav, prenesen ljudskom rodu.
Pomenuta univerzalnost Kur'ana, kao vid milosti prema ljudima, ogleda se u slijedećim činjenicama:
-Kur'an se obraća čitavom čovječanstvu neovisno o porijeklu, rasi ili kulturnom okruženju,
-Kur'an se obraća čovjekovu razumu, prema tome, ono što saopštava Poslanik, a.s., nije nikakva dogma koja bi mogla biti prihvaćena samo na osnovu slijepe vjere,
-Kur'an je ostao neizmijenjen u svom doslovnom tekstu za razliku od svih drugih svetih knjiga poznatim povijesti. Naravno, to je u skladu sa Allahovim obećanjem da će ga čuvati od svakog izopačenja do Sudnjeg dana.
Upravo na temelju ovih činjenica Kur'an predstavlja konačni stupanj Božije Objave a Muhammed, a.s., je posljednji od vjerovjesnika ( hatemen-nebijjin) kao što pečat ( hatem) obilježava kraj nekog dokumenta.
Poslanik, a.s., je jednom prilikom kazao da je poslan da usavrši plemenitu ćud kod ljudi. Vrlo zanimljivo viđenje te Poslanikove uloge dao je prof. Hafizović u Traktatima, kao bezuvjetne božanske zapovijedi Poslaniku, a.s., da da trajno njeguje i do savršenstva odnjeguje temeljnu prirodu svakog stvorenja. Vrlo je zanimljiva upotreba prenaglešenog prezentnog oblika od strane Poslanika, a.s., čija semantička trajnost jednovremeno hvata značenje minulog preterita i stalno prizivajućeg i uprisutnjujućeg futura /an utemmime/. Prema tome, trajnost Poslanikove poruke zrači kao :
-perfekatska - ukoliko se očituje u duhovnom njegovanju personaliteta Poslanika islama kao božanskog izabranika,
-prezentna - tako što se njome u konkretnom povijesnom času zrači živi poslanički primjer i
-futuralna- ukoliko kroz sve nadolazeće vijekove svjedoči neprolaznu mladost Poslanikovih, a.s., riječi, djela i postupaka.
Doista, milost koja nam je ukazana u Poslaniku, a.s., je moguće pravilno shvatiti i razumjeti u smislu njene trajnosti. Poslanik, a.s., je bio paradigma za uređenje vjerničkog života prije četrnaest vijekova, dan-danas on je uzor vjernicima a tako će biti do Sudnjega dana.
Nepregledni su svi vidovi Allahove,dž.š., milosti u slanju Poslanika, a.s.. Zato vjernik pri svakoj prilici blagosilja svog Poslanika, na takav način sudjeluje u blagosiljanju kojeg čine Allah, dž.š., i meleki.
„ Allah i Njegovi meleki blagosiljaju Vjerovjesnika, o vjernici, blagosiljajte ga i vi, i pozdrav mu šaljite" ( XXXIII:56 )
Po Maverdiju, zadnji dio ajeta ve sellimu teslima može biti protumačen u značenju da budemo predani i pokorni potpuno Poslanikovoj zapovijedi.
Svaki vjernik prilikom poziva na namaz/ ezana, uči dovu, moli Allaha, dž.š., da da Poslaniku a.s., vesilet-visoko i najljepše mjesto u Džennetu, i fadilet-svako dobro, / ati muhammedinil vesilete vel fedileh/, te da ga uzdigne na najhvaljenije mjesto/ mekamen mahmuden/ kojeg je obećao. Allahovo obećanje će zasigurno biti ispunjeno i bez naše dove ali mi sa svojom dovom se uključujemo u kosmičko blagosiljanje našeg Poslanika, a.s., tragajući za Allahovom milošću koja nam je poslata njegovim poslanjem.